Josip Vrbić, jedini hrvatski inspektor za umjetnine, koji dva desetljeća vodi borbu s kriminalcima na crnom tržištu umjetničkih djela, zbog gole činjenice da je hrvatskom narodu pokazao do koje mjere može ići ljudska gramzivost, kao i u što je jedan pojedinac investirao novac građana, završio je u pritvoru.
Na osnovi sumnje da je zloupotrijebio položaj i ovlasti, Vrbić će sljedećih mjesec dana na temelju odluke suda provesti u istražnom zatvoru zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Bilo bi ironično da nije žalosno što će Vrbić, baš kao i Nadan Vidošević zbog kojeg je udaljen iz službe jer je mobitelom snimio njegov impozantan preparirani zoološki vrt u strogo zaštićenom bunkeru na Gornjem Prekrižju, zajedno koračati zatvorskim hodnicima Remetinca - jest će istu hranu, u isto će vrijeme ići na počinak i imati na dispoziciji jednaku zatvorsku uslugu...
Kad je lani u veljači podno Marjana pronađena “Bogorodica s djetetom”, ulje na platnu nepoznatog autora vrijedno oko 700.000 eura, Vrbiću je zaigralo srce.
Zastara pravom lopovu
Bilo je to ostvarenje profesionalnog sna u 20-godišnjoj policijskoj karijeri, koje je nešto više od polovice proveo u “braku” s umjetninama. Nakon temeljitih istraga, prikupljanja saznanja, reagiranja na razne dojave iz Hrvatske i inozemstva, Vrbić je bio sve sigurniji da je to remek-djelo, koje je ukradeno u noći sa 29. na 30. prosinca 1993. iz radionice Konzervatorskog zavoda Split, u Hrvatskoj. Kako nam je i sam svojedobno rekao, to djelo “krasi zid nekog sebičnjaka koji ga je ili sam ukrao ili, pak, pripada bogatoj eliti koja, bez obzira na cijenu, želi posjedovati nešto jedinstveno na svijetu”. Slika Bogorodice odjednom je iskrsnula. Njezina restauracija trajala je punih devet mjeseci, a prošlog ju je tjedna krčkim benediktinkama osobno vratio ravnatelj policije Vlado Dominić. Međutim, u oko bode činjenica da kradljivac iz splitskog kraja za krađu slike vrijedne više milijuna kuna nikada neće biti sankcioniran jer je nastupila zastara.
Papinska bula
Ne treba isključiti da je nikad imenovani 42-godišnjak, skriven od očiju javnosti, zapravo žrtveno janje koje je na privremeni stup srama uz novčanu naknadu stavio neki “sebičnjak” ne bi li tragove koji su istražitelje doveli gotovo do njegova praga preusmjerio na drugi put i što dalje od sebe.
Inače, u raznim potragama koje su rezultirale pronalaskom umjetnina na radost opljačkanih vlasnika Vrbiću su uvelike pomogla njegova iskustva i usavršavanje u FBI-u i Scotland Yardu, a u svojoj dugogodišnjoj karijeri dobio je i certifikate za izradu forenzičke analize umjetnina. U malom prstu i doslovce napamet zna sadržaje kataloga raznih aukcijskih kuća, muzeja i galerija. Još 1996. godine susreo se s prvim ozbiljnijim slučajem u kojem je, surađujući s kolegama iz susjedne Italije, na radost nacije u Hrvatsku vratio Papinsku bulu pape Augenija IV. iz 15. stoljeća, a koja je 1957. godine ukradena iz hvarske biskupske riznice.
Tko je zapravo policajac Vrbić? Umjetnik. Tataran, kako za sebe sam zna reći, a što na indonezijskom znači razina, nivo. Iza njega je niz slikarskih radova u različitim tehnikama, a neki od njih bili su dio postava u sklopu uskrsne izložbe šestero djelatnika MUP-a prije sedam godina.
Literarni izraz
Uz likovne radove, ono što ostavlja jednako upečatljiv dojam su Vrbićeve pjesme u kojima po bojama dijeli emocije, pitanja i (po)greške. Kroz literarni izraz vodi ga umjetnička nit prema kojoj se mora pratiti redoslijed boja i da se “ja i ja nekad znaju pomiješati”. U jednoj od pjesama objasnio je zašto nije lako biti on, a u drugoj je, pak, naglasio vlast u svom biću rečenicom: “Moje ja i moje sada stalno se bore tko će da vlada”.