ZAGREB, RIM - Skupina hrvatskih intelektualaca, političara i svećenika uputila je javnosti apel u kojemu se ističe kako “nijedan opravdani pravno-pastoralni razlog ne sprječava uključivanje Zadarske nadbiskupije u strukture Katoličke crkve u Hrvatskoj”.
Potpisnici očito procjenjuju da Zadarska nadbiskupija nije u strukturama Katoličke crkve u Hrvatskoj zato što nije u sastavu niti jedne crkvene pokrajine, nego je izravno podvrgnuta Svetoj Stolici.
Zadar pada pod Mletke
Slični slučajevi postoje u nizu europskih zemalja i područja gdje su katolici u manjini. Isto je i s vojnim vikarijatima.
Potpisnici apela drže da bi osnivanje crkvene pokrajine uklonilo opasnost od sve češćih presezanja na Zadar različitih inozemnih udruga i građanskih opcija.
Apel su, uz ine, potpisali akademici Antun Dubravko Jelčić, Marija Ujević-Galetović i Luko Paljetak, vlč. Josip Vranješ, Ivan Mateljan, Igor Zidić, Marko Grčić, Pavle Kalinić, Milan Bandić, Željko Senečić i Danijel Žderić.
Zadarska biskupija bila je do 1154. sufraganska primacijalnoj dalmatinskoj i svehrvatskoj metropoli Splitu. Na čast nadbiskupije i metropole dignuta je kad je Zadar pao pod Mletke. Austrija je poslije Bečkog kongresa uvela načelo da u svakoj krunovina bude jedna crkvena pokrajina. Papinskom bulom “Locum Beati Petri” 1828. metropole i nadbiskupije u Splitu i Dubrovniku svedene su na biskupije, mnoge biskupije ukinute, a sva Kraljevina Dalmacija obuhvaćena pokrajinom s metropolom u Zadru.
Ostao u statusu quo
Zadar je 1918. predan Italiji, 1934. ukinuta je metropolija te je nadbiskupija (uz Lošinj, Cres i Lastovo) izravno podvrgnuta Svetoj Stolici, a 1948. je obnovljena u predrapallskim granicama. Bulom “Qui Vicariam” 1969. uspostavljena je riječka i obnovljena je splitska crkvena pokrajina, a Zadar je ostao u statusu quo. Navodno je nadbiskup Garković bio protiv da Zadar bude sufragan Splitu, za koji je nadbiskup Franić argumentirao Pavlu VI. zašto bi imao opet biti metropolom.