U predizbornom programu SDP-a nudi se temeljita reforma pravosuđa, što uključuje izbor, kontrolu i odgovornost sudaca.
Jedan od autora SDP-ova programa i bivši predsjednik Republike Ivo Josipović govori što i kako mijenjati, a predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić na ista pitanja daje dijametralno suprotne odgovore.
1. Treba li suce sigurnosno provjeravati? Zašto?
2. Koliko česta treba biti dinamika sigurnosnih provjera?
3. Za što sve suci trebaju stegovno odgovarati?
4. Što treba mijenjati kod imenovanja sudaca?
5. Treba li sucima dodatna edukacija i kakva?
Ivo Josipović, koautor programa SDP-a
Suce provjeravati svakih pet godina, kazne za neuredno obavljanje posla
1. Svi dužnosnici, zašto ne i suci, moraju proći sigurnosnu provjeru. Svatko tko odlučuje o pravima i obvezama građana i donosi odluke o slobodi i imovini građana i države, treba biti provjeren da nije u kakvim nedopuštenim aktivnostima ili neprimjerenim kontaktima, recimo s mafijom. Takve provjere pridonose povjerenju javnosti u pravosuđe ili kakvu drugu javnu službu. Primjerenim provjerama suci samo mogu dobiti.
2. Besmislena je provjera samo na početku karijere. Onaj tko još ne sudi, nije ozbiljno ni izložen koruptivnim izazovima. Kao i za druge dužnosnike, provjere trebaju biti periodične, recimo svakih pet godina.
3. Za neuredno obavljanje dužnosti, nikako za odluke koje donose. Za odluke odgovaraju kazneno ako se dokaže korupcija ili da su rezultat kakvog kaznenog djela. Najbolji primjeri stegovne odgovornosti su veliko i neopravdano kašnjenje u donošenju odluka ili neprimjereno ponašanje prema strankama. Načelno, sadašnji katalog stegovnih djela nije loš, ali opći je dojam da se stegovni postupci pokreću vrlo rijetko i da suci, koji faktično odlučuju o stegovnoj odgovornosti, vrlo rijetko i nerado sankcioniraju svoje kolege. Primjeri koje neki suci vole pokazivati zaista su rijetki i drastični. Primjerice, trebalo je više godina da sankcioniraju kolegicu koja godinama nije donosila odluke, pa ni dolazila na sud.
4. Iako je DSV mješovitog sastava, apsolutno u njemu dominiraju suci. Zato je točna teza kako su suci jedina od tri vlasti koja bira sama sebe, sama odlučuje o svojoj stegovnoj odgovornosti i sama sebe eventualno razrješava. Jedno od temeljnih načela demokracije je striktna podjela, ali i međusobna kontrola vlasti.
O izboru sudaca trebalo bi odlučivati tijelo, ma kako se zvalo, u kojemu će većinu činiti ne suci, nego visokostručne i moralne osobe, ne političari. Ili, kako to imaju mnoge europske države, treba imati mješoviti sustav u kojemu struka, primarno suci, utvrđuju koji sve kandidati ispunjavaju uvjete za izbor, a između tih kandidata izbor obavlja u nekim zemljama parlament, u nekima predsjednik, u nekima vlada. Ovako, stječe se dojam da su suci država u državi. Pritom, uvijek valja naglasiti da vanjski faktor, javnost, politika ili tko god nikako ne smije imati utjecaj na odlučivanje sudaca u konkretnim predmetima.
5. Naravno, nema profesije u kojoj ne postoji potreba stalne edukacije. To vrijedi i za profesore, i za liječnike, i za inženjere i za sve druge. Sadašnji sustav, koji ima šifru “suci za suce”, promašen je jer se ne ventiliraju nove ideje i različiti stavovi, nego se perpetuiraju postojeća stanovišta, pa i kada su pogrešna. Interakcija sudova, Akademije i stručne javnosti na planu edukacije je jedini odgovor. Pravo i društvo kojemu pravo služi vrlo su dinamični, stoga je potpuno pogrešno misliti da je pravo okamina koja traje i koju smo jednom zauvijek naučili. Edukacija mora biti obavezna i preduvjet za obavljanje sudačke funkcije.
Uostalom, neke druge struke su to dobro riješile. Niti suci mogu biti dobri suci bez interakcije, recimo, s profesorima, niti profesori mogu biti dobri profesori bez sudaca i sudske prakse. Naravno, kada je o suđenju riječ, sudačka je uvijek zadnja, čak i ako postoje dobri argumenti da sudska oduka nije ispravna.
Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda
Političare treba izbaciti iz DSV-a, a stegovne mjere su protuustavne
1. Suci u RH sigurnosno se provjeravaju, i to svi suci uz prvo imenovanje, a suci USKOK-a permanentno, te svi kandidati koji se jave na natječaj za suca Vrhovnog suda RH. Niti jedna zemlja EU ne poznaje takve sigurnosne provjere, osim Hrvatske, i smatram da je dvojbena ustavnost. Iako se to u praksi još nije dogodilo, zamislivo je da tajne službe koje provode provjere dolaze u poziciju da kadroviraju. Točno je da je zadnja riječ na čelniku tijela, i zato čelnik mora biti posebno otporan i oprezan.
Nadalje, suci ispunjavaju i predaju svake godine svoje imovinske kartice pa se čine potpuno promašene recentne izjave nekih političara da se suce provjerava samo prilikom prvog imenovanja. Uz to, suci su provjeravani svakodnevno od javnosti, kontrolirani su odlukama viših sudova, Ustavnog suda RH, a u konačnici i ESLJP-a. Kad bi barem postojao takav instrument u druge dvije grane vlasti. Problem je u tome što uvijek politika želi dominirati sudstvom, a što recentni istupi čelnika velikih stranaka svakodnevno potvrđuju.
2. Smatram da sigurnosna provjera ne može zamijeniti kazneni postupak koji se može voditi protiv suca, kao i bilo koga drugoga ako se utvrdi sumnja na počinjenje kaznenih djela. Uvijek se postavlja pitanje tko će provjeravati one koji provjeravaju… Prijetiti kažnjavanjem sudaca, i to nazvati ‘’sveobuhvatnom reformom pravosuđa’’ tragikomično je.
3. Suci trebaju odgovarati za počinjenje stegovnih djela predviđenih zakonom u zakonito provedenom postupku, i uz sve garancije pravičnog suđenja. Zasigurno, i to držim posebno opasnim, suci ne smiju i ne mogu odgovarati radi odluka koje donose, a to se čulo na jučerašnjoj konferenciji za tisak jedne političke stranke. Takva izjava citiram: ‘’Treba se pojačati stegovna odgovornost sudaca koji donose odluke’’ predstavlja direktan udar na neovisnost sudstva. Onaj koji ima i primisli za tako nešto direktno krši Ustav i načelo vladavine prava, i vodi nas na postupanje Europske unije prema RH u skladu s člankom 7. Ugovora o EU.
4. Da bi se išta promijenilo, trebalo bi mijenjati Ustav dvotrećinskom većinom, a to se ne čini realno ostvarivim. Prema mojem mišljenju, kao prvo trebalo bi iz DSV-a isključiti saborske zastupnike, a uz to dati veće ovlasti DSV-u koji ne može biti samo puki evidentičar ostvarenih bodova sudaca. I u pristupnim pregovorima od nas je bilo traženo da se isključe saborski zastupnici iz DSV-a i DOV-a, međutim, to nije učinjeno, nego su izbačeni odvjetnici.
5. Vaše pitanje sigurno je motivirano prostačkim napadima jednog saborskog zastupnika na suce VPS-a radi donošenja pravnog shvaćanja u predmetu oko pozdrava ‘’Za dom spremni’’ kao dijela pjesme, i isto tako difamirajućih istupa tri profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu koji sugeriraju da su suci neobrazovani, kako ne poznaju pravo, a implicite i da namjerno krše zakon. Naravno da se suci educiraju cijeli život, čitaju i objavljuju sudsku praksu, ne samo hrvatskih sudova, Ustavnog suda RH, nego i Suda EU i ESLJP-a, što je lako provjerljivo. Županijski sud u Zagrebu i Pravnom fakultetu u Zagrebu periodično dostavlja publikaciju s pregledom sudske prakse.