ZAGREB - Dijete mi jesenas nije primljeno u jaslice, a meni je 15. listopada završio porodiljni dopust i morala sam se vratiti na posao. I suprug i ja radimo, a na raspolaganju nemamo bake. Ne znam što ćemo, ozbiljno razmišljam da dam otkaz, priča Mirela K. iz Zagreba.
Dadilje rade na crno
Njezina plaća trgovkinje iznosi oko 3000 kuna. Ako mora uzeti dadilju, koje u Hrvatskoj nisu licencirane niti školovane, već se zapošljavaju na crno, to će je koštati oko 2500 kuna.
- Isplati li mi se onda raditi? Bolje da sam onda sa svojim djetetom, iako ne znam kako ćemo preživjeti. Suprugova plaća od 4000 kuna jednostavno nije dovoljna - priča mlada mama.
Upravo je to, manjak mjesta u dječjim vrtićima, najveći problem predškolskog odgoja u Hrvatskoj, pokazalo je naše istraživanje u najvećim hrvatskim gradovima. A Ivana Dobrotić, Teo Matković i Jelena Baran iz Studijskog centra socijalnog rada u svojem su istraživanju, objavljenom u Reviji za socijalnu politiku, dokazali da dostupnost vrtića izravno utječe i na stopu zaposlenosti žena. Uspoređujući postotak djece koja pohađaju vrtić i stopu zaposlenosti žena, dokazali su da najmanje žena radi u županijama koje imaju najmanje vrtića.
Popodnevne smjene
Tako je, primjerice, u Brodsko-posavskoj županiji, gdje je vrtić u razdoblju od 1998. do 2009. godine prosječno pohađalo manje od 15 posto djece u dobi od tri i četiri godine, ujedno i jedna od najnižih stopa zaposlenosti žena, odnosno radi njih samo 25 posto! U Slavonskom Brodu ove godine, prema službenim podacima, nije upisano 70 djece, a vrtić košta visokih 680 kuna. S druge strane, u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, gdje je u vrtiću gotovo 70 posto djece, i zaposlenost žena je veća od 50 posto. Zagreb također ima najjeftinije vrtiće u državi: jaslice koštaju 200, a vrtić 400 kuna. Odgajateljice istodobno imaju najviše plaće, postoje vrtići koji primaju djecu mlađu od šest mjeseci, a ako postoji zanimanje, organiziraju se i popodnevne smjene. Najveće probleme ipak nemaju roditelji vrtićke djece, nego oni koji nisu uspjeli dobiti mjesto. U Zagrebu je ove godine, kaže Biserka Bucković, zadužena za predškolski odgoj u zagrebačkoj gradskoj upravi, 700 djece jasličke dobi ostalo bez mjesta u gradskim vrtićima. Podaci nevladinih udruga, pak, govore da je taj broj i dvostruko veći.
Kerumovo naređenje
- Zanimanje za smještaj jasličke djece svake je godine sve veći, i u Zagrebu i drugdje. Za ostale uzraste interes nije toliki, ponegdje čak ima i slobodnih mjesta. Mi ove godine namjeravamo otvoriti 70 novih jasličkih grupa i nismo sigurni da će to biti dovoljno - objašnjava Bucković.
Obiteljska dinamika jednostavno se mijenja. U vrijeme djetinjstva današnjih majki, odnosno prije 30-ak godina, većina je baka bila nezaposlena ili u mirovini, dok danas većina baka - radi. Uz to, mlade obitelji sve manje žive s roditeljima pa se i baka-servis koristi sve manje.
Pokazuju to i podaci izvan Zagreba: u Koprivnici, na primjer, ove godine nije upisano gotovo 50 posto djece za koju je predana molbu za upis u jaslice - njih čak 65 od 136. U Bjelovaru nije upisano 200 djece, u Karlovcu i Rijeci njih 150. Split je rijedak izuzetak u kojem nije bilo neupisane djece. Kako su nam odgovorili iz gradske uprave, “djeca su morala biti upisana jer je Gradonačelnik Kerum (i titulu pišu velikim slovom, op. a.) dao zadatak svojim službama da se upisi u dječje vrtiće moraju tako realizirati da nijedno dijete ne smije ostati neupisano”.
Surađivali: S. T. Martan, N. Patković, G. Obran, G. Bijelić, Lj. Pavlina, L. Benčić, L. Špac, Ž. Mužević, P. Opačić, S. Fable, Ž. Huljev, M. Piškor, M. Pušić, M. Rajčić
Zaposlenima najgore ljeti i za blagdane
Roditeljima je najgore ljeti te tijekom praznika i blagdana, kad vrtići nastoje “spojiti” neradne dane.
- Kosa mi se diže na glavi kad me mjesec dana ranije počinju ispitivati hoće li dijete, primjerice, tjedan nakon Uskrsnog ponedjeljka doći u vrtić. Kad kažem da hoće jer radim, osjećam se kao nemajka, a tete okreću očima. Ali ja stvarno moram raditi! - priča Ivana T., majka četverogodišnjeg Marka.
U zagrebačkoj gradskoj upravi svjesni su problema koji imaju roditelji. Ali, odgovaraju, takve situacije ovise od vrtića do vrtića. Uprava upozorava roditelje da svi vrtići mogu i moraju organizirati normalno radno vrijeme, ako roditelji to žele. Roditelji se trebaju voditi svojim potrebama, kažu.
‘Ne mogu dvije tete ostati zbog jednog djeteta’
- Uspjeli smo organizirati rad u popodnevnoj smjeni u samo jednom vrtiću za ukupno 44 djece, tvrdi Biserka Bucković, zadužena za predškolski odgoj u zagrebačkoj gradskoj upravi
Baka-servis
Svaki vrtić može organizirati takav rad, no u anketama pri upisu u vrtić ili jaslice pitamo roditelje do kada trebaju skrb o djeci i nema zanimanja za popodnevni rad, ističe i dodaje kako joj je jasno da mnogi roditelji rade u smjenama, no smatra da roditelji jednostavno pronalaze načine da što ranije odvedu djecu kući. Iako gradski vrtići u redovnoj smjeni nude skrb do 20 sati, kaže kako su rijetki oni koji rade nakon 18 sati. Razlog je isti: najviše roditelja koristi sve raspoložive “servise”, koji se u Hrvatskoj svode na bake, tete i dadilje na crno, kako bi im dijete što ranije došlo kući.
U jednoj grupi
Zato se već nakon 16.30 sati u većini vrtića organizira dežurstvo, odnosno ostaje tako malo djece da se objedinjuju u jednu grupu i čuva ih jedna teta. Djeca i roditelji to, naravno, ne vole. Roditelji se žale da ne žele ostavljati dijete dulje da ne bude u dežurstvu, a s druge strane, tvrdi Bucković, kad bi većina djece ostajala i u tom vremenu, dežurstva više ne bi bila dežurstva, nego redovni rad u grupi s matičnim odgajateljima.