Krajem travnja Andrej Plenković postat će najdugovječniji hrvatski premijer. S trona će skinuti nekadašnjeg šefa HDZ-a Ivu Sanadera koji se u Uredu predsjednika Vlade držao punih pet i pol godina prije nego što je 1. srpnja 2009. sazvao izvanrednu konferenciju za novinare, poručio da je on svoju dionicu odradio te uputio sada već legendarni pozdrav: "Doviđenja i hvala vam svima na suradnji".
U veljači 2022. Plenković nema nikakvog razloga niti pomisliti, a kamoli učiniti nešto slično, jer - sad već u svojoj šestoj godini premijerskog mandata - zemljom vlada bez opasnijih oporbenih situacija. Unutarstranačku oporbu je slamao korak po korak, a definitivno skršio na posljednjim stranačkim izborima, dok mu u parlamentu ni od koga, pa tako ni od još uvijek ošamućenog SDP-a, ne prijeti smrtna opasnost. Najjače udare prima u izvanparlamentarnom političkom prostoru, i to od predsjednika RH Zorana Milanovića koji svaki javni nastup iskoristi kako bi naglasio da je Plenkovićeva Vlada strašno korumpirana, jednom riječju lopovska.
Osim od Milanovića, veće neugodnosti Plenković doživljava i od prvaka Mosta koji ga od svih oporbenih političara najstrastvenije udaraju i nos mu trljaju stranačkim kolegicama i kolegama umočenima u korupcijske i druge s vlašću povezane afere. Kako se Milanovićevi stavovi vezani uz covid-potvrde i djelovanje Stožera civilne zaštite u dobroj mjeri poklapaju sa stavovima Mostovih bombardera, baš kao što se u dobroj mjeri poklapaju i njihove tvrdnje da je HDZ kriv što se Hrvati u BiH nalaze u podređenom položaju, iz HDZ-a se sve češće može čuti kako su Milanović i Most u savezništvu, kako koordinirano nastupaju kontra Vlade i premijera Plenkovića.
Nakon što je predsjednik države rekao da bi Vlada trebala pasti ako je točno samo pola onoga što je rekla zviždačica Maja Đerek, premijer Plenković poručio je da Milanović predvodi taj "orkestrirani napad" na njega i njegove suradnike te da je ušao u debeli ofsajd brkajući svoju funkciju predsjednika države s onom parlamentarne oporbe. "Možda je alergija, možda je jugo, možda je neki drugi simptom ili fenomen kojim je opterećen. Nije on taj koji će određivati kakva će Vlada biti, tko će raditi koji posao, ni kakvu će potporu imati. Vlada je stabilna, a to što on igra igru oporbe, to je izvan svih dosadašnjih praksi predsjednika Republike. Čak se usudim reći da Milanović pokreće tu harangu", rekao je Plenković.
Potom je gradonačelnik Sinja i zastupnik Mosta Miro Bulj za saborskom govornicom izvadio jaje, provocirajući očito Plenkovića jer je policija nedavno privela čovjeka samo zato što je rekao da bi premijera trebalo dočekati trulim jajima. U središnjici HDZ-a odlučili su taj performans Mostova zastupnika, nazovimo ga "Mirino jaje", predstaviti kao krunski dokaz njihovih tvrdnji da je predsjednik Republike stvarni vođa oporbe kojemu u parlamentu pomažu njegovi suradnici iz Mosta: "Milanovićevi mućci ili jajani, kako vam je draže, i dalje uporno pokušavaju skrenuti pažnju sa sramote koju njihov pijetao s Pantovčaka nanosi Hrvatskoj. No, nijedan PR show, nažalost, ne može anulirati Milanovićevo štetočinstvo".
Lijepljenje etikete
Predsjednik Republike tvrdi da mu se ne sviđa to lijepljenje etikete vođe oporbe. "Nisam vođa oporbe. Ne samo da nisam, nego se i loše osjećam u ovoj poziciji. Sve što govorim mi pada kao teret. To nije primarno moj posao i ne bi trebao biti. Ja bih radije imao normalnije odnose s ovim ljudima (premijerom Plenkovićem, njegovim ministrima i stranačkim kolegama, nap. a.), kakvi god da jesu. Međutim, ja ih ne mogu natjerati da nastupaju po nekim mojim standardima.
Ovdje se radi o nekim predmetima i sporovima koji se tiču mojih najizravnijih nadležnosti. To je vojska. Ja sam nakon dva mjeseca uspio te neradnike, tu sramotu od administracije natjerati da uzmu američki poklon. S tim ministrom je nemoguće raditi, a dokle će Plenković uništavati Hrvatsku vojsku, ja to ne znam. Šef opozicije - to ne smatram ni komplimentom ni čašću, to je naprosto jedna loša situacija, a sve je krenulo od izjave (premijera Plenkovića) da me čeka tvrda kohabitacija", kaže Milanović.
Za razliku od Milanovića, mostovcima, jasno, ne smeta što im HDZ diže političku cijenu povezujući ih s liderstvom u oporbenom djelovanju. Komentirajući poruku premijera Plenkovića da se predsjednik države uživio u ulogu vođe oporbe, kao i tvrdnje nekih dužnosnika HDZ-a koji kažu kako nije čudno da se Milanović postavlja kao vođa oporbe u situaciji kada je saborska oporba "u tako jadnom i očajnom stanju da im je potreban nekakav vođa koji bi ih objedinjavao", Nino Raspudić iz saborskog Kluba zastupnika Mosta kaže kako su te HDZ-ove tvrdnje samo šuplje priče.
- Pa zna se tko je prava oporba. To sigurno nisu oni koji se drže uz kut Plenkovićeva stožera, nego mi koji smo uspjeli skupiti 400 tisuća potpisa za naše referendumske inicijative. Zapravo je smiješno pitanje tko je prava oporba HDZ-u i Plenkoviću. Oporba ne mogu biti Peđa Grbin i SDP ili Sandra Benčić i Možemo!, stranka koja je zajedno s HDZ-om nakon zagrebačkog potresa napisala Zakon o obnovi. Podsjećam da Most nije glasao za taj loš zakon. Tko je prvi govorio o inflaciji i guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića doveo u Sabor? Tko je u Sabor doveo glavnu državnu odvjetnicu i tijekom rasprave razotkrio da je lagala pred saborskim zastupnicima? O našoj referendumskoj inicijativi da i ne govorimo. Dakle, najpotentnija i u biti jedina oporba Plenkoviću i njegovu HDZ-u je Most - tvrdi Raspudić.
HDZ-ove, kako kaže, pokušaje da građanima prodaju priču da Most djeluje u dosluhu s predsjednikom države i da Most nije nikakva oporba, nego da su samo pomagači pravog vođe oporbe Zorana Milanovića, Raspudić smatra politički jadnom pričom.
- Ako oni (HDZ) kradu i ako jedna osoba (Milanović) kaže da oni kradu, a onda to isto, jer je bjelodano da kradu, kaže i druga osoba (Most), to ne znači da su te dvije osobe u dosluhu ili da koordinirano djeluju, nego da vide istu stvarnost. A mi u ovom trenutku vidimo istu stvarnost. Vrlo je zanimljivo da nas je HDZ dugo vremena "flejmao" kao neke ekstremne desničare, tvrdeći da je Most krajnja desnica. A sada odjednom za mene kažu da sam ljevičar i Milanovićev potrčko.
Dužnosnici HDZ-a to sada stalno ponavljaju zbog mojeg stava o položaju Hrvata u BiH jer je očito da im je politika bila poltronska i izdajnička. Dakle, zanimljivo je to da nas, nakon što im nije uspio pokušaj etiketiranja Mosta kao ekstremne desnice, sada pokušavaju prikazati kao ljevičare i milanovićevce. To pokazuje njihov politički jad - kaže Raspudić.
Tko je pravi vođa oporbe dobro je pitanje, ali odgovor još uvijek nije sasvim jasan, kaže saborski zastupnik iz redova Socijaldemokrata.
- Trenutačna je situacija takva da SDP još uvijek glavinja, a Možemo! ne može udarati jako po Plenkoviću, Vladi i HDZ-u zato što trebaju Vladinu pomoć i suradnju u rješavanju brojnih zagrebačkih problema, posebno u obnovi, dok se mi tek trebamo posložiti do kraja. I zato se sada jako čuje Most. Oni su bučni, ne biraju sredstva u svom političkom djelovanju i izrazito su populistički nastrojeni. Most je počeo grabiti u desno biračko tijelo i njihov je plan profilirati se prvo kao stožerna stranka na političkom prostoru desnije od centra, a potom i kao središnja oporbena snaga u odnosu na Plenkovićevu Vladu i HDZ. A što se tiče fiksacije Plenkovića i nekih drugih HDZ-ovaca na Most, ona je posljedica naslijeđenih rivalstava još od prve Vlade u kojoj je sjedio Božo Petrov. Za HDZ su oni izdajnici koji su srušili i prvu i drugu vladu HDZ-a i Mosta - kaže naš sugovornik.
Nije jedini koji tvrdi kako je nemoguće analizirati aktualne političke sukobe između Mosta i HDZ-a - osobne animozitete, pa i otvorena vrijeđanja i teške optužbe, poput one lidera HDZ-a da mostovci beskrupulozno, maltene preko leševa svojih sugrađana skupljaju političke poene otvoreno prkoseći naporu Vlade i Stožera da pozivima na cijepljenje i uvođenjem covid-potvrda suzbiju nekontrolirano širenje epidemije - bez da se u obzir uzme povijest njihovih odnosa. Od suradnje do nemilosrdnog "šaketanja", koje je u navodnicima samo zato što jednom prilikom premijer Plenković nije otišao do kraja, što se u sabornici nije potukao s Nikolom Grmojom.
U prvu političku ligu Božo Petrov i njegov Most ulaze u velikom stilu, nakon odličnog rezultata na parlamentarnim izborima 2015., na platformi lišenoj ideološki nabijenih tema, a punoj priča o napretku, poduzetništvu, nemilosrdnoj borbi protiv korupcije i uspostavi meritokracije. Sjećate se sigurno njihovih priča o vladi stručnjaka. Sa svojom debelom bilježnicom i dugačkim popisom reformskih poteza nekoliko su se tjedana klatili između Iblerova i Trga žrtava fašizma, tražeći od tadašnjih šefova SDP-a i HDZ-a tko će prvi pristati na sve njihove reformske zahtjeve i za nagradu s Petrovom potpisati koalicijski sporazum. Na kraju balade je kratkih rukava ostao Milanović, potpis u reformatorsku bilježnicu Mosta stavio je Tomislav Karamarko.
Šef HDZ-a pristao je i na Mostov zahtjev da premijer ne može biti HDZ-ovac pa smo tako dobili "outsourcanog" predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića. Idila nije dugo trajala, sukobi između HDZ-ovaca i mostovaca brzo su se zaoštravali, a samo godinu poslije morali smo izaći na izvanredne izbore. Nakon njih je Most ponovno izabrao HDZ. Sada pod ravnanjem Andreja Plenkovića kojemu su velikodušno dopustili da bude i šef zajedničke Vlade. I prije su mnogi analitičari, a pogotovo nakon što su se Petrov i Grmoja odlučili još jednom za brak s HDZ-om, to tumačili kao njihovo iracionalno, gotovo mesijansko poslanje da pročiste HDZ od korupcije, da ga učine djevičanskim.
Nakon što je i drugi brak brzo krahirao - sada puno dramatičnije jer je Plenković na samoj sjednici Vlade iz svog kabineta izbacio Mostove ministre koji su otvoreno stali na stranu oporbe i njihov zahtjev za opoziv ministra financija Zdravka Marića - ugasio se i posljednji tračak iluzije da će netko sa strane "prekrstiti" HDZ, da će HDZ ikome dopustiti da im se miješa u unutarstranačke odnose i da im uvjetuje tko im može biti na čelu stranke, a tko šef Vlade.
Transformacija u mržnju
Nakon izbacivanja iz Vlade odnosi između HDZ-a i Mosta brzo su se transformirali u mržnju. Nemali broj dužnosnika HDZ-a tvrdi kako Plenković ne udara po Mostu zbog neke izborno-matematičke kalkulacije, nego da ih iskreno prezire, da ih smatra neodgovornim populistima i zapravo trećerazrednim političarima. Panjevima, kako je jednom prilikom Plenković nazvao Bulja. Animozitet je rastao i s druge strane. Mostovi su dužnosnici sve češće i sve gorljivije o HDZ-u pričali kao o stranci do grla ogrezloj u korupciju, a Plenkovića etiketirali izdajnikom hrvatskih nacionalnih interesa koji će učiniti sve što mu narede iz Bruxellesa. Mostovci vole reći da je on "briselski ćato" koji više brine za svoju buduću europsku karijeru nego za interese hrvatskih građana.
Saborski zastupnik, pripadnik lijevog dijela političkog spektra, kaže kako Most strateški griješi što s jedne strane čini sve da HDZ-u nakon idućih izbora bude nemogući koalicijski partner, a s druge strane si svojim pričom da su oni jedina prava oporba uništavaju koalicijski potencijal u odnosu na stranke ljevije od centra.
- Nisu oni nikakvi lideri oporbe. SDP definitivno raste kao kvalitetna oporba, konsolidirali su se, a Grbinova retorika se polako transformira u retoriku lidera stanke. Najveću potvrdu toga imate u tome što ga je Plenković uzeo na pik. To je legitimacija, svatko bira svog protivnika i sugovornika. Klub zeleno-lijevog bloka se također diže, oni su od cijele opozicije najargumentiraniji i najenergičniji, s time da imaju dodatni prostor za napredak. Most se zapravo pogubio. Vrlo su raznorodni: i ideološki i retorički i interesno.
To što im Plenković svojim napadima diže cijenu ne znači da ih smatra liderima oporbe od kojih mu dolazi najveća prijetnja. Jer, svima je potpuno jasno da su njemu i HDZ-u na idućim izborima najveća prijetnja SDP i Zeleno-lijevi blok, koji i sada, prema anketama, zajedno imaju isti ili nešto veći rejting od HDZ-a. Plenković napada Most iz svoje izborne matematike jer im jednim dijelom ulazi u njihov elektorat, pa ih gura dalje od svojih birača - tvrdi naš sugovornik.
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra kako su HDZ-ove tvrdnje da je pravi šef oporbe predsjednik Milanović, a kojemu pritom - koordinirano i u dogovoru - u Saboru pomažu zastupnici Mosta, "u najmanju ruku pretjerivanje, a najvjerojatnije izmišljotina".
- Oni imaju strategijsku paralelu po načelu neprijatelj mojeg neprijatelja (HDZ-a) je moj prijatelj. Ali, ja sam gotovo sasvim siguran da nikakvih kontakata ni dogovora između Mosta i predsjednika Milanovića nema - kaže Puhovski. Smatra da udarci koje prema Mostu šalje HDZ proizlaze iz činjenice da su Mostovi zastupnici stvarno aktivni, ali i iz Plenkovićeve strategije da Most otjera ulijevo, što dalje od HDZ-ovih birača.