Autori velike biografije o doživotnom predsjedniku Jugoslavije, Slavko Goldstein i njegov sin Ivo, koji su ispisali 911 stranica o Josipu Brozu Titu, gostovali su u emisiji Pressing televizije N1. Oni koji su knjigu pročitali tvrde da je riječ o prvom ozbiljnom djelu o Titu.
O postupku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je izbacila Titovu bistu s Pantovčaka Slavko Goldstein kazao je kako smatra da je to velika kulturna i civilizacijska velika greška.
- Tito je velika ličnost naše povijesti bez obzira na slabosti koje je također imao. Gospođa predsjednica je umjesto Tita stavila Stjepana Radića koji je također imao velike slabosti. To ipak ne umanjuje veličinu njega kao vođe hrvatskog naroda u njegovom vremenu. On nije bio samo diktator nego i reformator koji je Jugoslaviju odnio na put ekonomskog i političkog razvoja. Kod Tita bismo mogli reći, ako je bio diktator to se ipak odnosi samo na četiri, pet godina neposredno nakon rata. Poslije toga je autokrat, ali popušta - kazao je Slavko Goldstein.
- Mi gledamo s 35 godina odmaka njegovo djelo, i u tom kontekstu gledamo i ono što se dogodilo u zadnjih 20 godina - kazao je Ivo Goldstein.
Razdoblje neposredno nakon rata obično se smatra najmračnijim Titovim dobom.
- Radi se o procesu koji se onda nazivao "obračun s narodnim neprijateljem". To je jedan duži proces koji je počeo 1944. u jesen. Vrhunac se sigurno dogodio na Bleiburgu. To je bila i osveta. To treba gledati u širom kontekstu. Njega iščitavati kao anti-Hrvata i ili anti-Srbina mi ne možemo. To je ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Bilo je tu i civila. Ti ljudi nisu stradali samo zato što su Srbi ili Hrvati, neki su stradali koji danas ne bi bili ni na sudu. Bilo je i nevinih i jednoznačni odgovori nisu mogući - komentirao je Ivo Goldstein.
- Prvih dva-tri mjeseca to je bila dominantno osveta. Bilo je likvidacija ljudi za koje se smatralo da će potencijalno biti neprijatelji. Tito je bio vrlo komplicirana ličnost. Mi u knjizi imamo njegove odgovore na ta pitanja. Vidjelo se da on shvaća moralnu težinu i posljedicu svih tih odnosa, kao i Bleiburga. Tito je na kraju potpisao amnestiju - dodao je Slavko Goldstein.
Dva su procesa odmah nakon kraja rata uvelike označili Titovu epohu. Jedno je suđenje Alojziju Stepincu, a drugo Draži Mihailoviću. Draža je nedavno rehabilitiran, a Tito ga nije htio unatoč molbama Charlesa de Gaullea pomilovati.
- Draža Mihailović je uistinu bio odgovoran za brojne zločine jer je bio na čelu. Draža je morao biti suđen - kazao je Ivo Goldstein.
- Odlukom suda u Beogradu Draža nije rehabilitiran nego je rečeno da proces nije bio sudski korektan. To je istina. To je bio politički proces. Tito je bio protiv toga da ga se strelja. On je ratni zločinac po odgovornosti. Konstantno je znao što se događa na terenu i imao je izvještaje o tome da su četnici ubijali i civile i nikoga nije smijenio - kazao je Slavko Goldstein pa komentirao i suđenje Stepincu.
- Stepinac je bio dio Katoličke crkve. Činjenica jest da je Katolička crkva osudila nacizam i fašizam. Istovremeno je došla nova opasnost - komunizam. Za komuniste je religija bila opijum za narod. Crkva je u cjelini smatrala da su fašizam i nacizam veliko zlo, ali komunizam još veće. Nakon 1945. Tito je nudio da Crkva postane malo više nacionalna. Smatrao je da je to dobar način da marginalizira probleme s Crkvom koje je imao od prije. To se nije moglo dogoditi pa se išlo u proces Stepincu, gotovo istovremeno s Mihailovićem kao kontrabalans. Na taj se način trebalo poniziti Stepinca koji je suđen i s notornim ustaškim zločincima među kojima Stepincu nije bilo mjesto - kazao je Goldstein za N1.