Čitao sam novine na terasi kafića kad su se na cesti pokraj mene zaustavila zaprežna kola natovarena starim štednjacima i frižiderima koja je vukao jedan mršavi, bezvoljni sivi konjić. Muškarac od kojih šezdeset, u poderanoj odjeći, neobrijan i raščupan, sumnjičavo me je odmjerio odozgo s prikolice.
"Vi ste onaj novinar?" upitao je, a ja sam kimnuo.
On je zavezao uzde, spustio se s kola i jednostavno sjeo preko puta, ne pitajući je li slobodno ni čekam li ja možda nekoga.
"Ja sam Ilija", predstavio se vadeći iz džepa lulu i vrećicu s duhanom. "Živio sam u Vrgorcu dok nije počelo ovo cijepljenje protiv korone. Možda biste željeli čuti moju tužnu priču."
"Svakako bih želio čuti vašu tužnu priču", odgovorio sam...