Pa da nastavimo razlaganje od pretprošlog i prošlog petka: Putinova Rusija – ne od 2022, ne ni tek od 2014 – koristi zločinačko divljaštvo kao sredstvo svoje unutrašnje politike (likvidacija političkih protivnika metkom ili otrovom) i svoje vanjske imperijalne politike, u kojoj intervenciju u inoj suverenoj državi, u samoproglašenoj ruskoj interesnoj sferi, ne smatra agresijom, nego – čuli smo – "ostvarenjem plemenita cilja".
Prošlo je stoljeće, gore od ijednoga prethodnoga, pokazalo da su imperijalne aspiracije – nacionalne, ideološke, koje mu drago – nesmiljen zatornik slobode, i individualne i skupne, čak i kada ostavljaju ispušni ventil "represivne tolerancije". Usput: kolikogod bila inspirativna Marcuseova analiza...