U ponedjeljak je u Zagrebu u 76. godini života umro Jurica Malčić, bivši pučki pravobranitelj i bivši sudac Ustavnog suda. Bio je nestranački čovjek koji je isticao da građani vjeruju samo nekompromitiranim i neovisnim državnim institucijama. Javno je isticao da se ugled državnih institucija stječe i gradi dugo, a ruši brzo i lako te da bi političke stranke, kad su institucije posrijedi, morale voditi računa o državnim, a ne uskim stranačkim interesima.
Malčić je rođen 1942. u Zagrebu u kojem je i završio Pravni fakultet. Do 1990. je radio kao službenik u državnoj upravi, a nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj imenovan je kao nestranačka osoba na dužnost savjetnika i zamjenika predstojnika Ureda predsjednika Franje Tuđmana. U prvoj polovici devedesetih bio je zamjenik ministra pravosuđa i uprave, tajnik Vlade, a od svibnja 1993. do ožujka 1994. i nestranački ministar uprave u Vladi Nikice Valentića.
Zaštita prava
Na osmogodišnji mandat suca Ustavnog suda izabran je 1994. Ustavni je sud tijekom devedesetih bio institucija visokog ugleda koju su građani doživljavali kao zadnje utočište u zaštiti svojih prava. Kao sudac Ustavnog suda, Malčić je sudjelovao u donošenju niza važnih odluka - o povratu duga umirovljenicima, o poništavanju nezakonitih deložacija tijekom ratnih godina, o vraćanju na posao sudaca Vrhovnog suda koje je politički dirigirani DSV bacio na ulicu, o oslobađanju tjednika Feral Tribune poreza na pornografiju koji im je bila nametnula HDZ-ova Vlada. Nakon što je Sabor 1999., “u paketu” bez rasprave i izjašnjavanja o kvaliteti svakog pojedinog kandidata, međusobnim dogovorom SDP-a, HDZ-a i HSLS-a izabrao šest ustavnih sudaca, među kojima je bio i kontroverzni Vice Vukojević, Malčić je kao sudac Ustavnog suda dao izdvojeno mišljenje u kojem je iskazao nezadovoljstvo takvim načinom izbora.
Stručni kandidati
Prigovarajući sastavu Ustavnog suda u kojem je bilo previše stranačkih, a premalo stručnih osoba, Malčić je 2001. podnio ostavku na dužnost potpredsjednika Ustavnog suda koju je obnašao od 1998. Taj potez kao i odluke u kojima je sudjelovao doprinijeli su da ga 2002. Sabor nije reizabrao na još jedan mandat ustavnog suca za koji se bio kandidirao. Malčić je zbog netransparentnog načina izbora ustavne sutkinje Nevenke Šernhorst podigao upravnu i ustavnu tužbu, ali je obje izgubio.
U lipnju 2002. u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji kazao je da izbor ustavnih sudaca ne smije biti rezultat stranačkog pogađanja bez bilo kakvog postupka koji bi osigurao makar minimum rasprave o stručnim i moralnim kvalitetama kandidata, te istaknuo da je “javnost izgubila povjerenje u sud nakon što je u njega sjeo Vice Vukojević”. Isticao je da u Ustavnom sudu “moraju sjediti ljudi bez mrlje”. Upozoravao je kako “ustavni suci čak ne bi smjeli imati ni lošu percepciju u javnosti bez obzira na to je li ona utemeljena”.
Široj javnost Malčić je poznatiji kao pučki pravobranitelj. Na tu ga je dužnost Sabor izabrao 2004. i na njoj je ostao do 2012. Bio je prvi pravobranitelj koji je značajno podigao javnu vidljivost, ozbiljnost i ugled te institucije. Izvješća koja je podnosio postala su relevantna, detaljna i potkrijepljena činjenicama. U njegovom osmogodišnjem mandatu, institucija pučkog pravobranitelja napravila je značajne iskorake - 2008. akreditirana je statusom “A” pri UN-u čime je potvrđena najviša razina neovisnosti, a proširena su područja njezinoga djelovanja. Iste, 2008. Ured pučkog pravobranitelja postao je središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije.