Hrvatsko društvo je bolesno, a to je jedan od glavnih uzroka sive ekonomije - smatra Martina Topić, sociologinja i politologinja koja je neko vrijeme proučavala fenomen sive ekonomije u Hrvatskoj.
Upravo je ona došla do brojke od oko 800 tisuća ljudi koji su u Hrvatskoj u “sivoj zoni”. To je učinila tako što je od službenog popisa stanovništva oduzela zaposlene, nezaposlene, djecu, učenike, studente i umirovljene, a kapacitete i broj poslovnih subjekata usporedila s brojem zaposlenih. Naposljetku joj je nedostajalo oko 800 tisuća ljudi koji nemaju formalni status.
Vječiti negativac
Da je samo polovica njih aktivna u sivoj ekonomiji, dakle ima mjesečne prihode na koje nisu obračunati porezi i ostala davanja, brojka je zastrašujuća. Globusov kolumnist Boris Dežulović taj je problem slikovito izrazio sintagmom: “Svaki će Hrvat radije položiti život na oltaru domovine nego tisuću kuna na njezin porezni šalter”. Je li doista problem u nama? Sociolozi smatraju da jest. Tranzicijski period i “tajkunizacija gospodarstva” stvorili su svojevrsnog antiheroja. Potvrđuje to Nevena Čučković iz Instituta za međunarodne odnose, koja je na toj tezi kreirala istraživanje o “moralnim troškovima” sive ekonomije u Hrvatskoj. Naime, osoba koja u Hrvatskoj prijavi poduzetnika koji ne plaća porez stigmatizirana je kao vječni negativac, a heroj je onaj koji je državu uspio preveslati.
Za škole ili bolnice
- Stoga u Hrvatskoj nema svijesti o porezu kao o davanju koje služi da bi svima bilo bolje... da bi se gradile škole, opremale bolnice. Svijest naroda je da je država neko strano tijelo, a ne svi mi - priča Martina Topić, asistentica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
“Jednim od očitijih uzroka rasta sive ekonomije možemo smatrati izrazitu polarizaciju i dualizaciju gospodarske vlasničke strukture, tzv. tajkunizaciju gospodarstva odnosno stvaranje uskog sloja nove privatnovlasničke elite izravno povezane s političkom elitom, osobito u industriji i bankarstvu”, napisala je u istraživanju Nevenka Čučković.
Jednostavnije, narod je dobio dojam opravdanosti krađe po metodi “zašto ne bih ja kada kradu i oni”. Takav mentalitet potrebno je, smatra direktorica Instituta javnih financija Katarina Ott, iskorijeniti povećanjem kulture plaćanja, ali i oštrim kaznama za one koji taje porez i varaju državu.