Vlada do kraja mandata ne namjerava otpuštati zaposlene u državnoj upravi, potvrdio nam je izvor iz Vladinih krugova.
- Neće biti otpuštanja u državnoj upravi - kratko nam je kazao.
To, međutim, ne znači da odlazaka iz državne uprave neće biti. No, odljev kadrova iz državne uprave neće se provoditi otkazima nego odlascima u mirovinu onih koji za to imaju uvjete. Njegove se riječi nadovezuju na stavove koje je premijer Zoran Milanović prošlog tjedna iznio u Saboru, kada je saborskim zastupnicima referirao o stanju u zemlji. Milanović je tada ustvrdio kako se njega i njegovu Vladu stalno napada da nije dovoljno hrabra za poduzimanje radikalnih reformi.
Ljudska nesreća?
- Nismo hrabri zato što iz državne uprave i javne službe nismo smjesta otpustili više desetaka tisuća zaposlenih. Tada bi, poručuju nam, svi naši problemi nestali kao rukom odneseni. Ja tako ne shvaćam hrabrost. Nikad neću pristati na to da se društvena bešćutnost naziva hrabrošću - poručio je Milanović.
Dodao je kako “nije hrabrost proizvoditi ljudsku nesreću i enormno povećavati broj nezaposlenih s prilično mutnom nadom da će to dovesti do rasta BDP-a”.
- Promjene moraju biti usklađene i izbalansirane s mogućnostima i svojstvima našeg gospodarstva i našeg društva - ocijenio je premijer.
Time, čini se, u vodu pada još jedna Vladina reforma. Ipak, nemali je broj onih koji smatraju da je i to bolje nego srljati u poteze koji bi u konačnici mogli izazvati više štete nego koristi. Naime, tvrde naši sugovornici, u slučaju hrvatske javne uprave znatno veći problem od broja ljudi predstavlja loša organiziranost posla i nedostatak jasnih ciljeva zbog čega ispaštaju korisnici njenih usluga. Stoga bi se Vlada trebala posvetiti ponajprije tome, dok su otkazi tu ipak u drugom planu.
- Organizacija posla u javnoj upravi definitivno je glavni problem. Naravno da bi se u njoj našlo i viška ljudi, ali mnogo je važnije uvesti dobru organizaciju i postaviti jasne ciljeve njezina rada - ističe Ivan Koprić, predsjednik Instituta za javnu upravu i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Središnja tema
- Reforme u javnoj upravi ne znače automatski otpuštanje, nego reorganizaciju njezina rada i promjene u sustavu nagrađivanja i napredovanja, kao i depolitizaciju. Pitanjem otpuštanja viška ljudi mogli bismo se baviti kada se napravi teritorijalni preustroj - kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.
Veličina hrvatskog javnog sektora već je godinama središnja tema rasprava o reformama u Hrvatskoj. Malo tko sumnja u to da Hrvatska ima prevelik javni sektor za zemlju svoje veličine i stupnja razvoja na kojem se nalazi. Jasno je stoga da bez njegova smanjenja neće biti izvedivo ni porezno rasterećenje. Ipak, i unutar javnog sektora postoje velike razlike od područja do područja.
Tako, primjerice, državna uprava zapošljava oko 60.000 ljudi, od čega se njih oko 25.000 odnosi na MUP. U samoj državnoj upravi teško se može govoriti o nekakvom velikom višku zaposlenih: prije se može govoriti o kvaliteti i kvantiteti usluga koje ona pruža, zbog čega su građani i poduzetnici s pravom nezadovoljni. No, to je ponajprije posljedica loše organiziranog radnog procesa i činjenice da svaka vlast u državnim službama kadrovira po vlastitom nahođenju. Pojednostavljeno, moglo bi se reći da i za državnu upravu vrijedi ista formula kao i za niz drugih djelatnosti u hrvatskom društvu: šefova je puno, a pravih radnika malo, dok organizacija rada gotovo da uopće ne štima.
Prepreka razvoju
- Sama državna uprava u Hrvatskoj, prema nekim međunarodnim usporedbama, ne zapošljava previše ljudi. Problemi leže u drugim dijelovima javnog sektora - ističe Lovrinčević.
Radi se, dodaje, ponajprije o lokalnoj samoupravi i komunalnim poduzećima. Glomazna i neučinkovita lokalna samouprava u mnogim se slučajevima već iskristalizirala kao prepreka daljnjem razvoju. Posebno je to vidljivo u slučajevima kočenja investicija. K tome, i kod nje je primjetna slaba organizacija rada.
- Hrvatska ima prevelik broj lokalnih jedinica. Njihov bi broj trebalo smanjiti za pet puta. To, međutim, ne znači da bi se automatski smanjio i broj ljudi koji rade u lokalnoj samoupravi - kaže Koprić.
Kao uzor uzima Dansku, koja, kako ističe, u lokalnim vlastima zapošljava neusporedivo više ljudi nego Hrvatska. Ipak, u Danskoj se ne postavlja pitanje kvalitete usluga koje se pružaju na lokalnoj razini.
Rigidne procedure
Zbog svega toga, hrvatski javni sektor u cjelini vapi za reformama, promjenama koje će podići kvalitetu usluga koje pružaju građanima i poduzetnicima. No, te promjene ne mogu biti jednoznačne, niti se mogu provesti preko noći. U nekima od njih postoji višak zaposlenih, u drugima je prisutan čak i manjak kvalificiranih kadrova. Svima je zajednička loša organizacija rada i zatvoren sustav išaran političkim bojama. Stoga je u njemu očigledna potreba za cijelim spektrom reformi, koje moraju, zaključuje Lovrinčević, ići ruku pod ruku jedna s drugom.
Prema mišljenju Esada Čokalovića, glavnog menadžera CROMA-e, i u upravljanju u državnim i javnim službama trebalo bi primijeniti ista pravila kao i u privatnim tvrtkama. Njegova dijagnoza upravljanja u državnoj upravi i javnim službama pokazuje da tamo ima puno nekompetentnosti na menadžerskoj razini, a da su procedure i organizacija, kako kaže, rigidni.
Urušavanje potrošnje
- Upravljanje bi trebalo biti isto kao i u privatnim poduzećima, razlika je jedino u tome što privatno poduzeće ne trpi neracionalnosti jer one koštaju, dok se u javnom sektoru neracionalnosti socijaliziraju - kaže Čolaković.
Ipak, u cijeloj priči o reformama u javnom sektoru valja voditi računa o tome da se promjene ne mogu provesti preko noći, već da je tu riječ o procesu koji traje tri ili četiri godine. Treba biti svjestan i da eventualno otpuštanje dijela ljudi znači i povećanje ionako velikog broja nezaposlenih, kao i daljnje urušavanje potrošnje. Zbog toga takvim reformama, kažu ekonomisti, treba pristupati strpljivo.
Školstvo i zdravstvo: Višak ljudi, manjak kvalitetnih kadrova
Značajan višak zaposlenih stručnjaci vide i u agencijama, kao i u javnim poduzećima. I jednima i drugima zajedničko je da su se pokazali kao plodno tlo za “uhljebljivanje” podobnih, rodbine i prijatelja. Slično stvari funkcioniraju i u komunalnim poduzećima. Problema kadrovske prekapacitiranosti u javnim poduzećima očito su svjesni i u Vladi. Neke analize Banskih dvora pokazuju da je u javnim poduzećima i 23.000 ‘prekobrojnih’, pa je očito da Vlada upravo u tom dijelu namjerava ostvariti kakve-takve uštede u državnom sektoru. Državne tvrtke, naravno, nisu u proračunu, ali stručnjaci već godinama upozoravaju da su veliki gutači novca poreznih obveznika, kojim se pokrivaju neracionalnosti u njihovu poslovanju. Prevelik broj zaposlenih jedna je od tih neracionalnosti. Za koliko će se točno smanjiti broj zaposlenih u njima, vidjet će se uskoro. Posebna su, pak, priča, javne službe, koje zapošljavaju oko 190.000 ljudi. U nekim dijelovima tih sustava, poput školstva i zdravstva, čak i nedostaje kvalificiranih kadrova, no uteg u njihovu poslovanju su, kaže Lovrinčević, prateće djelatnosti, koje je Vlada najprije htjela dati u outsourcing, a potom od toga odustala.
Komentar Roberta Bajrušija:
Najveći neuspjeh ove Vlade
Zoranu Milanoviću treba priznati dosljednost, makar je pitanje u kojoj mjeri ima pravo. Jer za razliku od svojih političkih protivnika, nikada nije bio pobornik pune liberalizacije koja podrazumijeva dramatična otpuštanja u javnom sektoru.
Razumije se da je ovakva strategija doživljavala brojne kritike, ali zapravo nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti posljedice koje bi nastale u slučaju “čišćenja” javnih službi.
S jedne strane, manje bi se izdvajalo za birokraciju, ali bi država istovremeno trošila puno više za pomoć onima koji su ostali bez posla. Iz tog kuta, Milanović je u pravu kada je u govoru naciji rekao: “Nije hrabrost povećavati ljudsku nesreću i povećavati broj nezaposlenih zbog neke mutne nade o gospodarskom napretku. Promjene ne treba prelamati preko koljena. Odlučili smo se za reformski put koji je duži.”
Da, premijer je u pravu kada govori o ljudskoj nesreći. Samo što postoji još veća nesreća, a to je, objektivno, potpuni neuspjeh Milanovićeve Vlade u privlačenju investicija i otvaranju novih poslova, a time i radnih mjesta. Građani od vlasti ne očekuju sućut, nego kvalitetne ideje i njihovu realizaciju.