Ivan Herak, ministar turizma u razdoblju 1999. - 2000. godine, pokretač je projekta golfa u Hrvatskoj i njegov Program razvoja golfa kao elementa razvojne strategije hrvatskog turizma još uvijek je jedini službeni akt koji regulira tu problematiku.
Povratak u politiku
Isto tako, jedini golf-projekti koji su realizirani na hrvatskoj obali upravo su oni koji su rađeni na temelju spomenutog programa, golf Kempinski kraj Umaga i lokacija Marlera kraj Ližnjana. Iako sam ne igra golf, Herak je pravi ekspert za taj segment turističke ponude pa je, kao savjetnik, sudjelovao u realizaciji 15 milijuna eura teškog projekta golf-terena Kempinski, za sada jedinog uspješno realiziranog golf-projekta. Također, kao savjetnik sudjeluje u izgradnji terena Stancija Grande, projekta koji je još u fazi realizacije.
Nakon nekoliko pravomoćnih oslobađajućih presuda Vrhovnog suda u odnosu na brojne procese koji su se vodili protiv njega, Herak se namjerava vratiti u politiku, no detalje još ne želi otkrivati.
- Osjećam se kao da mi je netko uzeo 12 godina života - kaže o svom kaznenom progonu.
- Nevin sam, i to je potvrdila presuda Vrhovnog suda, ali tek povratak u sustav značit će potpunu rehabilitaciju - rekao nam je Herak.
Herak je prijatelj s aktualnim ministrom turizma Veljkom Ostojićem, bivšim stranačkim kolegom koji je nedavno, uoči predstojećeg Europskog seniorskog golf-prvenstva u Zagrebu i Mokricama, najavio da će Ministarstvo i logistički i kroz zakonsku legislativu podržati izgradnju golf-igrališta u Hrvatskoj. S bivšim smo ministrom razgovarali o Ostojićevoj inicijativi i drugim temama vezanim uz problematiku golfa koja se, ni 12 godina nakon Herakova Programa, praktički nije pomaknula s mrtve točke.
Samo dva terena
Zašto su golf-tereni uopće potrebni Hrvatskoj?
- Prije svega, iz dva razloga. Prvo, jer kompenziraju stereotipnu sezonalnu ponudu i značajno produljuju turističku sezonu. Drugo, golf podiže kvalitetu turističkog proizvoda, on je segment ponude koji privlači turiste veće platežne moći. Također, kroz razvoj golfa dolazi do zamaha investicijskih aktivnosti, novog zapošljavanja, poboljšava se imidž turističke destinacije itd.
Kako u golfu stojimo u odnosu na konkurenciju?
- Drastično zaostajemo za konkurencijom. U Hrvatskoj imamo samo dva prava golf-terena. Dovoljno je reći da danas u svijetu ima oko 34.000 golf-terena, od toga 6500 u Europi, te da u svijetu oko 100 milijuna ljudi igra golf. Pametnome dosta.
Zašto se priča o golfu u Hrvatskoj toliko razvukla?
- Ni ministrica Pave Župan-Rusković ni ministri Božidar Kalmeta i Damir Bajs, moji nasljednici, bez namjere da išta uljepšavam, nisu po tom pitanju ništa napravili.
Mislim da je osnova problema bila u pomanjkanju interesa i neshvaćanju uloge golfa u razvoju hrvatskog turizma. Kad je golf u pitanju, posebna je priča pomanjkanje komunikacije i koordinacije između pojedinih ministarstava. Svako ministarstvo gura neku svoju priču, dok jedan opisuje glavu slona, drugi noge, a na kraju ispadne dinosaur, da se metaforički izrazim.
Tako smo, primjerice, dobili i taj nakaradni Zakon o golfu koji je isključivo preferirao apartmanizaciju, potom i Zakon o gradnji.
Kad je Zakon o gradnji u pitanju, o čemu se tu konkretno radi? Neke korake u tom pravcu najavljuje i ministar Ostojić.
- Pojednostavljeno, prema postojećem Zakonu o gradnji, golf-teren se, što je nepojmljivo, tretira kao građevinska površina i na taj je način praktički eutanizirana izgradnja bilo kakvih smještajnih kapaciteta.
Ne postoji investitor koji će uložiti samo u golf-teren a da kroz dodatne sadržaje cjelokupnu investiciju ne učini isplativom.
Najava izgradnje golf-terena izazvala je žestoku reakciju ekoloških aktivista. Jesu li golf-tereni doista tolika ekološka prijetnja i je li moguće pomiriti ekološku i ekonomsku komponentu?
- Uz prednosti, koje su prvenstveno ekonomske prirode, postoje i nedostaci, a to su mogućnost spekulacija zemljištem, gubitak lokalnog identiteta, preizgrađenost, stihijski razvoj, gubljenje kontrole nad resursima, zaključno, doduše rubno, i mogućnost zagađenja okoliša. Mogućnost zagađenja okoliša je malena u odnosu na sve prednosti koje izgradnja golf-terena pruža.
Uostalom, u Hrvatskoj postoje vrlo rigorozne regulative koje takvo što ne bi dopustile. Za svaki golf-teren mora biti izrađena studija utjecaja na okoliš i ako rezultati pokazuju da je utjecaj negativan, gradnja se ne može dopustiti. Međutim, imam osjećaj da se u Hrvatskoj dogodila određena antigolf histerija.
Kod te problematike treba biti vrlo pažljiv, valja uzeti u obzir da se ne može imati i ovce i novce.
Uloga države
Koliko je, po vašem mišljenju, Hrvatska izgubila zato što nije omogućena izgradnja golf-terena?
- Do sada je moglo biti izgrađeno barem tridesetak golf-terena, a s obzirom na vrijednost investicija, radi se o barem 200 milijuna eura izgubljenih ulaganja. Pojednostavljeno, usporedbe radi, radi se o rangu veličine ulaganja koje očekujemo u projektu Brijuni Riviera.
Treba li država financirati razvoj golfa, kako misli ministar Ostojić?
- Taj problem je praktički riješen donošenjem Programa razvoja golfa i mislim da je na neki način i Ostojićeva inicijativa na tom tragu. Ipak, smatram da bi Ministarstvo turizma skromna financijska sredstva koja ima na raspolaganju trebalo koristiti prvenstveno za financiranje izrade projektne dokumentacije potrebne za ishođenje lokacijskih dozvola za pojedine golf-lokalitete.
Isto tako, država bi razvoj golfa posredno trebala poticati i kroz određivanje minimalističkih naknada za korištenje zemljišta na kojima će se igrati golf.