Nadmudrivanje pravnih timova izvanredne uprave Agrokora i njegovih kompanija s Kreditnom bankom Zagreb, koja je u vlasništvu tvrtki čiji je suvlasnik Dubravko Grgić i koja je skrbnik računa dioničara pojedinih Agrokorovih kompanija, nastavljeno je jučer novim manevrom nekoliko uprava Agrokorovih tvrtki.
Kreditna banka Zagreb zatražila je od uprava Belja, Zvijezde, PIK-a Vinkovci i Vupika sazivanje glavnih skupština i pokretanje postupaka naknade štete prema Agrokoru i Knighthead Capital Investmentsu zbog nelegalnog izdavanja prethodnih jamstava Agrokoru za stare obveze i novog, takozvanog roll-up kredita.
U ponedjeljak su, tako, uprave tih društava obavijestile burzu da su predsjedniku Uprave KBZ-a Borisu Zadri uputile pismo u kojem uvažavaju njegov zahtjev od 21. prosinca ove godine te da će od Agrokora d.d. i bez sazivanja Skupštine zatražiti naknadu štete, ali su istodobno u pismu navele i kako smatraju da štete za njihove kompanije nije bilo.
Sporovi i interesi
Tako se nastavlja pravna igra mačke i miša u slučaju restrukturiranja Agrokora, u kojoj je sa svakim novim korakom u tom procesu sve teže pohvatati konce između svih pravnih sporova i interesa u cijeloj priči, a pravne akrobacije svih njezinih aktera sve su eteričnije i maštovitije.
U konkretnom slučaju Belja, a to važi i za ostale tvrtke u ovoj epizodi, KBZ je zatražio da skupštine Agrokorovih tvrtki zatraže naknadu štete od Agrokora maksimalno do 24.034,768.203,75 kuna, a od Knighthead Capital Investmentsa S.a.r.l., Kala Investmentsa S.a.r.l. i Madison Pacific Trust Limiteda maksimalno do 1,06 milijardi eura.
“Uprava je donijela odluku kojom udovoljava vašim zahtjevima te će, na vaš zahtjev, postaviti zahtjeve za naknadu štete prema svim adresiranim osobama”, stoji u dopisu Belja KBZ-u, uz napomenu da svoj stav temelje na odredbama članka 273.a Zakona o trgovačkim društvima, koji propisuje da “društvo mora postaviti zahtjev za naknadu štete protiv osoba iz članka 191., 252. i 273. Zakona o trgovačkim društvima ako tako odluči glavna skupština običnom većinom glasova ili ako to zatraže dioničari čije dionice predstavljaju najmanje deseti dio temeljnog kapitala pod uvjetom da su dioničari društva najmanje tri mjeseca prije održavanja glavne skupštine na kojoj to zahtijevaju”.
Jednako tako se napominje: “(...) člankom 501. Zakona o trgovačkim društvima određuje se, potakne li vladajuće društvo ovisno društvo, s kojim nema ugovor o vođenju poslova društva, da poduzme pravne poslove ili radnje, odnosno da propusti takve radnje na svoju štetu, a da štetu stvarno ne nadoknadi do kraja poslovne godine niti dade ovisnome društvu pravni zahtjev da mu se šteta nadoknadi, vladajuće društvo mora ovisnome društvu nadoknaditi svu štetu koja iz toga proizađe”.
“Iz navedenoga proizlazi, osim što je Kreditna banka - u svojstvu banke skrbnika, a na temelju naloga klijenta koji je vlasnik 9,805 posto od ukupnog broja dionica Belje d.d. te položaja koji ima u trenutku slanja ovog odgovora - u mogućnosti postaviti spomenute zahtjeve za naknadu štete (u slučaju da smatra kako su ovakvi zahtjevi opravdano utemeljeni) da to može napraviti i uprava društva na prijedlog dioničara”, stoji u dopisu Belja KBZ-u, ali se odmah potom utvrđuje da je Zakonom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za RH propisana zabrana pokretanja parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja te postupaka izvansudske naplate protiv društva Agrokor.
Nastavak poslovanja
Stoga Davor Bošnjaković, predsjednik Uprave Belja, a isto su postupili i šefovi uprava svih drugih “umiješanih” Agrokorovih kompanija, u svojem dopisu navodi da je “Uprava dužna poštovati spomenutu zakonsku zabranu, napose zbog toga što bi pokretanjem postupka za naknadu štete protiv društva Agrokor bili uzrokovani sudski i drugi troškovi, a nadležni sud ionako ne bi mogao postupiti po takvoj tužbi”. Potom se naglašava kako je “Uprava društva Belje stava da šteta u pogledu navedenih jamstava (koje je Belje izdalo za Agrokorove prethodne kredite i za roll-up) nije nastupila”.
“U slučaju da jest ili kad nastupi, društvo bi imalo pravo potraživati naknadu štete od ostalih jamaca u dijelu koji na njega pada… Završno, Uprava Belja je stava kako se spomenutim Ugovorom o najstarijem kreditu (roll-up) nije uzrokovala šteta društvu, već je tim izvorom financiranja društvo dobilo potrebnu likvidnost za nastavak poslovanja”, stoji u pismu Uprave Belja KBZ-u.
No, na kraju se onda ipak navodi da će Uprava Belja, “uzevši sve navedeno u obzir, udovoljiti zahtjevu dioničara Kreditne banke od 21. prosinca 2017. i bez održavanja glavne skupštine te će prema društvu Agrokor uputiti zahtjev za naknadu štete sukladno pravima koje Kreditna banka ima temeljem Zakona o trgovačkim društvima”.
Drugim riječima, uprave tih tvrtki uputit će na adrese Agrokora i KCM-a zahtjeve za naknadu štete, dakle, to neće biti sudski ili upravni postupci, a u istom tom dopisu izvijestit će ih da te štete, ustvari, nije bilo. Eto, ako nekome slučajno nije jasno.
Stalno vijeće vjerovnika: Grupa A teška 3,3 milijarde, grupa B 7 milijardi, a C 3,5 milijardi kuna
Iako se očekuje da će Visoki trgovački sud žurno rješavati sve pravne sporove vezane za osporavanje potraživanja u procesu lex Agrokor, većina sudionika ističe kako su veće šanse da će privremeno Vijeće vjerovnika morati izglasati nagodbu vjerovnika, nego da će dotad biti riješeni pravni sporovi kako bi se moglo formirati stalno Vijeće.
Tu je prvenstveno sporno deset milijardi kuna kojima Adris grupa i Alca osporavaju potraživanja vlasnika obveznica, te dijela potraživanja Zabe, Erste banke i drugih kreditora. Pritom naši sugovornici ne problematiziraju mogućnost da privremeno Vijeće vjerovnika ustvari izglasa nagodbu, ali se nadaju kako će sudovi ipak riješiti te sporove do datuma kada će skupština vjerovnika glasati o nagodbi.
Povjerenik Ante Ramljak je od oko 56 milijardi kuna potraživanja priznao 41 milijardu, od kojih oko 11 milijardi kuna čine potraživanja kompanija Agrokora, a zatim su vjerovnici osporili u procesu, što je priznao i Trgovački sud, još deset milijardi kuna, i to će se morati dodatno potvrditi na Visokom trgovačkom sudu ako se prethodno ipak ne postigne dogovor. Od pet predloženih grupa vjerovnika mogućeg Stalnog vijeća vjerovnika, u skupini A su vjerovnici čije su tražbine osigurane razlučnim pravom.
Riječ je o 45 vjerovnika koji imaju oko 3,3 milijarde kuna potraživanja. U grupi B, u kojoj su držatelji obveznica, navodno je vrlo malo vjerovnika, njih četiri ili pet, jer je došlo do velike međusobne kupnje i prodaje obveznica i zastupanja putem skrbničkih računa, a ona je teška oko sedam milijardi kuna. No, zbog osporenih potraživanja ta je grupa ustvari sada u potpunosti “prazna” i baš u slučaju da se ona pravnim putem dotad ne “popuni” neće biti moguće osnovati stalno Vijeće vjerovnika. Grupu C čine vjerovnici čije su tražbine osigurane izdanim jamstvima i koji su sudjelovali u roll-up kreditu.
Njih ima oko 17 i potražuju oko 3,5 milijardi kuna. Grupa D, koju čine vjerovnici čije su tražbine osigurane izdanim jamstvima i nisu u roll-upu, ima 13 vjerovnika koji imaju potraživanja u vrijednosti od 2,3 milijarde kuna. Konačno, grupa D je najbrojnija i ima oko 5700 vjerovnika. U njoj su dobavljači i oni koji nemaju nikakva jamstva, poput faktoring kuća i nekih državnih tvrtki i institucija, a ona teži oko deset milijardi kuna. To je tih oko 20 milijardi kuna, bez spornih oko deset milijardi kuna koje osporavaju vjerovnici. U zadnjoj grupi, E, nalaze se dobavljači. Oni će sutra održati sastanak svoje udruge i tad će dogovoriti žalbu protiv rasporeda grupa za stalno Vijeće vjerovnika. (Frenki Laušić)