Čim su one krenule, Hrvatski Crveni križ reagirao je na kritike o navodnom nedoličnom ponašanju njihovih djelatnika i volontera tijekom njihovih humanitarnih akcija na potresom pogođenim područjima. Pokušali su objasniti da ne smiju prihvatiti hranu bez deklaracija ili onu kojoj je istekao rok trajanja, jer tako mogu ugroziti zdravlje stradalima, što im se predbacivalo.
No čini se da još uvijek nisu uspjeli uvjeriti dobar dio javnosti da daju sve od sebe. Valja imati na umu da je stanje na prostorno golemom terenu u i zaseocima oko Siska, Petrinje i Gline i danas teško, peti dan od razarajućeg potresa, međutim prvih dana bilo je mnogostruko teže. U tim najtežim trenucima prvu pomoć tisućama ugroženih ljudi pružili su djelatnici i volonteri Crvenog križa iz stradalog područja.
Četiri dana u nizu
Dakle, volonteri koji su dijelili kruh i vodu i sami kod kuće nisu imali kruha i vode, obilazili su tuđe ruševine, a i njihove kuće su bile ruševne, tješili su druge, a i sami su trebali utjehu. Jedan od takvih volontera je David Rošić (20), student kineziologije iz Mošćenice, pet kilometara od Petrinje prema Sisku. Četiri dana u nizu, od utorka do petka, po cijele dane, od ranog jutra do mrklog mraka sa svojim je kolegama sortirao i dijelio pomoć.
Do dolaska ekipa iz drugih gradova sve su radili sami, a neki su u nekoliko dana uspjeli uhvatiti možda ukupno desetak sati sna. Prije je David također volontirao skupljajući hranu za pučku kuhinju i potrebite.
- Kad je zatreslo, bio sam doma. Imali smo oštećenja na kući, ali ne ovakva kakva su u Petrinji. Odmah sam se javio u Crveni križ, koji je postavio šator na trg i tu smo dijelili vodu i u kolicima je pješice razvozili po cijelom gradu. Sutradan smo kombijima po cijeli dan razvozili vodu, namirnice i higijenske potrepštine po selima - kaže David.
Bilo je problema na terenu, ljudi bi zvali, u međuvremenu im je netko dostavio nužnu pomoć, a oni bi izgubili dragocjeno vrijeme, pa ne bi stigli drugome koji je u potrebi. U tim prvim trenucima, u prva dva dana nije ih bilo više od 200 na terenu, kasnije su došli i drugi. Najgore mu je bilo u Majskim Poljanama, kaže, koje su obilazili dan poslije potresa.
Lonac graha
- Većina tih volontera bila je iz središta Petrinje, njihove kuće bile su također teško oštećene. Oni su nosili potrepštine drugima, a drugi volonteri njihovim obiteljima, nitko nije uzimao za sebe. Vjerujem da smo sve pokrili. Ako i postoji bilo tko u potrebi, treba nam samo adresa i pomoć mu sigurno dolazi - govori David.
Donacije su pristizale iz cijele Hrvatske i inozemstva. Prvo uglavnom hrana, a onda i odjeća. Kako izgleda jedan prtljažnik običnog građanina koji je dovezao donaciju?
- Voda, konzervirana hrana, hrana za pse, stvari za higijenu, deke, grijalice, sve ono što smatraju najnužnijim. Ljudi dođu u naš sortirni centar, gdje mi slažemo pakete od onoga što dovezu. Ako zna odredište, točnu adresu osobe kojoj vozi, ostavi nam podatke, registriramo ih, ali i primatelja pomoći, tako da znamo da je to pokriveno i on onda odlazi tamo sam. Imali smo slučaj da bi ljudi skuhali lonac graha i donijeli ga. Takve stvari nismo smjeli primati - govori David.
Nagledali su se ljudske patnje, uz osnovne materijalne potrepštine dijelili su i tople riječi.
- Imali smo slučaj jedne bake u Majskim Poljanama kojoj je kuća pukla popola, jedna polovica je ostala na mjestu, druga se potpuno urušila. Ona nije htjela iz te čitave polovice, iako su je vatrogasci molili, jer je i taj ostatak zgrade opasan za stanovanje. Imala je životinje i nije ih željela napustiti - prisjeća se David Rošić.