„Mi smo jedini liječnici u sustavu koji za vrijeme ove pandemije nismo ni jednog trenutka prestali raditi i jedini koji od pacijenata ne tražimo test na covid prije nego što nam uđu u ordinaciju. Broj telefonskih poziva pacijenata koje primamo se od početka epidemije učetverostručio. Neke ordinacije imaju dvije telefonske linije, na jednu se javlja liječnik, a na drugu medicinska sestra. Događa se da obje razgovaramo s pacijentom ili ja pregledavam pacijenta, a drugi pacijenti i dalje zovu. Onda se pacijenti žale da im se nitko u ordinaciji ne javlja na telefon“, kazala je u emisiji Briefing dr. Mirela Marković, liječnica obiteljske medicine i članica izvršnog odbora Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).
Liječnici tzv. opće prakse ogorčeni su na ministra Vilija Beroša koji ih je prozvao da nisu dovoljno angažirani u epidemiji i da se pacijentima ne javljaju na telefon. Odlučno odbacuju sve takve tvrdnje.
„I prije pandemije sam upozoravala da bi liječnicima opće prakse dobro došao administrator. Ja sam preskupo plaćena da bi se javljala na telefon pacijentima koji će mi objasniti svoje simptome. Medicinska sestra za to vrijeme mjeri tlak, daje injekciju ili radi s pacijentom. Nije posao ni liječnika ni medicinske sestre da budu telefonisti. Previše je administrativnih poslova koje moramo raditi i to nikako nije dobro“, govori dr. Marković i tvrdi kako je jedan od poslova koje bi liječnici obiteljske medicine trebali raditi i upisivanje oboljelih od covida-19 u digitalni registar, tzv. repozitorij.
Oni za to, dodaje, nemaju vremena i stoga bi, smatra ona, to trebali raditi epidemiolozi.
Liječnici obiteljske medicine će, kaže dr. Marković, vjerojatno na sebe preuzeti i cijepljenje protiv covida-19 što će im biti dodatan posao koji neće stići obaviti u svom radnom vremenu. Kako komentira da 50 posto liječnika u anketi kaže da se ne žele cijepiti?
„Ne znam za tu anketu. Mene nikada nitko nije pitao hoću li se cijepiti? Ja se apsolutno želim cijepiti i mislim da bi to trebao biti stav svih liječnika jer mi trebamo biti primjer drugima. Cjepivo je jedini način da se zaustavi bolest“, kaže dr. Marković dodajući kako bi trebalo provesti edukaciju liječnika i sestara koji će cijepiti ljude jer se ovo cjepivo dosta razlikuje od ostalih.
„Kada je god moguće, sestra se javlja pacijentima na telefon. Ona također mora ići na vrata ambulante kako bi odredila može li pacijent ući u ordinaciju s obzirom na epidemiološku situaciju. Tako se štitimo od virusa. Da to ne radimo, većina liječnika i medicinskih sestara bi već bila bolesna ili u izolaciji“, ističe dr. Slava Posenjak Pavišić, liječnica u Domu zdravlja Prečko koja nakon 42 godine bavljenja obiteljskom medicinom uskoro ide u mirovinu.
Vrijeđa je, kaže, što joj HZZO u ordinaciju šalje svoje kontrolore zbog anonimne prijave pacijenta koji nije bio zadovoljan uslugom, dok istovremeno i ona i njezina medicinska sestra od posla padaju s nogu.
„Vrlo se ružno osjećam kada mi nakon toliko godina rada u obiteljskoj medicini i ljubavi prema tom poslu netko kaže da smo neradnici. Mi smo preuzeli velik dio poslova od epidemiologa. Kada se pacijent javi da je pozitivan, mi mu dajemo sve upute i ispitamo koji su mu kontakti, a potom kontaktiramo njegove kontakte i dajemo upute o samoizolaciji. Ne radimo više samo naš posao liječnika obiteljske medicine nego i mnoge druge nove poslove“, govori dr. Posenjak Pavišić.
Uz sve to su, rekle su nam doktorice, liječnici opće prakse osjetno lošije plaćeni od liječnika u bolnicama pa se stoga ne treba čuditi što mladi liječnici izbjegavaju obiteljsku medicinu.