Mjere potpune karantene, kojima je prošlog tjedna izloženo 1.3 milijardi ljudi u Indiji, polako se pretvaraju u socijalnu katastrofu. Milijuni Indijaca ovise o dnevnim zaradama koje sada ne mogu ostvarivati. Oni koji su dovoljno sretni da rade na poslovima zbog kojih smiju izlaziti iz kuće suočavaju se s teškim problemima - javni prijevoz ne radi, kako doći do posla?
Britanski BBC razgovarao je s jednim od njih, zidarom Goutamom Lal Meenaom koji živi u jednom od sela na sjeveru Radžastana, a radi u susjednom Gujaratu. Prema njegovim riječima trenutno preživljava samo na vodi i krekerima.
Dnevno je prije krize zarađivao svega 400 rupija, odnosno samo malo više od pet dolara. Većinu svoje zarade šalje kući, obitelji. To je sada prošlost, a muškarac se morao pješice zaputiti kući. Danima je hodan u sandalama kako bi se vratio kući.
Indija se vraća kući
- Hodam danju i noću. Koja mi je druga opcija? Nemam gotovo ništa novca, nemam hrane... - ispričao je nesretni Goutamo.
Pritom nije sam. Diljem Indije milijuni radnika naouštaju gradove i vraćaju se domovima u ruralne krajeve. Radi se o "radnicima migrantima", u velikom broju neprijavljenih zaposlenika koji su kičmeni stup ekonomije golemih indijskih gradova - kuhaju, grade zgrade, voze rikše, dostavljaju, odčepljuju zahode, proizvode automobile, šišaju kosu, dostavljaju novine... Više od sto milijuna njih, izbjeglih od siromaštva u svojim selima, žive u krajnje neadekvatnim uvjetima, a od prošlog tjedna doslovce su postali izbjeglice.
Stotine ljudi sa ruksacima, među kojima su žene i djeca, napuštaju velike gradove i vraćaju se domovima. Njihova radna mjesta više ne postoje, a propale su i brojne tvrtke koje su im omogućavale poslove. BBC tvrdi da ovo podsjeća na golemu izbjegličku krizu 1947. kada je oko petnaest milijuna ljudi izbjeglo prema istoku i zapadu Pakistana. I ove 2020. stotine se izbjeglica na svom putu suočava s glađu i umorom, a mediji donose naslove poput "Indija se vraća kući".
Potpuna karantena u Indiji pretvara se tako u pravu humanitarnu katastofu.
Među izbjeglicama je i 90-godišnja žena Kajodi koja je do krize prodavala igračke na ulici. Kako bi se vratila u svoj rodni Radžastan, iz Delhija je morala pješačiti više od stotinu kilometara. Reporteri BBC-a susreli su je kako jede krekere i puši ručno motanu cigaretu, naslonjena na starački štap.
- Da mogu, kupila bih kartu za autobus. Ali ne mogu, nema javnog prijevoza tijekom opće karantene - ispričala je starica.
Reporteri su na cesti zatekli i petogodišnje dijete koje pješači na ruti od gotovo 700 kilometara uz svog oca, građevinskog radnika. Putuju prema svom domu u središnjoj Indiji.
- Kada sunce zađe stanemo i odmaramo - rekao je on.
Susreli su i obitelj sa dvoipolgodišnjom djevojčicom.
- Morali smo otići, nisam imala novca za hranu - rekla je majka.
Među izbjeglicama je i 26-godišnji Rajneesh, zaposlenik autoindustrije koji do svog sela mora pješačiti oko 250 kilometara. Putovanje će mu trajati najmanje četiri dana, izračunao je.
Neki ne mogu izdržati takve napore. Prošlog tjedna 39-godišnjak je preminuo od iscrpljenosti na 300 kilometara dugom putu od Delhija prema Madhya Pradeshu, 62-godišnjak je kolabirao i umro nedaleko Gujarata, a četvero migranata pregazio je kamion na cesti u mrklom mraku.
Službene vlasti pozivaju radnike da ne napuštaju gradove, pogotovo kako se u velikim grupama ne bi zarazili novim koronavirusom, no ne nude rješenje za preživljavanje tih ljudi.
- Željeti ići kući normalno je u vrijeme krize. Indija šalje zrakoplove za neke od njih, no nemoguće je organizirati prijevoz za toliko ljudi, neki će naprosto morati pješačiti - rekao je Shekhar Tumpa, utemeljitelj i urednik lokalnih novina The Print.
BBC podsjeća na kugu koja je u Indiji izbila 1994., kada je polovica velikih gradova napušteno. Situacija umnogočemu podsjeća na ta crna vremena, a ne nazire joj se kraj. Kao i uvijek, napominju analitičari, najugroženiji će biti - siromašni.