Sjećate li se Bena Afflecka? Onog zgodnjikavog, ali često podbulog glumca koji je oduvijek htio biti “nešto više”, pa je tako s najboljim prijateljem napisao odličan scenarij, zatim režirao prilično dobar film, sve popraćeno Oscarima i velikom naklonošću konvencionalnih struktura američkog filma, poput spomenute Akademije, i staromodnih studija koji su oduvijek u velikoj ljubavi s bijelim heteroseksualnim zvijezdama sklonim ljepoticama i opijatima.
Ne bi ta priča o zlatnom momku koji svako malo posrne i završi na tzv. Rehabu bila ništa posebno da Affleck nije prošli tjedan nadmašio sam sebe i kao slon u staklani, što privilegirani bijeli hetero frajeri jako često i jesu, u umjetno ispovjednom tonu, ni s čim izazvan, objasnio cijelom svijetu...