Troje ginekologa nedavno je, nakon godina istupanja u javnosti, pokrenulo inicijativu za promjenu definiranja prava na priziv savjesti. Ideja dr. Jasenke Grujić, dr. Gorjane Grujić i dr. Dubravka Lepušića je osigurati pacijentima sve medicinske zahvate unatoč liječničkom prizivu savjesti. Oni smatraju da bi to pravo trebalo ograničiti.
Riječ je o poznatoj situaciji u kojoj ginekolozi odbijaju izvesti zahvat pobačaja na zahtjev zbog toga jer se osobno ne slažu s odlukom pacijentice, a pritom se pozivaju na priziv savjesti.
- Ideja je da pokušamo dokazati da je priziv savjesti u medicini, zapravo, religijski priziv, utemeljen na religijskom vjerovanju - kaže dr. Jasenka Grujić, ističući kako je opasno za živote pacijentica da im se uskraćuje pobačaj i kontracepcija zbog religioznih motiva.
Vulgarna prijava
- Ne možemo imati religiozno zdravstvo, ova klerikalizacija zdravstva neprihvatljiva je u 21. stoljeću - govori i tumači da je odbijanje pobačaja na zahtjev poštivanje religioznog nauka bez obzira kako se to predstavlja u javnosti. Pravna znanost na isti način tretira priziv savjesti, ističući da je glavni razlog zbog kojega se liječnici pozivaju na priziv savjesti uvjetovan religijskim naukom, moralnim ili etičkim stajalištem i da se ubraja u slobode građana, ali se ne smije kositi s pravilima struke i ugrožavati zdravlje pacijenta.
- Pravo na priziv savjesti za liječnike danas se manifestira na, uvjetno rečeno, razini vulgarne prijave upravi bolnice u kojoj liječnik jednostavno napiše da od određenog dana zbog priziva savjesti više neće raditi abortuse i time se više ne mora baviti takvim zahtjevima - tumači Dubravko Lepušić, ginekolog koji ističe i druge potencijalne probleme u vezi s prizivom savjesti u medicini. - Lako je zamisliva situacija u kojoj liječnik koji pripada Jehovinim svjedocima, možda nekoj sekti, odbija dati transfuziju pacijentu zbog svoje savjesti, a na kraju zbog toga stradava pacijent - kaže Lepušić.
Istodobno, dr. Gjurić dodaje i kako problem nije samo u odbijanju abortusa na zahtjev, nego i pobačaja induciranog kemijski, tabletama.
- Kemijski induciran abortus, tabletom, što ne treba miješati s tabletom za ‘dan poslije’, u Hrvatskoj se može dobiti na samo tri mjesta - navodi dr. Grujić, dodajući kako statističko smanjenje broja pobačaja ne govori baš u prilog povećanom natalitetu, nego upozorava na drugu situaciju, da se žene izlažu riziku i do zahvata dolaze na teži, nesigurniji način.
- Treba poštovati postojeći zakon dok se on ne promijeni. Zakon liječnicima dopušta priziv savjesti - kaže dr. Milan Kujundžić, ministar zdravstva, objašnjavajući kako je postojeći zakon činjenica koju treba poštovati.
- Priziv savjesti se može ograničiti, to je dopustivo, ali mora biti riješeno zakonom, a dotad poštujemo zakon - dodao je pritom ministar, ne iznoseći svoje mišljenje.
Pristup uslugama
Ivana Radačić, članica UN-ove radne skupine, o diskriminaciji žena u zakonima i praksi kaže kako priziv savjesti u medicini mora biti reguliran na način koji ne onemogućava dostupnost usluge. - Važno je osigurati da liječnik osigura pacijentici pravu informaciju, gdje može izvesti pobačaj, i da to ne bude bolnica udaljena 200 km - smatra I. Radačić.
- Pacijenticama mora biti dostupan traženi zahvat - kaže Radačić. Podsjeća i da je Europski sud za ljudska prava u poljskim predmetima koji se tiču nedostupnosti pobačaja istaknuo da države imaju obvezu organizirati sustav medicinske skrbi na način da izražavanje tog prava ne sprečava pristup zdravstvenim zakonitim uslugama.
U šibenskoj bolnici, na primjer, situacija je takva da samo dio medicinskog osoblja nije izrazio priziv savjesti. Šest ginekologa, među kojima je i šef ginekologije, poziva se na priziv savjesti, a dvoje izvodi sve zahvate. Sanja Jakelić, ravnateljica bolnice, kaže da u praksi nije bilo problema posljednjih godinu i pol dana koliko ona vodi bolnicu.
Nevažno mišljenje
- Dok god zakon predviđa tu mogućnost, dotad nemamo izbora i poštujemo zakon. Moje privatno mišljenje nije važno, i ja tu nemam što reći - kaže ravnateljica, dodajući da se u praksi pacijentice dogovore s liječnicima koji izvode zahvate.
U tom kontekstu ilustrativan je primjer Ellinor Grimmark, švedske primalje koja je ove godine tužila svoju državu Europskom sudu za ljudska prava. Tvrdi da su joj povrijeđena ljudska prava zato što ju je bolnica 2014. godine otpustila nakon što je iz religioznih razloga odbila sudjelovati u zahvatu abortusa. Pokrenula je radni spor, žalila se pravobranitelju, ali joj nitko nije dao za pravo, tvrdeći da nije bila izložena diskriminaciji zato što se od nje zahtijevalo da sudjeluje u medicinskom zahvatu.
Nakon što je izgubila radni spor, tužila je i zdravstvene vlasti i izgubila. Švedsko je stajalište da su prava i sigurnost pacijenata na prvom mjestu. Ann Johansson, potpredsjednica švedske udruge primalja i drugog medicinskog osoblja, pozdravila je sudsku odluku protiv primalje Grimmark, kazavši da “pacijenti koji traže pomoć ne bi trebali razmišljati o osobnom stajalištu medicinskog osoblja”. Priziv savjesti je zabranjen u Švedskoj, Finskoj, Bugarskoj, Češkoj i na Islandu.
Stiže novi zakon
Nakon odluke Ustavnog suda s početka ove godine, novi hrvatski zakon o pobačaju morat će se donijeti u roku od dvije godine, dakle početkom 2019., i vjerojatno će i dalje dopuštati pobačaj, ali i biti restriktivniji nego postojeći. Teško je vjerovati da će pritom dopustiti ograničenje priziva savjesti bude li većina zastupnika iz HDZ-a, ali će se možda suočiti i s ovakvim zahtjevom.
U svakom slučaju, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je zbog učestalosti priziva savjesti, kada u pet javnih bolnica nije bilo moguće dobiti pobačaj na zahtjev, tek odlukom ministra iz 2014. godine osigurala ženama da na području svake županije imaju makar jednu bolnicu koja izvodi pobačaj na zahtjev.