Povodom članka objavljenog 27. travnja 2020. godine na web stranicama Jutarnji.hr pod naslovom "USPJEŠNI GRADONAČELNIK ILI ČOVJEK BEZ VIZIJE I AMBICIJA DA SE NEŠTO POPRAVI? Kritičari složni: 'Poduzetnici bježe, nitko tu više ne želi živjeti'" na zahtjev za ispravkom netočne ili nepotpune informacije objavljujemo ispravak gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela:
Za početak, ne mogu ne primijetiti „zgodan“ način plasiranja teze o Rijeci kao gradu koji stagnira ili propada, uzimanjem izjava „složnih kritičara“ koji tobože tezu potkrepljuju svojim dobrim poznavanjem radnji, stanja i zbivanja u Rijeci.
Ako se ne varam, jedno od temeljnih pravila novinarskog pisanja o bilo kojoj temi trebalo bi biti: „Neka se čuje i druga strana!“, ali izgleda da u novije vrijeme to pravilo ne vrijedi.
U članku je iznesen čitav niz neistina, pa i neke istine, ali nekontekstualizirane već površno uklopljene u glavnu tezu o propadanju Rijeke. Ne vidim ni povod ni razlog ovom tekstu, iščitavam tek namjeru obrušavanja na ovaj grad i mene osobno – a s kojim ciljem? – to ostaje misterija.
No, kao pravi „arogantni čovjek“ kojem prioritet nije „biti dobar sa svima“ već biti iskren i dosljedan (što valjda više nisu poželjne vrijednosti), šaljem ovaj odgovor kako bi čitatelji Jutarnjeg lista imali mogućnost doznati što o Rijeci i vođenju grada u proteklih 19 godina – i ja imam za reći te što imam za odgovoriti svojim složnim kritičarima.
Meni recimo, za razliku od Romane Jerković, sa znanstvenom fantastikom graniči činjenica da je upravo ona uopće dobila priliku (i besramno se odvažila) komentirati prilike u Rijeci – jer to je saborska zastupnica koja je Rijeku zaboravila iste sekunde kada se ukrcala u vlak nacionalne politike i tiho sjela u saborske klupe, da bi ondje uglavnom lijepo i udobno - šutjela. Njoj imam za odgovoriti – Rijeka upravo projektom Europske prijestolnice kulture i bespovratnim europskim financijskim sredstvima stavlja u funkciju industrijsku baštinu u velikom bivšem industrijskom kompleksu Benčić gdje obnavljamo zgrade za smještaj Muzeja Grada, MMSU-a, Gradske knjižnice i Dječje kuće.
Lučka skladišta o kojima govori Romana Jerković nisu u vlasništvu Grada. Osobu s toliko dugim stažem u plitici koliki broji Romana Jerković, trebalo bi biti u najmanju ruku sram izgovoriti da je „nevažno tko je vlasnik objekata“ koji bi trebali dobiti novu funkciju ili namjenu. Jer, ako je to zaista nevažno, zašto gospođa Jerković kao saborska zastupnica ili članica SDP-a ne pokrene stavljanje u funkciju trideset lučkih skladišta u Rijeci? Ako nije važno tko je vlasnik, ni tko ima kakve nadležnosti, stvarno ne vidim što gospođu Jerković priječi u ovim aktivnostima. No, da se ne zabavljamo populističkim glupostima, navest ću ono što je ozbiljno mogla učiniti za ovaj dio industrijske baštine koji je žulja - mogla je predložiti primjerice izmjene zakona o pomorskom dobru koji bi lučka skladišta vrednovao na drugačiji način.
Dalje bih rado odgovorio gospodinu Peri Lučinu na tezu o razvoju Kampusa za koji je „Grad davao podršku, ali ne financijsku“. Bilo bi lijepo da gospodin Lučin možda pokaže neki račun kojim je Sveučilište od Grada Rijeke kupilo zemljište namijenjeno za izgradnju Kampusa i Gradu Rijeci platilo sva dosadašnja ulaganja u razvoj Kampusa. Naime Grad Rijeka je do sada, ustupanjem nekretnina odnosno zemljišta te izgradnjom cestovne i ostale infrastrukture, u područje sveučilišnog Kampusa na Trsatu uložio oko 133,2 milijuna kuna vezanih uz razvoj ovog projekta. Stoga mi je sada više nego zanimljivo čitati kako se gospodin Lučin ne sjeća tih brojki. Možda je amnezija, možda selektivno pamćenje. Tko zna. Iz istog je razloga vjerojatno zaboravio da je Grad Rijeka Sveučilištu poklonio zemljište na Drenovi za izgradnju 90 stanova za mlade znanstvenike čime smo, uz izgradnju infrastrukture, uložili oko 13 milijuna kuna u ovaj projekt.
U nastavku nekoliko dopuna djelomično točnih informacija iz članka.
Točno je da je dio toaleta u riječkom HNK zatvoren, ali u proračunu Grada Rijeke osiguran je novac za njihovu sanaciju, trenutno se izrađuje projektna dokumentacija i nakon toga bit će raspisan natječaj za odabir izvođača radova. Rijeka, naime, ne uređuje tako skupocjene zahode kao Zagreb, niti ih uređujemo u tako kratkom i nevidljivom roku, pa čak i kad se radi o toaletima u zgradi Kazališta.
Ne znam tko je izračunao da Rijeka ima najkvarljiviji javni gradski prijevoz u Hrvatskoj. Volio bih vidjeti tu analizu. Pretpostavljam da se temelji na broju autobusa, broju linija, broju kilometara koje dnevno povezuje javni prijevoz i sl? Ili se analiza temelji na slobodnoj procjeni objava na društvenim mrežama? Točno je da u posljednje vrijeme imamo problema u javnom gradskom prijevozu, ali je točno i da bespovratnim europskim sredstvima samo ove godine nabavljamo 22 nova autobusa vrijedna 48 milijuna kuna.
Toplinska energija u Rijeci, ali ne samo u Rijeci, nego i u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj je skuplja nego u Zagrebu gdje se korisnici toplinske energije griju na račun otpadne toplinske energije koja nastaje kao nusprodukt proizvodnje električne energije, a koju plaćaju svi stanovnici u Republici Hrvatskoj. Drugim riječima, svi stanovnici u Republici Hrvatskoj, uključujući i stanovnike Rijeke, sufinanciraju grijanje korisnicima HEP Toplinarstva u gradu Zagrebu. Upravo iz tog razloga cijena toplinske energije u Zagrebu nije usporediva sa cijenama toplinske energije u ostalim gradovima u RH.
Točno je da je Rijeka izgubila dio stanovništva u razdoblju od 2011. do sada, ali isticati to kao ekskluzivni problem Rijeke ili pak dokaz da grad propada ili stagnira, licemjerno je jer istovremeno svjedočimo iseljavanju građana iz cijele Hrvatske i to ne samo mladih koji odlaze jer žele i mogu, nego i ljudi srednje dobi koji odlaze mnogo više pritisnuti nacionalnim politikama nego politikama koje su u nadležnosti lokalne samouprave.
Rijeka nije „prilično gusto naseljena“ već je Rijeka najgušće naseljen grad u ovom dijelu Europe. Treba stvarno biti vrhunski ignorant da bi se ta činjenica izostavila kod razmatranja podataka o iseljavanju iz i doseljavanju u Rijeku. Rijeka ima 44 km2 i 128 000 stanovnika. Pa računajte!
Nadalje, državi za pokrivanje duga koji prema njoj imamo, ne prodajemo „vrijedne nekretnine“ već ustupamo poslovne prostore koje ionako koriste tijela državne uprave te reguliramo stanove u državnom vlasništvu kojima upravlja Grad Rijeka. S druge strane,država Gradu prepušta nekretnine u svom vlasništvu za potrebe izgradnje određenog dijela komunalne infrastrukture. Oba se procesa odvijaju na korist građana jer koliko znam Rijeka je još uvijek u državi Hrvatskoj, a građani Rijeke još uvijek su i građani Hrvatske pa im kao takvima pripada sve što grad i država imaju.
Također, netočno je da zabranjujem prikupljanje potpisa građanskim inicijativama koje mi nisu po volji, nego ne dozvoljavam manipulaciju onim građanskim inicijativama koje žele umanjiti dosegnutu razinu zaštite ljudskih prava i ukinuti dokumente kojima se žene i djeca štite od obiteljskog nasilja. Ne vodim grad kao šerif koji zabranjuje ili poklanja, nego kao odgovoran političar koji prepoznaje manipulativne i lažne teze onih koji Hrvatsku guraju u srednji vijek.
Što se tiče deficita u gradskom proračunu, on je u postupku sanacije i naš grad ni u čemu ne oskudijeva zbog tog deficita. Dapače, u velikom smo investicijskom ciklusu u području kulture, a zahvaljujući dobroj pripremljenosti projekata, velik dio sredstava u Rijeku dolazi iz EU fondova. Interesantno je da se svaki puta kada se spominje deficit ili dug gradskog proračuna, zaboravlja činjenica navedena u istom dokumentu u kojem se govori o dugu, a to je vrijednost imovine Grada Rijeke. Ona iznosi preko 7 milijardi kuna pa kada se dug i vrijednost imovine sučele, jasno je da nema nikakve opasnosti za riječki proračun i ispunjenje plana sanacije deficita.
Jedna od istina navedenih u članku je da još nemamo novi Autobusni kolodvor, ali imat ćemo ga.
Riječani su, pa tako i većina izabranih sugovornika koje je novinar Mamić kontaktirao, natprosječno kritični stanovnici Hrvatske. Ali upravo zato – Rijeka je najpropulzivniji i najbolje uređen grad u Hrvatskoj.
Najtransparentnije radimo, najotvorenije komuniciramo s građanima, razvili smo najviše platformi za uključivanje građana u donošenje odluka i raspolaganje proračunskim sredstvima, odgovaramo na sve medijske upite, na našem se području realiziraju najvrjedniji EU projekti u Hrvatskoj.
Mi smo Europska prijestolnica kulture u kojoj kultura već desetljećima slobodno diše i stvara. Prvi smo u Hrvatskoj uveli građanski odgoj u škole, izradili priručnike za nastavu i educirali voditelje tog nastavnog predmeta. Ovaj naš pionirski model preuzimaju drugi gradovi. Prvi već godinama provodimo projekt organiziranog učenja plivanja za učenike svih 2. razreda osnovnih škola. Iako smo grad na moru pa smo ovu vještinu mogli prepustiti slučaju ili pak roditeljima, bakama i djedovima, u Rijeci ipak svako dijete sustavno i organizirano uči i nauči plivati u obrazovnom razdoblju.
Što se tiče financija, prvi smo grad u Hrvatskoj koji je izdao gradske obveznice koje su mogli kupovati građani i na taj način su se uključili u financiranje izgradnje Bazena na Kantridi. Obveznice su odavno otplaćene, bazen je izgrađen i najkorišteniji je sportski objekt u Rijeci.
Što smo još sve radili i izgradili u 19 godina ovako „neambiciozni“ i „bez vizije“, teško je nabrojati u jednom tekstu. Osim Bazena na Kantridi podsjetit ću na Rukometnu multifunkcionalnu dvoranu Centra Zamet, Atletsku dvoranu na Kantridi i atletsku stazu kod Kampusa, Astronomski centar na Vežici s najmodernijim Planetarijem u ovom dijelu Europe. Podsjetit ću i na 6 novih dječjih vrtića, te energetsku obnovu vrtića, škola i javnih zgrada u Rijeci za što koristimo značajna EU sredstva. Izgradili smo gotovo 400 stanova modelom poticane stanogradnje, otvorili smo gradski start-up inkubator kroz koji je prošlo već preko 300 mladih ljudi i nakon toga se velik dio njih samozaposlio, ponudili smo velik broj mjera za poticanje poduzetnika i uvećali proračunska sredstva za tu namjenu. Europskim sredstvima pokrećemo „Proizvodni park Torpedo“ – tehnološko-edukacijski inkubator za poduzetnike s posebnim naglaskom na inovativne tvrtke u sektoru proizvodnje i srodnih djelatnosti.
I dalje imamo najširi socijalni program u Hrvatskoj kojim štitimo približno 12% svih riječkih kućanstava. Zakonska nam je obaveza pomagati tek oko 1300 građana, a naš broj korisnika i kućanstava kojima pomažemo, jer želimo i jer provodimo socijalno osjetljivu politiku, penje se do 9000. Posebno štitimo jednoroditeljske obitelji i djecu te osobe starije od 65 godina.
Trenutno se u Rijeci odvija investicijski ciklus vezan uz EU sredstva i sredstva gradskog proračuna vrijedan više od 400 milijuna kuna. Uz to, započeo je i veliki projekt izgradnje nove kanalizacijske i vodoopskrbne mreže te novog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, čiji je nositelj naše komunalno društvo Vodovod i kanalizacija. Taj je projekt trenutno jedan od najvećih u RH i iznosi 1,7 milijardi kuna, od čega se EU sredstvima financira 1,2 milijarde.
Toliko o gradu i gradonačelniku „bez vizije“ i bez ambicije „da se nešto popravi“.
Rijeka je nedosanjani san mnogih. Shvaćam da to izaziva ljubomoru velegrada i ljubomoru onih koji su pogrešno procijenili kada su odlučili da ne žele biti dio riječkog uzleta i uspjeha.
Stoga na kraju, pozdravljam Vašeg novinara i njegove sugovornike kao „čovjek bez vizije“ iz grada koji vodim već 19 godina zahvaljujući povjerenju Riječanki i Riječana, iz grada kojim se ponosimo i koji jedino može biti primjer ostalim gradovima u Hrvatskoj.