Ivana Smolčić Jerković, aktivistkinja Brodskih mama, govori o zagađenom zraku i vodi.
1. Gospođo Ivana, prvi put sam zamijetio vašu udrugu Brodske mame kada ste lani dobili bočicu čistog zraka s Korčule u znak solidarnosti zbog zagađenog zraka iz brodske rafinerije. Sada ste ostali i bez čiste vode, što ćete sad?
- Da, lani je bio skup na kojem je naša draga Maja Bonačić na biciklu donijela čarobnu bočicu zraka koju su nam poslala djeca Korčule koja misle da djeca Slavonskog Broda moraju imati jednako pravo na čist zrak kao i oni. Slučaj je htio da ćemo tu bočicu otvoriti na akciji koju u subotu pod nazivom ‘Brođani za djecu’ organiziramo na Svjetski dan zdravlja zbog zagađene vode. Pa kad nema ni vode neka naša djeca barem udahnu tog svježeg čistog zraka.
2. Kada je premijer Plenković prije sedam dana došao obići mjesto onečišćenja vode u Brodu, zašto ste ga dočekali s djetetom u naručju?
- Opet je slučaj htio da se poveže onečišćeni zrak i zagađena voda. Naime, na Veliki petak smo organizirali prosvjedni skup jer su par tjedana koncentracije sumporovodika iz rafinerije bile iznad dopuštenih. Na prosvjedu za čist zrak nas se okupilo oko 1000, uglavnom mladih obitelji koje su željeli poručiti kako više ne žele živjeti u takvim uvjetima. Došli smo kući, okupali svoju djecu i nahranili ih kada nam je javljeno oko 22 sata da sada ni voda ne valja. Već deset minuta kasnije vode nigdje nije bilo, proradilo je i crno tržište i očito je da su neki dobili informaciju prije građana.
3. Kako ste vi reagirali na tu obavijest, nakon sumporovodika napad ugljikovodicima?
- Nastala je panika među nama mamama, nismo znale kako ćemo oprati bočice, kako ujutro dati djeci vodu jer su već navečer nestale sve zalihe vode na svim pumpama koje su radile. Novinari koji su me nekoliko sati prije ispitivali o zraku sada su me nazvali da komentiram zagađenje vode. Tada sam dobila informaciju da premijer Plenković dolazi u subotu u Brod, i nas 10 očeva i majki organizirali smo se i odlučili nešto poduzeti za njegova posjeta.
4. Aha, i sada dolazite do premijera s djetetom. Kako je protekao susret?
- Na prosvjed sam povela svog 14-mjesečnog sina Luku s maskom na licu koja mu pomaže kod bronhitisa. Premijer je izašao iz auta i upitao nas ‘kako ste’? Ja sam ga pitala ‘kako ste vi’? Odgovorio mi je kako nam je došao pomoći pa sam ga pozvala da nas sasluša i on je prišao.
5. Što ste mu rekli?
- Ispričala sam mu kakve probleme imaju naša djeca zbog zraka. To je bio vapaj u pomoć jedne majke uplašene za zdravlje svog djeteta, vapaj čovjeku koji je na najvišoj državnoj funkciji, za sve nas građane, mame u Brodu i za našu djecu. Prići premijeru i pitati ga za pomoć, da riješi problem. To je bilo jedino što sam u tom trenutku kao majka instinktivno mogla napraviti da zaštitim svoje dijete.
6. Što vam je premijer odgovorio?
- Strpljivo nas je saslušao. Razumljivo je kako je on kao diplomat istreniran da kontrolira emocije, iako sam se ja u jednom trenutku rasplakala. Poručio nam je da će nam se obratiti nakon sastanka stožera, mi smo ga čekali i nakon sastanka nam je rekao da će problem biti riješen za dva tjedna. Mi smo mu rekli da tako čekamo rješenje za onečišćeni zrak već devet godina i kako smo spremni za dva tjedna doći sa svojom djecom u Zagreb po odgovore. On je sjeo u svoj auto u otišao svojoj djeci koja imaju čist zrak i pitku vodu.
7. Kako sada gledate na njegovu reakciju i poteze gradonačelnika Duspare?
- Ja se s tim ne bih bavila jer smo mi mame odlučile da to nećemo komentirati. Nas politika ne zanima, naša su politika naša djeca. To nije stvar bilo koje političke opcije, on je premijer, ja sam prišla premijeru, a ne političaru, onom kojeg plaćamo da rješava probleme građana. Mene su na jednom brodskom portalu čak i prozvali da sam napala premijera i kako su prosvjedovale ‘dežurne brodske narikače’. Ali neka znaju da ću prihvatiti sve, neka me proglase ludom i narikačom, ali ja ću s brodskim mamama svaki dan naricati za zdravlje naše djece.
8. Kakvo je bilo stanje u Brodu za vrijeme Uskrsa?
- Bilo je opsadno stanje, sve je bilo puno vojske, kao da smo bili izloženi terorističkom napadu. U tih pet dana psihoze i apokalipse slušali smo prepucavanja političkih opcija preko leđa nas građana, a da nam nitko nije dao informaciju o vodi. Neki su izjavljivali da je stručnjacima Uskrs pa da zato nemamo rezultate analize vode. Ali i nama građanima i majkama je bio Uskrs. Muž i ja imamo sreće što su nam roditelji na selu gdje je voda bila ispravna. Grad je opustio, natjerali su nas da se iselimo i sad se pitamo je li to bilo namjerno, da nas još više isele.
9. Što se sada događa, što znate o zdravstvenoj ispravnosti vode?
- Kažu da je voda ispravna, ali ja više ne znam komu vjerovati. Kojim stručnjacima, postoje li neovisni stručnjaci koji će to potvrditi, neka mi netko kaže za koga stručnjaci koje mi plaćamo igraju, ali onda neka mi i kažu koliko košta život mog djeteta i svih drugih oboljelih.
10. Što kažu vaši podaci o oboljelima od onečišćenog zraka?
- Mi to ne znamo, nisu nam dostupni pravi podaci. Mi mame samo pričamo međusobno o malignim, kožnim, respiratornim, autoimunim bolestima... Na našoj stranici možete pogledati pedesetak slika djece s maskama na inhalatorima. Ako ih liječimo, a oni udišu taj zrak, što možemo očekivati za 5 do 10 godina. Ovih dana nema obitelji koja nije pomislila na odlazak iz Broda, a ja sam sebi rekla da više ovdje neću rađati. Javljaju nam se Brođani koji su otišli van i nude nam da se preselimo, ali ja neću jer su se naši očevi borili za ovu slobodu, a mi sada našoj djeci ne možemo ostaviti osnovno pravo za život - čist zrak. Pozivam liječnike i stručnjake koji znaju razmjere štete za zdravlje da nam se pridruže i da spasimo naš Brod.