Stavovi predsjednika države Zorana Milanovića o rusko-ukrajinskom sporu i reperkusijama koje iz njega proizlaze (kakva bi trebala biti uloga NATO-a u tom sporu, pozicija EU, moguće nametanje sankcija Rusiji…) u potpunoj su suprotnosti sa stavovima predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Kako bi predsjednik i premijer trebali biti sukreatori hrvatske vanjske politike, sukob Milanovića i Plenkovića počeo je ozbiljno narušavati vjerodostojnost Hrvatske u međunarodnoj zajednici, jer naša zemlja, očito, nema jedinstvenu i usuglašenu vanjsku politiku. Taj problem dodatno produbljuje retorika koju predsjednik države koristi kada javno obrazlaže svoje stavove o ukrajinsko-ruskom sporu ili svoja neslaganja s politikom Vlade.
U subotu navečer iz Siska je uputio još jednu kanonadu prema premijeru Plenkoviću i njegovom stajalištu oko Ukrajine. "Ponovit ću, Hrvatsku još nitko nije tražio, a ako traže, neka ne dolaze jer Hrvatska vojska neće otići tamo. Ako se stvar bude dodatno komplicirala, neće otići nigdje, bit će na Kosovu i u Hrvatskoj, jer Hrvatska je platila preveliku cijenu. Hrvatskoj nitko nije pomagao ozbiljnije da se izbori za svoje, Hrvatsku nije oslobodio NATO, nego hrvatski vojnici s dva, tri aviona i kopnenim snagama. Hrvatska nikom ništa nije dužna da bi se od nje tražilo da bude ovca koja kolektivno ide na klanje. Svojim napadačima šaljem veliku pusu, neka oni idu u Ukrajinu", rekao je Milanović nakon što je ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana nazvao mutavcem. "Neki dan ovaj mutavi ministar vanjskih poslova ode u Moskvu. Što radi u Moskvi u ovom trenutku? Ja bih očekivao da je otišao špotati Lavrova. Čovjek ode tamo i preda službeno poziv Putinu da dođe u Hrvatsku. Je li on predsjednik države? Govori li u moje ime? Ne govori…"
Ministar Grlić Radman danas se kratko osvrnuo na Milanovićeve uvrede.
- Iako mi mnogi govore da je najpametnije ne polemizirati s nekim tko se spustio na tako nisku razinu, Milanović sad već toliko pretjeruje da treba reći kako to više nije govor političara, državnika - nego birtijaški govor. Njegove izjave najbolje govore o njemu samome. Predsjednikove izjave, međutim, izazivanju i opće zgražanje i zabrinutost javnosti jer je on sukreator hrvatske vanjske politike. Mi bismo trebali težiti dogovoru i voditi odgovornu državnu politiku, a on svojim izjavama ugrožava stabilnost države, kao i napore Vlade, te šteti reputaciji Hrvatske u međunarodnoj zajednici - rekao je za Jutarnji list ministar vanjskih poslova.
Agent, ali čiji?
Drugi sugovornik iz vladajuće stranke kaže kako pravo pitanje glasi: "Čiji je agent Zoran Milanović?".
- Milanović je izmislio pitanje "odlaska hrvatskih vojnika u Ukrajinu". Provlači tezu da će hrvatski vojnici ginuti za nekog. To što on govori su potpune laži - opet manipulira vojskom u dnevnopolitičke svrhe. Pokazao je da je spreman ugroziti hrvatske nacionalne interese i ustrajno sramoti Hrvatsku na međunarodnom planu. Hrvatska nikad nije govorila o slanju svojih vojnika u Ukrajinu. Naša temeljna pozicija je deeskalacija i mirno rješenje sukoba, suradnja s našim partnerima unutar EU i NATO-a te podrška teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine - kaže naš sugovornik.
Komentar predsjednikove retorike koju koristi u sukobu s Vladom i pojedinim ministrima dobili smo i od saborske zastupnice Marije Selak Raspudić.
'E, neka im je netko rekao'
- Oko Milanovića se najviše griješi u posve neopravdanoj tezi da je on vođa oporbe. Zoran Milanović nije oporba nego vlast. Razlika između bivanja oporbom i bivanja vlašću je ogromna. Milanović u svojim rukama ima veliku moć. Izabran je neposredno i u odnosu na oporbu ima mogućnost da vuče konkretne poteze s konkretnim posljedicama. A kao predsjednik države ima i nemjerljivo veću medijsku pažnju i utjecaj. Bilo koji član oporbe mora se ubiti od posla za tri sekunde u dnevniku, a sve što radi ne može pretvoriti u djelo jer nije vlast. Što se tiče Milanovićeve retorike, to nije retorika koju bih ja koristila. Ali stvar je u tome da mi živimo u demokraciji i da on stvarno može "učitati" u svoju funkciju (predsjednika RH) što god želi. Dokle god ima podršku građana, koju će testirati ponovo na idućim izborima. Znači, ne postoji set pravila koji njemu zabranjuje da priča o Frki-Petešiću, ili o Banožiću, Radmanu… On to može. U konačnici, Zoran Milanović nije uzrok nego je posljedica nepovjerenja ljudi u politiku i zasićenosti jednim krutim briselskim novogovorom i jednom neautentičnošću i neiskrenošću utabane političke scene. I zbog toga čak i retorika koja izlazi iz okvira uobičajeno pristojnog nailazi na plodno tlo. Ljudima je dosta tih frazetina, žele čuti nekoga nakon čega mogu reći "e, neka im je to netko rekao" - kaže Selak Raspudić.
Osvrnula se i na ukrajinsko-rusku krizu, odnosno nepostojanje jedinstvene hrvatske vanjske politike o tom pitanju.
- Što se tiče odnosa prema Rusiji i Ukrajini, i vanjske politike općenito, tu treba biti oprezan. I odmjeren, s obzirom na to da je Hrvatska mali igrač na velikoj političkoj sceni. To ne znači da treba biti pokunjen i bez stava, no isto tako treba dozirati i ne treba istrčavati. Ono što je meni najveći problem je činjenica da kada smo u Saboru raspravljali o izvješćima vezanim uz misije naših vojnika u stranim zemljama, nismo nikad dobili i procjenu sigurnosnog rizika naših vojnika u tim misijama. Dakle, mi odlučujemo hoćemo li ili ne naše vojnike negdje poslati, a prije toga nemamo podatak koliko su naši vojnici tamo ugroženi. A bez te stručne procjene bespredmetno je raspravljati riskiramo li i koliko riskiramo slanjem naše vojske bilo gdje - kaže.
Toksičan konflikt
Nezavisni saborski zastupnik iz Kluba zeleno-lijevog bloka Bojan Glavašević smatra da rat između predsjednika države i premijera oko hrvatske vanjske i europske politike postaje jako problematična stvar.
- Ako pokušamo racionalizirati pozicije dvaju brda (oko rusko-ukrajinske krize, nap. a.) možemo reći da Plenkovićeva pozicija proizlazi još iz njegova angažmana oko Ukrajine u vrijeme kada bio zastupnik u Europskom parlamentu, a i Milanovićeva je, da ne ulazim u retoriku, također dugo prisutna. A to je velika skepsa prema dosezima multilateralizma kao takvog. Jako je teško doći do srži njihova sukoba oko stava RH prema Ukrajini jer je njihova retorika oko tog pitanja toliko gusta i toliko problematična da je gotovo nemoguće probiti se kroz nju. Da ne govorim da je to postao ozbiljan problem jer bi njih dvojica kao predsjednik i premijer trebali usklađivati hrvatsku vanjsku i europsku politiku, a to se, vidimo, ne događa. Dakle, Hrvatska u ovom trenutku nema jasnu poziciju oko Ukrajine, jer postoje dvije, potpuno različite pozicije. Njihov konflikt je toksičan za politički diskurs generalno, a da ne govorimo kako to izgleda na van. Radi se o pitanju ugleda i težine Hrvatske u međunarodnoj zajednici - kaže Glavašević.
Iz Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka poručili su nam da "hrvatska vanjska politika prema ovako osjetljivim pitanjima, dakle pitanjima potencijalnog međunarodnog sukoba sa širim posljedicama, mora biti usuglašena i da ne mogu različiti predstavnici vlasti komunicirati dijametralno suprotne stavove".
Hrvatska kao medijator
- Naš stav je kao prvo poštovanje međunarodno priznatih granica svake države i osuđujemo svaki pokušaj agresije na bilo koju zemlju. Zalažemo se za prevenciju sukoba i mirno rješenje međunarodnih problema, te smatramo da EU, a ni drugi akteri nisu napravili dovoljno da se prevenira ovakva eskalacija. Hrvatsku ulogu vidimo prije svega u prevenciji sukoba, diplomaciji i postkonfliktnoj izgradnji mira kao i pomoći civilima. Situacija Ukrajine i Rusije nije jednoznačna ni jednostavna. Ne podržavamo ni gomilanje vojnih snaga NATO-a na tom području, kao ni demonstracije vojne sile s ruske strane. To sigurno neće pomoći u nalaženju rješenja već isključivo pridonosi eskalaciji. Imajući u vidu vlastito iskustvo rata, mi se zalažemo da se RH profilira kao mogući medijator u sukobima. Nažalost, ta profilacija je godinama izostala, ali vjerujemo kako još nije kasno u međunarodnoj zajednici se nametnuti kao zemlja koju zanima izgradnja mira. Kada budemo u prilici da imamo izvršnu vlast, svakako ćemo pokazati da je taj smjer moguć - poručili su za Jutarnji list iz Kluba zeleno-lijevog bloka.