Vlada je na sjednici ovog četvrtka izglasala i u Hrvatski sabor uputila očitovanje kojim odbija sve navode iz Prijedloga za pokretanje pitanja povjerenja Milanu Kujundžiću, ministru zdravstva, koje je zatražio 31 zastupnik, “kao neutemeljene i neosnovane”.
Odgovor se sastoji od 25 točaka u kojim Vlada odgovara na jednak broj razloga za opoziv ministra koje su saborski zastupnici naveli u svom prijedlogu. No, jako je zanimljivo to da Vlada u odgovoru pod brojem broj 11 (“Zdravstvena zaštita posebno ranjivih skupina”), izrijekom, službeno navodi da država ove godine neće platiti od 1,3 do 1,5 milijardi kuna zdravstvenom sustavu koje bi po zakonskim propisima trebala platiti. “Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje se svih proteklih godina nisu doznačavala cjelokupna sredstva prema utvrđenim propisima i prema izračunu osnovom stvarnog troška za provođenje zdravstvene zaštite po godinama izračuna.
Tko je bio u pravu
To je u određenoj mjeri utjecalo na financijsko poslovanje zdravstvenog sustava. Iako je u 2018. godini prihod Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje povećan za 20 posto od državnog proračuna, to jest s 2,5 na 3,0 milijarde kuna, to još nije cjelokupan iznos novčanih sredstava koje po zakonskim obvezama treba doznačiti Zavodu (prema procjeni nedostaje 1,3 - 1,5 milijardi kuna)”, navodi se u tom odgovoru. Jednako tako se napominje i kako je “za 2017. bilo doznačeno značajno više sredstava, što je rezultiralo time da je zdravstveni sustav nakon niza godina poslovao bez gubitaka te je ukupni deficit s kraja 2016. godine u iznosu od 8,2 milijarde kuna smanjen na 7,8 milijardi kuna”.
Dakle, Vlada izravno u svom odgovoru navodi da država godinama nije zdravstvu uplaćivala zakonski propisana sredstva, što je, eto, prilično neobično priznanje. Već 15-ak godina, naime, traje “svađa” između ministara financija i ministara zdravstva o tome koliko se godišnje zdravstvu treba platiti na ime posebnih zakonskih propisa, a sada je Vlada direktno priznala da su ministri zdravstva bili u pravu. Ako je Zdravko Marić, ministar financija, vidio ovakav odgovor, sigurno mu nije bilo drago, ali je lako moguće da ga je ugledao tek na sjednici Vlade i da je već bilo kasno za “prosvjede”.
Tu razliku u spornim transferima države prema zdravstvu pojasnit ćemo na primjeru iz 2016., a za početak treba znati da se sredstva za zdravstvo dobivaju iz doprinosa za zdravstvo koji je dio tzv. bruto 2 plaće, ali i iz nekoliko drugih propisa. Tada je, prema izračunu Ministarstva zdravstva, na ime doprinosa za nezaposlene, doprinosa za osobe kojima je oduzeta sloboda, prihoda od poreza na duhanske prerađevine (32% od prikupljenih trošarina), dodatnih doprinosa za korisnike mirovina, te doprinosa za korisnike mirovina hrvatskih branitelja, trebalo biti uprihođeno 2,15 milijardi kuna, dok je još na ime sredstava za prava zaštićenih skupina osiguranika sukladno članku 82 ZOZO-a moralo biti plaćeno 1,3 milijarde kuna, a za dopunsko osiguanje za osiguranike kojima se premiju plaća sukladno članku 14 ZDZO (za oko 850 tisuća građana) još 683 milijuna kuna. Ukupno je, dakle, na ime tih propisa trebalo biti plaćeno 4,1 milijardu kuna, ali je plaćeno u toj godini samo 2,58 milijardi kuna, što znači da je zdravstvo ostalo bez 1,58 milijardi kuna. Uglavnom, ministri zdravstva su uvijek, uz manje ili više galame, javne i nejavne, uvijek govorili da razloga za brojne sanacije zdravstenog sustava ne bi bilo da je država isplaćivala svoje obveze na vrijeme. A sada je, u nastojanju da obrani svog ministra od opoziva, Vlada potvrdila da su razne Vlade godinama poktradale zdravstveni sustav. Zvuči gotovo nevjerojatno, ali je, eto, istinito.
Akumulirani gubitak
No, još smo nešto doznali iz tog odgovora, a to je da je deficit u zdravstvu u 2017. bio na razini od čak 7,8 mlrd. kuna. “Za 2017. bilo je doznačeno značajno više sredstava, što je rezultiralo time da je zdravstveni sustav nakon niza godina poslovao bez gubitaka te je ukupni deficit s kraja 2016. u iznosu od 8,2 mlrd. kuna smanjen na 7,8 mlrd.”, stoji u tom odgovoru. Dakle, ovdje se ne govori o dugu zdravstva, za razne financijske kredite i slične dužničke instrumente, nego o deficitu, odnosno akumuliranom desetljetnom gubitku za isporučene robe i usluge, plus troškovi kamata. Tih stravično visokih 7,8 mlrd. kuna je oko 2,4% BDP-a, ali on se “ne vidi” u deficitu opće države, jer se u “opći” deficit računa samo promjena deficita u zdravstenom sustavu u određenoj godini. To znači da je, ako su ovi podaci točni, smanjenje deficita u zdravstvu sa 8,2 na 7,8 mlrd. kuna smanjilo deficit opće države za 400 milijuna kuna u 2017. Ipak, od iduće godine bi se trebali povećati doprinosi na plaću s 15 na 16%, odnosno za 1,3 mlrd. kuna, a ministar zdravstva će unatoč tome navodno inzistirati na “zdravstvenom” oporezivanju alkohola i duhana.
Na koncu, pak, valja kazati da, unatoč tome što je zdravstvo bilo sustavno potkradano od vlastite države, to ne umanjuje kritike upućene dosadašnjim ministrima i Vladama zbog lošeg upravljanja tim sustavom.