"Očito je da je ukidanje pojedinih ministarstava i njihovo spajanje s drugima uvjetovano političkim razlozima i personalnim odabirima samog premijera. Uostalom, Plenković je i sam iskreno rekao da se ne radi o racionalizaciji ministarstava, nego o smanjenju broja članova Vlade. Jednostavnije je funkcionirati njemu kao predsjedniku Vlade ako ima manji broj ministara. Zato očekujem da će se smanjenjem broja ministarstava poboljšati učinkovitost rada Vlade kao tijela za donošenje odluka, ali ne i državne uprave koja pruža usluge građanima, bar ne bez daljnjih ozbiljnih mjera. Na temelju ovih prvih poteza rekao bih da se nastavlja utabanim stazama: sve što se dosad loše radilo, nastavlja se i dalje".
Tako je prve poteze novog-starog premijera Andreja Plenkovića, vezane uz promjene strukture ministarstava i smanjenje njihova broja s 20 na 16, za Jutarnji list komentirao vodeći autoritet upravne znanosti u Hrvatskoj i najargumentiraniji kritičar teritorijalne rascjepkanosti Hrvatske, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ivan Koprić. Jedina izvjesna posljedica toga spajanja je, tvrdi on, usporavanje rada ministarstava jer svaka ovakva promjena donosi organizacijski stres.
To znači da je potrebno neko vrijeme da se organizacije vrate u normalan način rada jer moraju se donijeti nove uredbe o unutarnjem ustrojstvu, pravilnici o unutarnjem redu, nove sistematizacije radnih mjesta. Posebno je kritičan prema spajanju resora uprave i pravosuđa jer to je, tvrdi, najočitiji primjer da su promjene motivirane personalnim razlozima.
“Očito je spajanjem tih dvaju resora premijer htio pokazati koliko je dosadašnji ministar uprave Ivan Malenica postao važan u novoj Vladi. To spajanje je, dakle, isključivo vezano uz novog ministra, a ne neku promišljenu koncepciju. Taj potez nije dobar ni za pravosuđe, ni za upravu jer za oba resora predstavlja korak unatrag”, tvrdi Koprić.
Kako su ljudi iz pravosuđa već upozoravali zašto je to loše za pravosuđe, Koprić objašnjava zašto je to loše za upravu. Uprava je, tvrdi, u spajanju tih ministarstava uvijek prolazila loše. U razdoblju Račanove Vlade od 2000. do 2003. kad su ti resori također bili spojeni, svu pažnju ministra “pojeli” su problemi iz područja pravosuđa, a uprava je bila zanemarena. Zbog toga se u upravi u tom razdoblju dogodio niz pogrešaka koje nikada nisu ispravljene, kaže Koprić.
“Što se Ministarstva uprave tiče, ako ga je s nečim uopće trebalo spajati, logičnije i korisnije bilo bi spojiti ga s Ministarstvom regionalne politike, odnosno razvoja. Imamo li na umu da su unutar Ministarstva regionalnog razvoja i fondovi EU, a da upravo o kapacitetu lokalnih i regionalnih jedinica i pravnih osoba u njihovu vlasništvu ovisi moć povlačenja sredstava iz fondova EU, onda je jasno zašto bi bilo korisno da mu se pripojilo Ministarstvo uprave. Tu vrstu spajanja smatrao bih korakom naprijed, ali prilika da se to učini je propuštena”.
Koprić misli da bi Ivan Malenica kojeg i osobno poznaje jer mu je bio profesor, po obrazovanju i načinu na koji je vodio Ministarstvo uprave, mogao upravljati i tim proširenim ministarstvom uz odgovarajuću pomoć državnog tajnika i ministarskih pomoćnika specijaliziranih za ekonomski segment poslova. Na taj način bi, tvrdi, pravosuđe ostalo zaseban resor koji treba preuzeti netko tko ga dobro razumije i ima iskustva, jer su i u tom resoru golemi problemi.
Organizacija
Na pitanje misli li da će druga Plenkovićeva Vlada napraviti neki iskorak u teritorijalnom preustroju države podijeljene na čak 576 općina, gradova i županija, Koprić je također pesimističan. Do lokalnih izbora, tvrdi, ne treba očekivati konkretne promjene.
Najavu smanjenja broja zamjenika načelnika smatra dobrim i pozitivnim korakom, ali on ne rješava dublje probleme teritorijalne organizacije zemlje prikladne za moderno javno upravljanje.
“U ozbiljne reforme ne treba vjerovati, jer ključ svih promjena leži u promjeni onoga što sad nazivamo županijama. Ako se županije ‘zacementira’, a u HDZ-u su ne jednom rekli da žele da županije ostanu i na njihovu su učvršćivanju posljednjih nekoliko godina i radili, onda se ništa neće moći promijeniti.
Eventualno spajanje nekoliko desetaka najmanjih i najslabijih općina ne može promijeniti postojeći centralistički i monocentrični model lokalne samouprave koji proizvodi sve loše posljedice, od fragmentiranosti upravljanja do nejednakih usluga za građane u raznim dijelovima zemlje. Za poboljšanje stanja potrebne su značajno veće temeljne lokalne jedinice”, tvrdi Koprić.