ZAGREB - Hrvatskim građanima, časnicima i kadetima iznimno je važan nacionalni identitet, doživljavaju se pripadnicima hrvatske nacije i s njom se poistovjećuju. Važna im je teritorijalna pripadnost, a najmanje im je važna ona europska. Većina njih i u budućnosti se vidi ponajprije Hrvatima, a tek potom Europljanima. Pokazuju to rezultati trogodišnjeg istraživanja koje su proveli Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane.
Istraživanje je provedeno među 3420 građana, 596 časnica i časnika te 147 kadeta. Jutarnji list objavljuje drugi do istraživanja u sklopu projekta Hrvatska vojska - hrvatsko društvo. Danas objavljujemo rezultate istraživanja o hrvatskom nacionalnom identitetu i identitetu Hrvatske vojske.
Iako su ponosni na svoj nacionalni identitet, sve tri kategorije ispitanih gaje kritičko domoljublje prema naciji. Protive se određenim političkim odlukama, kritiziraju Hrvatsku itd. Osim toga, ne slažu se s odrednicama nekritičkog domoljublja. Većina ne smatra da je hrvatska nacija superiorna, da su odluke uvijek moralno ispravne te da se Hrvatsku previše kritizira. Po pitanju internacionalizma ispitanici su mnogo konzervativniji. Tako samo malo više od 20 posto kadeta i 30 posto građana smatra da bi Hrvatska trebala biti otvorenija prema strancima. No, većina ispitanih ipak smatra da Hrvatska može puno toga naučiti od drugih zemalja.
Prema rezultatima, građani smatraju da pravi Hrvati moraju znati govoriti hrvatski jezik, imati hrvatsko državljanstvo, osjećati se Hrvatima i poštovati hrvatske političke institucije i zakone.
Manje je pak za nacionalno određenje važno da su rođeni u Hrvatskoj, da imaju pretke u Hrvatskoj i da su katolici. Ove osobine kao najvažnije prevladavaju i u odgovorima koje osobine mora imati pravi hrvatski vojnik. Osim njih, prema mišljenju građana, časnika i kadeta, hrvatski vojnik mora biti discipliniran, kolegijalan, poštivati zapovijedi nadređenih, posjedovati vojne vještine i pridržavati se vrijednosti OS-a u privatnom životu.
Časnici i kadeti osjećaju veliku privrženost Oružanim snagama, drago im je i važno da su u vojsci i ta ih pripadnost ne sputava i ne nervira. Prema rezultatima rijetko kritiziraju Oružane snage. Pripadnike Oružanih snaga građani doživljavaju kao ponosne, domoljubne, religiozne, hrabre, konzervativne itd.