Štef, treba mi ovo. Štef, treba mi ono. Štef, donesi meso. Štef, pokosi travu oko kuće. Štef, sakrij slike. Sada sakrij i odijela. Pripremi večeru za cijeli HDZ. Daj mi 2,5 milijuna eura. Promijeni mi 10 milijuna kuna u eure. Daj mi cijelu ušteđevinu. Ugradi mi ormar. Skuhaj večeru za europarlamentarca. Plati mi odvjetnike. Nemaš? Onda prodaj farmu”.
Odnos sa Sanaderom Stjepanu Fioliću je svakako bitno promijenio život. Sanader i stranka bili su u velikom dijelu zaslužni za to što je postao jedan od najuspješnijih hrvatskih poduzetnika. Sada, pošto je priznao da je sa Sanaderom pri kupoprodaji zgrade u Planinskoj izvukao 30 milijuna kuna, odnos s bivšim premijerom bit će, čini se izvjesnim, i razlog zbog kojega će mu država oduzeti svu imovinu te će završiti u zatvoru.
Cjelokupnu ušteđevinu, kako je ispričao istražiteljima, već mu je uzeo sam Sanader. Odnos s bivšim najmoćnijim čovjekom države, svoj uspon u HDZ-u, unutarnje odnose i sukobe u stranci, zanimljivi su zbog toga što iz perspektive jednoga insajdera otkrivaju pozadinu niza političkih zbivanja u razdoblju Sanaderove vladavine. Ali ne samo zbog toga. Međutim, u Fioliću se na kraju nešto slomilo, a čitajući njegov iskaz, iz čijeg niza malih epizoda proizlazi da se bivši premijer prema njemu tijekom godina odnosio sve manje kao prijatelj, a sve više kao bully, nije teško zaključiti i što.
Znalo se tko je šef
Ivu Sanadera, za kojega je rekao da se usprkos bliskom odnosu “uvijek znalo tko je od njih dvojice kome nadređen i kojega ništa o njegovim poslovima nije smio pitati”, Fiolić je upoznao 2002. U jeku unutarstranačkih borbi za prevlast u HDZ-u.
“Oduševilo me njegovo razmišljanje u kojem smjeru HDZ treba ići, kao i njegovi planovi koje je iznosio o napretku cijele Hrvatske. Isticao je da HDZ treba biti središnja politička snaga u zemlji koja će Hrvatsku uvesti u Europsku Uniju, gdje i pripadamo”, ispričao je Fiolić svoje prve dojmove o Sanaderu.
U jeku su bile pripreme za unutarstranačke izbore 2002. i Fiolić, kao potpredsjednik zagrebačkoga Gradskog odbora stranke, nije dvojio kome će se prikloniti. “Zaključio sam da je on puno bolji kandidat za predsjednika naše stranke od Ivića Pašalića”, rekao je Fiolić koji se ubrzo povezao sa Sanaderom i krugom oko njega: Vladimirom Šeksom, Lukom Bebićem i Božom Biškupićem, koji je i sam iz Male Mlake, Fiolićeva rodnog sela. Sanaderova grupa sve se češće počela i sastajati na Fiolićevu imanju u Mlaki, ali i u prostorijama Mesnice Fiolić u Hrašću, gdje se dogovarala strategija kako poraziti Pašalićevu struju. “Sada, iz ove situacije, slobodno mogu reći da je Sanader preuzeo vlast u HDZ-u, a potom i u državi, polazeći iz moje kuće”, rekao je Fiolić nedavno USKOK-u.
Nakon što je Sanader osvojio izbore u HDZ-u, Fiolić je postao jedna od osoba od njegova posebnog povjerenja, pa je tako participirao i u sljedećem Sanaderovu projektu - izbacivanju poraženoga političkog oponenta iz stranke. “Kada se odlučivalo o Pašalićevu isključivanju, umalo sam zakasnio na vjenčanje mog sina Marija jer je sjednica na kojoj je bilo cijelo prošireno Predsjedništvo i predsjednici važnijih ogranaka trajala do kasno. To je bilo 15. lipnja 2002. Došao sam kući neposredno prije samog vjenčanja”, kratko se osvrnuo na taj događaj. Godine 2003. Sanader ga je stavio na izbornu listu HDZ-a kao trećeg kandidata u 6. izbornoj jedinici. “On mi je to osobno priopćio, a imenovanje sam shvatio kao veliku čast i povjerenje”. S vremenom je Fiolićev običaj da ugošćuje Sanadera i suradnike iz vrha stranke postao praksa. “Često bi mi naložio da organiziram neke sastanke za ljude koje bi on dovodio i da pripremim hranu i piće.
Mali od domjenaka
Dolazili su Bebić i Šeks. Otprilike tada sam upoznao i Sanaderovu suprugu Mirajnu. Mislim da je to bilo na nekom stranačkom skupu. Potkraj 2004. Sanader mi je rekao da u novoizgrađenoj hali na imanju organiziram doček Nove 2005. za sve članove Vlade i njihove obitelji. Sanader je to poslije rekao i svim ministrima i oni su morali doći. Od 2003. do 2009. desetak puta godišnje redovito sam organizirao prijeme za članove Vlade i rukovodstvo stranke, a uz to sam radio i prijeme za uži krug ljudi na koje bi dolazili Sanader i supruga”, ispričao je Fiolić.
S vremenom je Sanader od njega počeo tražiti i druge manje usluge. “Nazvao bi i rekao da mu pošaljem svoje radnike da obave neke radove oko njegove kuće, najčešće da pokose travu. Slao sam mu i meso i mesne proizvode moje tvrtke...”, dodao je Fiolić i pojasnio da je tijekom svoga prvog saborskog mandata zapravo bio pridruženi član Predsjedništva HDZ-a. “Bio sam pozivan na sve sastanke, ali nikada unutar stranke nije donesena formalna odluka kojom bih bio kooptiran u Predsjedništvo”. Tijekom njegova prvog saborskog mandata Sanader je pozvao Fiolića i pitao želi li neko mjesto u izvršnoj vlasti, no mesar je sve odbijao rekavši da ima posla u tvrtki i da je zadovoljan mjestom saborskog zastupnika. Nije se, tvrdi, mislio ni ponovno kandidirati za Sabor, no dva mjeseca prije izbora 2007. zazvonio mu je mobitel. “Sanader me pitao hoću li biti na listi za HDZ. Tada nitko iz HDZ-a nije uopće znao hoće li biti na listi. Rekao sam mu da mi je jedan mandat dovoljan”, no premijer nije želio čuti za ne. “Rekao mi je: ‘Ako nećeš ti, ako neću ja, bit će oni koji hoće’”, kaže Fiolić koji je na Sanaderovo inzistiranje ipak pristao. Prvi put je u njega posumnjao kada je ovaj inzistirao na 2,5 milijuna eura za Planinsku, i to zato jer je trebao dati cijelu svoju ušteđevinu, što mu je supruga jako zamjerila.
Šutio je o ostavci
No, i nakon toga mu je sredio montiranje ormara u Kozarčevoj koji je Sanaderu trebao da u njega stavi neki sef. To je bilo samo par tjedana prije nego što je podnio ostavku. Usprkos poznanstvu, Fiolić tvrdi da je za ostavku čuo na televiziji. “Dan poslije pozvao me u ured, ali mi nije objašnjavao razloge ostavke. U stranci se pričalo da su dan ranije kod Sanadera u Kozarčevoj bili Kosorica, Šeks, Bebić, Rošin i još neki. Ja nisam”, pojasnio je Fiolić.
Prije bijega u Austriju Sanader ga je u više navrata zvao da mu sakrije slike, a zatim je kod njega donio i odijela. Zatim se gotovo godinu dana nisu čuli. “Otprlike mjesec dana nakon što je pušten iz pritvora nazvao me s nepoznatog broja i pitao što imam za gablec. Rekao sam mu da imamo grah, a on je pitao jel’ mogu on i odvjetnik Suić navratiti. Došli su u moj ured i razgovarali, a kada Suić nije slušao, pitao sam sa strane Sanadera što ćemo sa slikama jer ih se bojim držati kod sebe. Rekao mi je da se strpim još malo. Tjedan poslije pozvao me u Suićev ured, no nismo razgovarali o predmetima koji se vode protiv njega.
Pitao me jesam li pokrenuo projekt genetskog centra ovčarstva i kozarstva u Buzetu, a kad je čuo da projekt veličine oko 17.000 četvornih metara staja još stoji, rekao mi je da bi njegov prijatelj Fischer, inače bivši austrijski premijer, zastupnik u Europskom parlamentu ili tako nešto, mogao pomoći oko toga.” U ožujku ove godine Fiolićev “Fischer”, a po svemu sudeći riječ je o bivšem povjereniku za poljoprivredu EU Franzu Fischleru, došao je u Zagreb i Sanader je Fiolića s Fischlerom prvo pozvao na večeru u Kozarčevu. No, supruzi Mirjani ideja da bude kuharica za cijelo društvo nije se svidjela. “Nakon par sati Sanader me ponovno nazvao i rekao da Mirjana ne može spremiti tu večeru, pa bih li je ja mogao organizirati kod sebe u Mlaki”.
Pristao je, a nakon večere ga je Sanader pozvao na stranu i pitao može li mu pomoći s financiranjem obrane, odnosno posuditi mu novac. “Rekao sam mu da novac jedino mogu prikupiti ako prodam objekt u Buzetu ili nešto drugo. Sanader mi je mrtav-hladan odgovorio: ‘Ajde vidi što se tu može napraviti pa javi’”. Je li ta posljednja Sanaderova “zamolba” bila kap koja mu je prelila čašu pa je svoj čudni odnos s dr. Ivom nakon svega ponovno preispitao, važući je li mu Sanader bio prijatelj ili ga je samo iskorištavao, zna samo Fiolić. No, ne treba sumnjati da će dvojica bivših prijatelja, koje će na optuženičkoj klupi vjerojatno razdvajati samo Petar Čobanković, i tijekom suđenja imati što reći jedan o drugom.