Jedno mora biti jasno: covid-19 nije pobijeđen. Ujesen možemo očekivati njegov nasilan povratak. Nije potrebno medicinsko znanje, dovoljno je nešto zdrava razuma da se pretpostavi da ćemo u evropskim zemljama imati opako nadmetanje između cijepljenja (uključujući i treću dozu) i pošasti, koja iscrpljuje fizički, mentalno i ekonomski. Također, da sigurnost našega razvijenog svijeta nije zajamčena dok ne bude procijepljena i zadnja zemlja na svijetu.
Zdrav razum je i tu ključna riječ. A zdrav razum sugerira oprez, ne paniku, nego prevenciju.
U tom smislu može biti razumljiva reakcija Vilija Beroša, kada vidi da mu kavu donosi konobarica bez zaštitne maske.
Beroš je neurokirurg i ministar. Od neurokirurga se očekuje hladnokrvnost, odabir najracionalnijeg poteza u najmanjoj jedinici vremena. Staložen građanin bi prvo zamolio da mu pozovu poslovođu pa bi, ako je ostao nezadovoljan, potražio Knjigu žalbe, a u ekstremnom slučaju bi pozvao policiju. Ne povisivši glas. Tim prije se to očekuje od neurokirurga.
Ali u državi gdje se Predsjednik i premijer nadmeću u histeriji, gdje je premijer u hajku poslao i ministre, teško je sačuvati dostojanstvo.
Smireno se raspitati, pa smireno primijetiti kako nije razumno osobu koja ne smije nositi masku staviti u neposredan kontakt s gostima, hranom, odnosno napitcima. Jer covid-19 nije pobijeđen.
Ministar je morao reagirati jer, kaže, kakvu bi poruku inače poslao. E, upravo tu zaprepašćuje gigantizam ministrova licemjerja.
Evo ovdje snimaka (a imamo ih još) koji pokazuju kakvu poruku ministar pokazuje kad pred njim nije mala konobarica, obična građanka, nego ina čeljad o kojoj neurokirurgu ovisi politički status.
Tada ministar - kako vidite i po nadnevcima - nije hajao ni za lockdown, ni za masku, kako svoju, tako i sugovornikâ. Zadarska scenska igra spram toga je tek sitan uzorak svenazočne političke arogancije.