Iste zgrade u Vukovarskoj, ista omladina i borci, isto ‘računajte na nas‘. A ista je i politička elita - i kao i 1975., boli ih đon

U svojim formativnim tinejdžerskim godinama živio sam u društvu koje je jako voljelo povijesne komemoracije i ceremonijale. To društvo, komunistička SFRJ, doduše nije organiziralo vojne parade: kako se Tito volio igrati mirotvorca, one nisu bile u njegovu stilu. Ali ako i nije organizirala vojne parade, Jugoslavija je organizirala sijaset drugih priredbi koje su služile kao nadomjestak za njih.

Svečana otvaranja spomenika. Susreti omladine i boraca. Logorske vatre uz Kozaračko kolo i harmoniku. Sletovi sa štafetama, recitali, svečani kongresi. Cijeli državni narativ je u to doba počivao na mitu o pravednoj borbi i borcima kojima sve dugujemo, a nastavak tog narativa bio je onaj o narednoj generaciji koja od te pobjedničke preuzima štafetu. "U ime svih nas iz pedeset i neke/za zakl...