U centru Raba, jednog od naših najuspješnijih turističkih otoka, uobičajena je kolovoška vreva. Tisuće turista uživaju u šetnji uz obalu i razgledavanju starog dijela grada ili bogatoj gastronomskoj ponudi. A samo oko 800 metara od njih prava ekološka i javnozdravstvena bomba zbog koje stanovnici obližnjeg naselja prijete blokadom glavne ceste i masovnim prosvjedima.
Naime, u naselju Palit nema kanalizacije, a situacija s otpadnim vodama tako je “dobro” izvedena da se dio fekalija preko kanala za oborinske vode slijeva izravno u more, među brojne kupače!
Raspad sustava
U Palit dolazimo usred dana, a žega je nesnosna. Gori od nje je jedino neopisiv smrad koji nas dočekuje već na samom ulasku u naselje izgrađeno prije nekoliko godina. Da nemamo osjet njuha, prizor bi bio sasvim lijep - devet simpatičnih trokatnica uredno je poslagano, a u sredini je prilazna cesta na kojoj se igra desetak djece.
- Vidite u čemu se oni igraju. Ovo je problem za koji nam, kada smo kupovali stanove i apartmane, nitko nije rekao - govori nam ogorčeno jedan susjed pokazujući fekalijama zatrpan odvodni kanal.
A problem je kompleksan. Naime, svih devet zgrada s ukupno oko šezdeset stanova spojeno je na svega dvije septičke jame s uređajem za biološko pročišćavanje otpadnih voda. Jame su kapaciteta po 12 kubnih metara, što ljeti, kad su svi stanovi i apartmani popunjeni, nije ni približno dovoljno. Uređaj, pak, odavno ne radi, pa se u jamama ništa ne pročišćava, već je riječ o odvratnoj mješavini fekalija, vode od tuširanja, pranja suđa...
Djelatnici lokalnog komunalnog poduzeća Vrelo dolaze svaka dva dana, obično u šest tura prazneći jame, no ni to nije dovoljno da se zadovolje potrebe velikog naselja, pa se sadržaj prelijeva u oborinski kanal i otamo, u što smo se i sami uvjerili, odlazi izravno u more.
Dok oko 350 metara kanala kojim se fekalije slijevaju u more, stanari nam pričaju da posljedice nedostatka kanalizacije ne trpe samo oni u novoizgrađenom naselju, već čitav dio otoka od naselja Palit prema Kamporu. - Iznajmljivači kažu da im gosti ostaju najviše dva dana. Jedan je restoran zatvoren jer nije mogao posluživati ribu i roštilj začinjenu smradom. Stanje je neizdrživo, a nitko ništa ne poduzima - kažu.
Tko to može prodati?
Jedan od rijetkih koji se pristao fotografirati je Josip Spajić iz Velike Gorice koji je u apartman svojih roditelja došao provesti godišnji odmor. Iako je vani lijep dan, Josip živi iza zatvorenih prozora jer je u prvom redu do kanala iz kojeg vire cijevi koje vode od septičke jame.
- Kada je moj otac kupovao ovaj apartman, nitko nam nije rekao za ovaj problem. U razgledavanje su išli u proljeće, a ljeti je neizdrživo, što zbog visokih temperatura, ali i zbog popunjenosti kapaciteta - objašnjava Josip, pa brzo zatvara prozor. Kaže da je prije nekog vremena, uslijed ispunjenosti i plinova koji se u jamama razvijaju, “eksplodirao” jedan od šahtova.
- Bio je to oduran prizor, vulkan fekalija koje su se izlile po zgradi i automobilima - opisuje.
Osim smrada, stanovnici ovog dijela Palita boje se i zaraza. Kažu, što nam u lokalnoj pedijatrijskoj ordinaciji nije potvrđeno, da je bilo već nekoliko slučajeva “šuge” među djecom koja bosonoga u igri trčkaraju nasiljem. - To je i zdravstveni problem. Nezamislivo je da se djeca u 21. stoljeću igraju u fekalijama i smradu. Ljudi se kupaju u moru ispod našeg kanala ni ne sluteći da se kupaju u mješavini mora i otpadnih voda - žali nam se Rikard, dodajući kako je u sezoni u naselju četrdesetak djece različitog uzrasta.
Otkrivaju nam kako zgrada bez riješenog sustava odvodnje nije smjela dobiti ni građevinsku dozvolu. Problem je što je tvrtka koja je gradila stanove u međuvremenu propala, a vlasništvo nad stanovima preuzela je u stečaju jedna poslovna banka koja jeostatak stanova bez kanalizacije prodala današnjim vlasnicima.
Na fotografiji: stanar Josip Spajić
Već je najmanje troje vlasnika stanova prodalo svoju nekretninu i otišlo, doznajemo, a učinili bi to i drugi, no kupce je, očekivano, teško naći. I baš u vrijeme našeg posjeta stiže jedna od cisterni komunalnog poduzeća. Radnik uzima veliku cijev i otvara šaht. Smrad za kojeg smo dotad mislili da je užasan, drastično se pojačava, a naši sugovornici bježe i zatvaraju se u kuće. - Samo danas ovdje ću odraditi šest tura - otkriva nam radnik. Cisterna ima kapacitet od svega pet kubika, pa je svaku od dvije jame potrebno tri puta prazniti.
Kucamo i na vrata rapske gradske uprave, gdje nas dočekuje dogradonačelnik Denis Deželjin.
Na fotografiji: dogradonačelnik Denis Deželjin
Rješenje na čekanju
- Otprilike šezdeset posto otoka nije pokriveno sustavom javne kanalizacije. Ovdje je problem što se, zbog propasti tvrtke koja je gradila stanove, godinama nije radilo na održavanju biološkog uređaja za pročišćavanje. S druge strane, u tijeku je izrada projektne dokumentacije kojom bismo htjeli kanalizaciju povući cijelim otokom, no proces prikupljanja dokumentacije traje već tri godine - kaže Deželjin.
Dodaje da nije moguće, kao što stanari predlažu, povući nekoliko stotina metara kanalizacije do njihovog naselja.
- Morali bismo promijeniti profil glavne cijevi, dograditi glavnu crpnu stanicu, napraviti potpunu rekonstrukciju mreže - objašnjava.
Kaže da je planirani projekt vrijedan oko 360 milijuna kuna (proračun Raba je 50-ak milijuna), no njime bi se riješilo pitanje odvodnje u Rabu i susjednoj općini Lopar. Očekuju da će im pomoći i EU. No, ne zna reći kada će se to dogoditi.
Što se, pak, izlijevanja fekalija u more tiče, Deželjin kaže da je to do prije dvije godine bila standardna praksa jer stanari uopće nisu naručivali pražnjenje jama.
- Otkako to sufinanciramo, češće je pražnjenje jama. Svjesni smo da to nije rješenje, ali je zasad sve što možemo učiniti - zaključuje.