Prosinečki je zaključio da je Lukin "eurogol" okrenuo sve, Samovojska je po običaju istresao nekoliko "statističkih fama" koje su pale hrvatskom pobjedom protiv Škotske, a voditelj Molnar je rekao da nas osmina finala vodi u Kopenhagen. U našem karlovačkom "studiju", ispod nadstrešnice ljetne sjenice prijatelja i fotoreportera Cropixa Roberta Fajta, palo je toga još i više - prefini popečci i domaći nachosi koje je do savršenosti dovela njegova vrijedna supruga Marina, sanduk i nešto sitno piva i jedna luda ideja.
- Ajmo u Kopenhagen - rekao je onako navijački ostrašćeno naš zajednički prijatelj, također i novinar, Vedran Gvožđak Čips.
Na drugi kraj Europe
- Ajmo - uzviknuli smo Robert i ja gotovo istodobno, pa odmah prasnuli u smijeh, znajući da od toga neće biti ništa, nego da je ovo samo dobar završetak jednog dobrog druženja uz "repku", ako, dakako, ne računamo još jednu "putnu".
Jutra nakon pobjede su mamurna, pa mi nije bilo na prvu jasno što mi Čips u 8.20 sati šalje link na Google Maps. Kliknuo sam i otvorila se ruta do - Kopenhagena.
- To moja Mazda pojede za doručak - otpravio sam u šali, gledajući u plavu liniju koja se razvukla posred Europe, dugu 1904 kilometra.
Čips je čovjek koji u nogama ima tri europska prvenstva, Portugal 2004., Austriju 2008. i Poljsku 2012. Francusku smo isplanirali do u detalje 2016., ali nam se izjalovila u posljednji trenutak, karte za Wembley i Engleska-Hrvatska imali smo u džepu godinu dana, prošle godine prvenstva nije bilo zbog pandemije, a ove godine smo ih morali vratiti također zbog pandemijskih komplikacija putovanja na Otok. Ni iz čega se duhovita prepiska u zajedničkoj Viber grupi, u koju se uključio Robert, pretvorila u - planiranje putovanja na drugi kraj Europe. Mi, dakle, doista idemo u Kopenhagen na utakmicu. U trenutku pisanja ovog teksta ne znamo protiv koga igramo, ali znamo da igra Hrvatska.
Čips se uhvatio guglanja, Robert i ja telefoniranja. Sat kasnije sve je bilo gotovo. Čekamo samo četvrtog prijatelja, Danijela Kralja Srakeca, da nam potvrdi da ide, vjerujemo da je to formalnost. Valja reći da nam uopće nije bilo bitno hoćemo li nabaviti ulaznice, drugim riječima - mogućnost da do njih ne dođemo neće nas odvratiti od putovanja. Uzdamo se u informaciju da HNS priprema određeni broj ulaznica koje će se moći kupiti, a preko redakcije Jutarnjeg nabavili smo dvije.
Vožnja zrakoplovom nam nije ni u jednom trenutku bila opcija, nego smo odlučni taj put prevaliti automobilom, 20 sati vožnje u jednom smjeru. Ne znam, to nam je više fora, navijačkije je, a i guzica će nam vidjeti više puta. Čips javlja da je na Hostelworldu pronašao dobru sobu s četiri kreveta za tri noćenja za 2800 kuna, blizu je Parken stadiona, pa je odmah i rezervirao. Ne idemo trajektom preko Rostocka, nego ćemo se držati autocesta, ne samo da uštedimo 200 eura povratne karte za trajekt, nego i zato što se Robert javio starom prijatelju Dušku u Ulmu pa ćemo tamo noćiti u petak. Izvan rute smo oko 120 kilometara, ali smo sigurni da će se isplatiti, Duško je dobar gurman.
Covid-putovnice
Dalje ćemo preko Hannovera, Hamburga i Flensburga. Ne plaćamo cestarine u Njemačkoj i Danskoj, samo mostarinu u Danskoj. Ugrubo, put od 3800 kilometara i četiri noćenja (od toga jedno gratis) za nas četvoricu koštat će oko 5500 kuna, što je sasvim prihvatljivo.
Još nam preostaje ispitati stvari oko putovanja tijekom pandemije. To isto rješava Čips jer je on u najvećem problemu. Fajt i ja smo preboljeli koronu te smo, kao i Srakec, dva puta cijepljeni, pa imamo valjane covid-putovnice.
- Ja sam dobio samo prvu dozu AstraZenece, druga dozu ću tek 2. srpnja. Problem je u tome što Danci ipak traže test u tom slučaju, dok Slovenci, Austrijanci i Nijemci toleriraju tranzit, a i prihvaćaju u potpunosti covid-putovnice za one koji imaju samo jednu dozu Astre - kaže nam, dodajući da će se testirati na ulazu u Dansku.
O.K., riješeno i to. Fajt zove našu dragu frizerku Ivanu za hitni termin da nam sredi brade, a ja dugogodišnjeg majstora Marijana koji će prije puta provjeriti tekućine u autu. Sve drugo je nedavno servisirao. Javljam se i našoj Katarini iz osiguranja koja će obaviti svoj dio posla, za ono, što bi se reklo - ne daj, Bože. Moramo brže-bolje obnoviti i navijačku garderobu koja se s godinama dosta stisnula, bit će od pranja, pa nije baš lako u nju više ući.
"Draga, nešto je iskrslo..."
Do podneva je sve bilo gotovo, no onda mi na pamet padne pitanje svih pitanja:
- Dečki, jeste rekli ženama da idemo u Kopenhagen?
- Moja je ljubomorna - odgovara Fajt.
- Moja je ljuta što neću s njom u Ogulin - dodaje Čips.
- Moja još ne zna - kažem im ja.
- Pa, reci joj da je nešto iskrslo i da moraš na teren za Jutarnji, na to je navikla - kažu razumno obojica.
- Draga, moram u Dansku!