ZAGREB - Uprava poduzeća RVR d.o.o. (Redarstvo, Vatrogastvo i Rasadnik), koja je dio sustava Hrvatskih željeznica, prisiljava svoje radnike da se zadužuju kod Hrvatske poštanske banke kako bi otkupili dionice tvrtke i potom ih po nižoj cijeni prodali poduzeću. Zahvaljujući takvom modelu privatizacije, tvrtka RVR je u vlasništvu 39,5 posto trezorskih dionica tvrtke, što je gotovo četiri puta više od zakonski predviđenog maksimuma od 10 posto.
Sindikalisti RVR-a s kojima smo razgovarali sumnjaju da se na taj način tvrtku pokušava prodati “strateškom partneru” Uprave koji je za sada tajan. Cijeli postupak privatizacije po ESOP programu, koji je za Upravu RVR-a izradio kontroverzni prof. dr. sc. Darko Tipurić, sindikalisti su nedavno prijavili USKOK-u. Jutarnji posjeduje dokumentaciju iz koje je vidljivo da se u privatizaciju krenulo u listopadu 2007., tako da su većinu udjela (60,5 posto) kupili radnici (277 udjeličara) kreditima HPB-a koji u zbiru iznose 13 milijuna kuna. Ostatak od 39,5 posto dionica Uprava je proglasila “trezorskima”. Kredite za otkup dionica Uprava RVR-a dogovorila je s tadašnjim menadžmentom HPB-a i tu nastaju prve nepravilnosti.
Dionice za 22 milijuna kuna
Dio djelatnika, navodno pod prijetnjom otkaza, morao je podići kredite unatoč činjenici da su bili kreditno nesposobni. Zanimljivo je da je takvima i Uprava HPB-a progledala kroz prste... Dio kredita za kupnju dionica banka je proglasila “nenamjenskima”, a većinu dionica radnici su platili po bitno većoj cijeni od nominalne.
Suluda računica
Dionice tvrtke kupljene su, tako, po neshvatljivo visokoj cijeni od 22 milijuna kuna, iako je temeljni kapital društva iznosio 14 milijuna. Oko 60 radnika preuzelo je na sebe kredite u iznosu od 200 tisuća kuna s nepovoljnom kamatom, s kojom je zaduženje iznosilo oko 300 tisuća kuna. Uprava im je obećala da će nakon nekog vremena kreditne obveze preuzeti tvrtka ili njezin strateški partner, no to se još nije dogodilo. Radnici su prisiljeni i dalje vraćati rate kredita, a neki su u međuvremenu dobili i otkaz. Prema ugovorima o kreditu, tvrtka ima pravo prvokupa dionica, no ona to pravo očito zloupotrebljava nudeći radnicima bitno nižu cijenu od nominalne.
Djelatniku RVR-a Zoranu Šimiću banka je, tako, odobrila kredit od 300 tisuća kuna, iako je u to vrijeme imao primanja od 3200 kuna, od čega mu je 3000 kuna odlazilo na ratu ranijeg kredita, pa mu je za život ostajalo 200 kuna. Osim toga, Šimić je bio i kreditni sudužnik svom šogoru u kupnji stana.
- Iako su znali da mi financije ne prelaze 200 kuna, u HPB-u su mi odobrili kredit od 300 tisuća i još ga proglasili nenamjenskim, iako se zna da je on išao za kupnju dionica RVR-a. Danas mi za kupljene dionice ne nude ništa - tvrdi Zoran Šimić, koji je u međuvremenu dobio otkaz u poduzeću.
Novac bačen u vjetar
Slično je s Ivanom Cvrkovićem koji je lani dao otkaz u RVR-u, no još se nije riješio spornog kredita. - Do sada sam Hrvatskoj poštanskoj banci isplatio 15.300 kuna, a tvrtka mi danas za te dionice ne nudi ništa osim preuzimanja kredita. Znači da su rate koje sam plaćao punih 26 mjeseci bačene u vjetar - očajan je Cvrković. Napominje da je većina radnika RVR-a pristala na takve ugovore s bankom i Upravom poduzeća kako ne bi dobili otkaz. Predsjedniku Uprave Željku Miću zbog toga su se u više navrata žalili predstavnici sindikata, nažalost bez odgovora.
Tvrtka za koju je Medak pisao pismo barba Luki
“Poštovani barba Luka, prije mjesec dana kad smo se vidjeli u Pločama rekli ste mi da će se moj slučaj riješiti za koji dan... Uprava HŽ-a trebala me je imenovati 1. lipnja 2006. za člana Uprave RVR-a, ali to nije napravila jer je sadašnji direktor RVR-a Željko Mić, SDP-ov kadar, preko sindikata željezničara zaprijetio da će napraviti pobunu”, pisao je u pismu Luki Bebiću bivši direktor u HŽ-u Ivan Medak. Mić je, kako tvrde sindikati, kadar ministra Božidara Kalmete. RVR je jedno od 17 izdvojenih društava (tvrtki kćeri) u sklopu HŽ-a, za koje je predviđena privatizacija.