Ovo je izdaja”, “homoseksualna zavjera”, “žele se ukinuti razlike između žena i muškaraca”, “postojeći zakoni su dobri i samo ih treba provoditi”, “uvođenjem rodne ideologije uskoro će muškarci za sebe moći kazati da su žene i smjeti ulaziti u ženske toalete”, tek je dio optužbi koje su u posljednjih mjesec dana adresirane na Vladu Republike Hrvatske.
Povod ovako žestokim reakcijama predstavlja nacrt prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatiji kao Istanbulska konvencija. Međunarodni dokument koji bi trebao štititi žrtve obiteljskog nasilja - kojih je u Hrvatskoj prema policijskim procjenama - godišnje između 14.000 i 22.000 - proizveo je masovnu reakciju katoličko-konzervativnih skupina koje pokušavaju zaustaviti za jesen najavljenu ratifikaciju Istanbulske konvencije.
Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji donio je Odbor ministara Vijeća Europe 7. travnja 2011., a za potpisivanje je otvorena 11. svibnja 2011. u Istanbulu. Nakon što ju je 22. travnja 2014. godine potvrdilo deset zemalja, stupila je na snagu 1. kolovoza 2014. godine, a Republika Hrvatska potpisala je Istanbulsku konvenciju 22. siječnja 2013. godine.
U najkraćem, svrha Konvencije uključuje zaštitu žena od svih oblika nasilja, sprečavanje, progon i uklanjanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, promicanje pune ravnopravnosti žena i muškaraca i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Puno prigovora
Samo što tako ne razmišlja konzervativna desnica, čiji su pripadnici u proteklih mjesec dana doslovno zatrpali Vladin portal e-Savjetovanja zahtjevima da se ni po koju cijenu u Hrvatskoj ne prihvati Istanbulska konvencija. Kada je u četvrtak 3. kolovoza završio 30-dnevni savjetodavni rok, bilo je više od stotinu i pedeset negativnih komentara, nasuprot samo dvadesetak onih u kojima je podržano donošenje Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Protivnici tvrde da je na djelu pokušaj ukidanja muško-ženskih razlika i manipuliranje biologijom, pa će Anto Vrdoljak poručiti Vladi: “O teorijama treba raspravljati na akademskoj razini, a ne ih nametati cijelom društvu kao svojevrsni masovni eksperiment čineći države socijalnim laboratorijima, a njihove građane milijunima pokusnih kunića. Definicija roda, kako je navedena u Istanbulskoj konvenciji, dovela bi do unošenja rodne ideologije u obrazovni sustav izmjenom kurikula, a izazvala bi i ugroženost prava roditelja da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece te slobode vjere zajamčene Ustavom i međunarodnim dokumentima”.
Može li konzervativna desnica spriječiti ratifikaciju Istanbulske konvencije? Jer, ipak se radi o dobrim dijelom HDZ-ovoj biračkoj bazi, mada sve kritičnijoj prema politici Andreja Plenkovića, koji svoju stranku pozicionira prema centru. Ne može, odgovara Dubravka Šuica, zastupnica HDZ-a u Europskom parlamentu, koja je angažirana u ovom pitanju.
“Ako se sjećate, premijer Plenković najavio je ratifikaciju ove Konvencije, a u međuvremenu se ništa nije promijenilo. Prigovori koji se tiču termina ‘rod’ i ‘spol’ nisu opravdani jer radi se o jezičnom problemu prilikom prevođenja termina ‘gender’. Po mojem mišljenju, puno je važnije usvojiti Istanbulsku konvenciju i tako smanjiti mogućnost nasilja nad ženama, nego odbaciti ovaj dokument zbog riječi kao što su spol ili rod. Znam da se nekima koji su desno ovo neće svidjeti, ali je tako”, drži Dubravka Šuica.
Jaki standardi
Dubravka Šimonović dvije je godine supredsjedala Odborom država članica Vijeća Europe koje su izradile ovu konvenciju, a sada isto radi kao UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama. Ona izravno poziva sve države koje to još nisu napravile da ratificiraju globalne i regionalne standarde na ovom području, kako bi se unaprijedili zakoni za prevenciju i sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i uskladili s međunarodnim i europskim standardima.
“Broj od 17 ubijenih žena od strane bivših ili sadašnjih partnera ukazuje na povećano rodno uvjetovano nasilje nad ženama u Hrvatskoj i potrebu jačanja mjere prevencije i zaštite. Upravo to je svrha Istanbulske konvencije koja sadrži detaljnu razradu međunarodnih standarda o sprečavanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, progonu počinitelja i pomoći svim žrtvama rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja”, objašnjava Dubravka Šimonović.
Prema dokumentima Ujedinjenih naroda i Europskog suda za ljudska prava, “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Ta definicija je zapravo objašnjenje pojma roda kao socijalne kategorije kako bi se odredilo što je to rodno uvjetovano nasilje, ali sam sadržaj te definicije određuje samo društvo kroz svoje zakone i socijalne norme. U pitanju nije nikakva rodna ideologija, već je “rod” ili “gender” socijalna i pravna kategorija kako bi se definiralo rodno uvjetovano nasilje, ali i drugi pojmovi kao ravnopravnost spolova ili rodna jednakost. Primjerice, pojam “gender equality” je međunarodni standard koji je sadržan u brojnim UN dokumentima kojih se Hrvatska od Pekinške konferencije iz 1995. sve do danas aktivno pridržava, no on se u Hrvatskoj prevodi kao “ravnopravnost spolova” pa sada svi misle da je rod nešto novo, a nije. Upravo prošli mjesec je CEDAW odbor usvojio novu Opću preporuku 35 o rodno utemeljenom nasilju nad ženama koja obvezuje svih 189 država koje su je ratificirale pa tako i Hrvatsku.
No, već kratkotrajni pogled na Vladine internetske stranice pokazuje koliko otpor pružaju katoličko-konzervativne udruge poput Grozda i U ime obitelji, kao i njihovi sljedbenici. Mora se priznati da su odlično organizirani i umreženi, posebno u lansiranju teorije prema kojoj Istanbulska konvencija ugrožava tradicionalne obitelji i ukida razlike između muškaraca i žena. Što potvrđuje i nasumični odabir onih koji su tražili da Vlada ne prihvati Istanbulsku konvenciju.
Liberalni odgoj
Darko Posarić će napisati kako je “ovaj zakon ne samo ogromna sramota za predlagatelja, već i osobna odgovornost svakoga pojedinog zastupnika u Saboru. Tko god digne ruku za ovaj zakon protivnik je i neprijatelj hrvatskoga čovjeka, obitelji i temeljnih vrijednosti odgoja”. Nadovezat će se Branka Martinović s optužbom kako je “temeljni problem uvođenje rodne ideologije koja će, ratifikacijom ove konvencije, oduzeti pravo roditeljima na odlučivanje o odgoju i vrijednostima njihove djece jer će se nametnuti liberalni zdravstveni odgoj s obzirom na to da će morati biti usklađen s onim što konvencija govori, iako se 85 posto roditelja protivi takvom zakonu”.
“Ovom prevarom zapakiranom kao zaštita žena i djece pokušava se ugurati neprirodne i bolesne ideologije, kao što je rodna ideologija. Time je ovaj dokument neprihvatljiv. Posebno zato što je već stav hrvatskog naroda jasan što se tiče homoseksualaca i osoba zbunjenih svojim seksualnim opredjeljenjem”, glasi poruka Marije Stojić upućena hrvatskoj Vladi.
U pokušaju zaustavljanja Istanbulske konvencije angažiralo se i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika “koje traži i podupire svaku pravnu i praktičnu zaštitu žrtava nasilja bilo koje vrste, zaštitu žena i djece posebno. No, ovdje se treba razlučiti takva hvalevrijedna inicijativa od onoga što se iza nje nastoji “progurati” Konvencijom, a to je rodna ideologija, koja je pogubna i za pojedinca i za zajednicu”.
Izmišljeni pojam
Rijetki su drukčiji stavovi poput onih Marine Bure koja je napisala: “Protivnici Konvencije, a najčešće se radi o klerikalnim i antiljudsko pravaškim akterima, opiru se ostvarenju rodne ravnopravnosti jer (neutemeljeno) vjeruju da će tako biti ugrožena tradicionalna obitelj pa u tu svrhu koriste izmišljeni pojam ‘rodne ideologije’. Ovaj pojam je pojam izmišljen od strane Katoličke crkve i njenih saveznika i pojavljuje se nakon UN-ove konferencije u Kairu 1994. i Pekingu 1995. kada je Katolička crkva doživjela međunarodno priznanje seksualnih i reproduktivnih prava kao ogromnu prepreku pa je tražila globalnu strategiju kojom bi spriječila daljnji napredak na tom području”.
Još preciznije će desničarske napade osporiti Dubravka Šimonović koja objašnjava da se radi o manipuliranju činjenicama:
“Značajno je i da se u javnoj raspravi otklone dezinformacije kojima se Istanbulska konvencija prikazuje kao nametanje rodne ideologije ili kako se njome uređuju reproduktivna prava. To jednostavno nije točno i nabolje je da svi koji sumnjaju pročitaju tekst same konvencije, a ne samo njezine netočne interpretacije. Ova Konvencija, primjerice, ne uređuje reproduktivna prava žena, koja su na međunarodnoj razini uređena CEDAW konvencijom, a ipak se stalno nameću rasprave o reproduktivnim pravima kad se razmatra njezina ratifikacija. Ona štiti žene od rodno uvjetovanog nasilja te ga definira kao i brojni drugi UN instrumenti, recimo Opća preporuka CEDAW odbora br. 19 i br. 35. Ono što sadrži je međunarodnopravna definicija rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, a i to je opet samo kodificiranje prakse koju je već razvio CEDAW odbor, ali i Europski sud za ljudska prava”.
Možda zvuči neprimjereno, ali kako ne bi bilo nejasnoća oko rodne ideologije, zanimalo nas je hoće li se nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, ako će se tako početi osjećati, Dubravka Šimonović moći izjašnjavati kao muško. Za razliku od kršćanskih konzervativaca, ona tvrdi da neće.
“Moje izjašnjavanje u pogledu spola ili roda ili spolne orijentacije uređuju važeći zakoni u Hrvatskoj, a Konvencija potvrđuje zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi, uključujući i spol i rod i rodnu orijentaciju, ali samo u dosegu primjene ove Konvencije, tj. na nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje”, objasnila je Dubravka Šimonović.
Europski parlament također je 25. studenoga 2016., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, izglasao Rezoluciju o pristupu EU Istanbulskoj konvenciji u kojoj se snažno zalaže za požurivanje pristupa EU i ratifikacija po pojedinim državama članicama. Sve su članice potpisale Konvenciju, ali samo ih je 14 ratificiralo, među kojima je i Hrvatska koja je Konvenciju potpisala još u siječnju 2013., no do danas je nije ratificirala. Kako bi anulirao prigovore prema kojima sklapa tajne dogovore s ovdašnjim konzervativcima, premijer Andrej Plenković tih je dana izjavio da ne razumije što se čeka s ratifikacijom Istanbulske konvencije.
Trebao je Milanović
Samo nekoliko tjedana nakon toga, u medijima se pojavila informacija da su se predstavnici ADF Internationala, jedne od najvećih kršćanskih lobističkih organizacija koja djeluje pri UN-u, Europskom parlamentu i OESS-u, sastali s predstavnicima hrvatske Vlade kako bi im uručili dokument s pravnom argumentacijom za odbijanje pristupa Europske unije Istanbulskoj konvenciji te s argumentacijom za rušenje njene ratifikacije u pojedinim zemljama kao što je Slovačka.
Dubravka Šuica iz HDZ-a uvjerena je da će zastupnici Hrvatskog sabora ipak glasati za spornu Konvenciju. A u toj parlamentarnoj većini naći će se i HDZ-ovci.
“Bilo bi nam lakše da je Vlada Zorana Milanovića ratificirala Istanbulsku konvenciju. Ovako to je na HDZ-u, i vjerujem da nećemo odustati, iako će nas kritizirati dio desno orijentiranih birača. Međutim, na to moramo biti spremni želimo li spašavati žene koje su žrtve nasilja”, zaključuje Dubravka Šuica.
Ali ako je suditi po reakcijama konzervativnih skupina, ova priča je daleko od završetka.