Nije nimalo ugodno. Na moru je bonaca, a gore bura. Hladno je. Uzalud nam sunce visi nad glavom. Kao luster. I galebovima je ovo previsoko. Daleko, nestvarno.
Govorimo jedan drugome da pazimo gdje stajemo. I da se ne približavamo rubu. A pogled je impresivan. Emotivniji među nama rekli bi da im od viđenoga zastaje dah. Toliko je lijepo. Neopisivo. S obje strane Cetina. A oko nje Omiš. Druže se kao djeca. Igraju cingarelu, trule kobile, preskaču laštik. I ne mare za ljude. Pa tako ni za nas, koji se visoko iznad njih, na više od sedamdeset metara nadmorske visine, tresemo u nevjerici.
Tomislav Cvetko sve potanko objašnjava. O mostu iznad Omiša sve zna, kao i o ci...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....