Darko Anić, kirurg koji je transplantirao srce četverogodišnjoj djevojčici Riti u KBC-u Zagreb, gostovao je u Dnevniku Nove TV.
Profesor Anić vrhunski je stručnjak. Ovo mu nije prva operacija, ali je prva baš ovako specifična.
U nastavku donosimo transkript intervjua koji nam je ustupila Nova TV.
Kako se osjeća čovjek kad mu je u rukama život malog djeteta?
- To je naš posao. Mislim da bi i vi rado znali da vam je operater čovjek koji je staložen, koji ne podliježe emocijama. Znamo da sve emocije utječu na pravo na rasuđivanje. To je posao kao svaki drugi. Znamo da to moramo napraviti i to smo napravili. Rita nije ni najmlađa, ni najstarija kojoj smo radili transplantaciju. Najmlađe je dijete bilo staro par dana, imalo je 800 grama. To je posao kao svaki drugi, morate biti profesionalac.
KBC Zagreb jedini izvodi transplantacije srca kod djece. Svi su uvijek posebno osjetljivi kada su djeca u pitanju. Zašto je teže i kompleksnije kod njih obavljati transplantacije?
- Prva stvar koja se uči na pedijatriji je da dijete nije mali čovjek. Osim što je sve manje, pa zbog toga morate biti oprezniji, isto tako, stanice još nisu potpuno sazrele, tako da je sve malo drugačije, nije kao odrasli, tako da treba biti malo oprezniji. Ali opet, ako čovjek voli svoj posao onda je to to.
Djevojčica je zasad stabilno. Koliko se dugo još mora promatrati kako biste bili sigurni da je sve uspješno odrađeno?
- Ja je čujem, ona je tu s druge strane i smije se. Stvarno ide jako dobro, to vjerojatno sve zanima. Ide zapravo i predobro, mimo očekivanja. Uvijek kod transplantacije sve ide malo sporije. Moramo paziti na sve. Ona će sigurno još neko vrijeme biti u bolnici, dok ne posložimo lijekove koje treba uzimati, onda će tek moći ići doma.
Hrvatska je po pitanju transplantacija u samom svjetskom vrhu. I liječnički tim profesora Anića je svjetski poznat. Koliko se godišnje obavi transplantacija u vašoj operacijskoj sali?
- Hrvatska ima oko 35 – mislim da je bilo prošle godine. To su službeni rezultati transplantacija srca u Hrvatskoj. Radimo ih mi, radi ih Dubrava. To je broj oko kojeg se stalno okreću. Dječje transplantacije su rjeđe. Njih će biti jedna do dvije ili neke godine niti jedna, ali to je taj broj oko kojeg se to kreće.