ZAGREB - S prosječnom neto plaćom od 738 eura, koliko je iznosila u prosincu, hrvatska radna snaga jedna je od najskupljih u tranzicijskoj regiji. S prosječnom bruto plaćom od 1179 eura (tzv. bruto 2, koji je stvarni trošak poslodavcu), također smo jedna od najskupljih zemalja.
Previsoki porezi
A ako se to stavi u odnos prema BDP-u po stanovniku, tada smo još skuplji. Naime, druge zemlje, poput Slovenije, ili imaju veće plaće ali i znatno veći BDP, ili imaju manji BDP ali znatno manje plaće, ili su pak poput Slovačke plaće znatno skromnije, ali im je BDP veći nego naš.
Rezultat je jako nisko mjesto Hrvatske na svjetskim ljestvicama konkurentnosti!
Velik trošak rada, ističe Vladimir Ferdelji, direktor Elektrokontakta, ukazuje na visoko porezno opterećenje, koje je opet posljedica skupe i neučinkovite države, u kojoj se reforme provode slabo ili se uopće ne provode.
- U Hrvatskoj su visoki porezi i prirezi, kao i doprinosi, a naš proračun, zdravstveni i mirovinski sustav grcaju u minusima. Izlaz je u cjelovitoj promjeni ekonomske politike u zemlji, posebno u reindustrijaliza-ciji, smanje- nju javne potrošnje i stvaranju jeftinijeg teritorijalnog ustroja - ističe Ferdelji.
Kako je kod drugih?
Da bi omjer BDP-a po stanovniku i plaća kod nas bio kao u, primjerice, Mađarskoj, bruto plaća morala bi biti 800 eura, 379 eura manja nego sada, a neto plaća 525 eura, 200 eura manja nego sada. Slično bi bilo i da slijedimo slovački primjer, gdje je BDP nešto veći nego u Hrvatskoj, a plaće su za četvrtinu manje. No i Slovenci, koji među tranzicijskim zemljama imaju najveće plaće i po njima nisu nikad bili osobito konkurentni, imaju znatno bolji omjer plaća i BDP-a.
Njihove su plaće 30 posto veće od hrvatskih, ali im je BDP po stanovniku gotovo 70 posto veći.
No, razmjerno visoke plaće ne znače automatski i dobar život građana jer standard ovisi ne samo o razini plaća nego i o visini cijena. A one su u Hrvatskoj, upozoravaju ekonomisti pozivajući se na podatke Eurostata, već dosegle razinu od tri četvrtine prosjeka Europske Unije, a BDP prema kupovnoj moći nam je na otprilike dvije trećine europskog prosjeka. Dakle, sve plaćamo kao da živimo u bogatijoj državi.
Cijene u Mađarskoj još su za trećinu niže od Unijina prosjeka, a manje su i od cijena u nas. Još jeftinije robe i usluge nalazimo u Srbiji i ostalim zemljama u našem jugoistočnom okruženju, što je i razlog zbog kojeg se Hrvati ponovno okreću šopingu u inozemstvu.
- S aspekta poslodavaca, plaće su visoke, ali s aspekta potrošača nisu - slaže se Ferdelji, istaknuti član Hrvatske udruge poslodavaca.
Realni pad plaća
Tu visoku cijenu rada diktira visoko porezno opterećenje, koje je posljedica neprovedenih reformi, pa se Hrvatska vrti u zatvorenom krugu: novac za isplatu plaća i u državnom i u privatnom sektoru sve je teže naći, a poreze na njih državi je teško smanjiti jer ima goleme izdatke koje se u izbornoj godini nije usudila rezati. Rezanje plaća u godini velikog poskupljenja hrane građani bi teško podnijeli, no bez tog rezanja teško možemo računati na privlačenje ulagača.
Doduše, ne može se očekivati niti rast plaća, a realno će one, ako i ostanu kao što su sada, biti sve niže, jer rastu cijene komunalija, energenata, hrane, itd. Za ovu godinu analitičari predviđaju inflaciju od 2,6 posto, dva i pol puta veću nego u 2010.
Veća efikasnost
Stručnjaci stoga izlaz vide u jačanju učinkovitosti. Zrinka Živković-Matijević, analitičarka Raiffeisena, predlaže povećanje produktivnosti, ali kroz rast efikasnosti poduzeća i svakog radnika, a ne kroz smanjenje plaća.