Zdravstvo se prvi put probilo na prvo mjesto po broju pritužbi građana upućenih pučkoj pravobraniteljici. Otkriva to najnovije godišnje izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović za 2019. godinu. Od ukupno 2506 pritužbi građana, čak 282 odnose se na zdravstveni sustav. Po brojnosti zatim slijede prijave za diskriminaciju i njih je 270. Visoko među prijavama su i kršenje radnih prava i prava pri zapošljavanju.
Među skupinama čija su prava najugroženija u izvješću se ističu građani slabijeg imovnog stanja i osobe starije od 65 godina. Na 170 stranica teksta Vidović upozorava na sve dublje socijalne nejednakosti, nedostupnost javnih usluga, probleme građana s pravosuđem te 50-postotni rast pritužbi građana zbog neostvarenog prava na besplatnu pravnu pomoć. Izvješće sadrži čak 133 preporuke nadležnim tijelima čija bi provedba pridonijela podizanju kvalitete života građana i snažnijoj zaštiti zajamčenih ustavnih prava i sloboda.
Pritužbe na zdravstveni sustav
Među 282 prijave na račun zdravstvenog sustava koje su Ured pučke pravobraniteljice stigle prošle godine je i sljedeća, napisana 28. svibnja 2019.:
"Poštovani, izrasla mi je nekakva kvržica na oku i poslao sam uputnicu na centralu naručivanja i dobio sam više nego žalostan odgovor. Da li je moguće da me se naručuje na pregled tek u rujnu 2020.? Molim Vas za Vaše objašnjenje da samo jedna doktorica radi pregled na očima i kako je to moguće. Nadam se da kvržica nije zloćudna i da nitko od vas, ili još gore vaše dijete neće imati potrebu naručivati se preko centralnog naručivanja!"
Pravobraniteljica Vidović navodi da su se liste čekanja lani dodatno povećale u odnosu na 2018. Na prvi dijagnostički pregled u prošloj godini u prosjeku se čekalo 145 dana, što je 15 dana dulje nego godinu ranije. Na ultrazvuk dojke lani se čekalo 364 dana, 37 dana dulje nego 2018., na ultrazvučni pregled prostate 394 dana, 24 dana dulje nego godinu ranije, a na prvi pregled ortodoncije lani se čekalo 338 dana, što je 94 dana više nego godinu ranije...
Građani su se žalili i na kvalitetu pružene zdravstvene usluge, pa i na krivo liječenje:
"Imam 29 godina i prije dva mjeseca dijagnosticiran mi je tumor testisa", pisao je lani Uredu pučke provobraniteljice pogrešno liječeni pacijent. "Ubrzo sam operiran te mi je testis odstranjen. Nakon naknadnih pregleda poslije operacije te patohistološke analize tkiva utvrđeno je kako tumorsko tkivo ne postoji, odnosno nikada nije ni postojalo, nego se radilo o hematomu koji bi prošao nakon nekoliko dana. Ne znam kome bih se obratiti za pomoć pa bih molio Vaš savjet o daljnjim postupcima kako bih mogao spriječiti da se ovo ne dogodi nekome drugome i imam li prava na odštetu".
Ilustracija
Oni koji žive u izoliranim ruralnim područjima žalili su se nedostupnost bilo kakve liječničke pomoći, dio građana se žalio na lošu komunikaciju liječnika s pacijentima ili na manjak palijativne skrbi za najteže bolesnike. Hrvatskoj, stoji u izvješću, nedostaje 188 timova obiteljske medicine, 53 tima pedijatrije, 59 timova ginekologije... Od ulaska u EU od 2013. do kraja prošle godine iz Hrvatske je, upozorava izvješće, otišao 861 liječnik, od čega u prošloj godini njih 127.
Pravobraniteljica Vidović u izvješću pita tko će nas liječiti u skorijoj budućnosti i u kojim uvjetima: u prošloj je godini dozvolu za rad u inozemstvu zatražilo 289 medicinskih sestra i primalja te 27 magistara farmacije. Manjak liječnika je posebno zabrinjavajući u manjim mjestima, a hitna služba koja je trebala biti reorganizirana do kraja lipnja prošle godine nije reogranizirana do danas. Kriza izazvana pandemijom Covida-19, podsjeća u izvješću Vidović, pokazuje koliko su očuvanje javnog zdravstvenog sustava i ulaganje u njega važni.
Diskriminacija
Među 270 prijava za diskriminaciju najviše je onih u kojima se građani žale na diskriminaciju na području zapošljavanja. Poslodavci, stoji u izvješću, diskriminiraju starije zaposlenike, one narušenog zdravlja kao i članove sindikata, a diskriminira se i po osnovi vjerskog i političkog uvjerenja, rasnog i nacionalnog porijekla.
Diskriminaciji na brojnim područjima života najizloženiji su, ističe se u izvješću, Srbi, Romi i migranti koje se tijekom 2019. stigmatiziralo u javnom diskursu. Kao posebno zabrinjavajuće naglašava organizirane fizičke napade na pripadnike srpske nacionalnosti, poput napada na sportaše u Splitu, sezonske radnike na Braču te pripadnike srpske manjine u kafiću u Uzdolju. U izvješću se upozorava na težak socioekonomski položaj romske zajednice i žilave društvene predrasude prema njima. "Iza svake provale i krađe stoji pojedinac s imenom i prezimenom kojeg treba sankcionirati, a romska pripadnost počinitelja mora se prestati isticati kao povod i razlog za prozivanje cijele romske zajednice", naglašava Vidović.
Sudovi su, navodi se u izvješću, slabašna zaštita od diskriminacije. Od 48 lani donesenih presuda za diskriminaciju u građanskim postupcima, samo je šest osuđujućih, a građani koji su tužili zbog diskriminacije i izgubili spor na koncu moraju plaćati velike sudske troškove.
U prošloj je godini policija podnijela i 51 kaznenu prijavu zbog zločina iz mržnje, što je značajan rast te vrste kriminala u odnosu na godinu ranije kada je policija prijavila 33 kaznena djela zločina iz mržnje.
Radna prava i zapošljavanje
Brojni građani su se Uredu pučke pravobraniteljice obratili zbog kršenja zakona pri zapošljavanju i radnih prava.
"Molim vas da reagirate prema ministru uprave jer je župan zaposlio tajnicu po svom izboru, a natječaj tek slijedi - nas pravi budalama, a moje dijete neka čami na birou i besmisleno predaje zamolbe", stoji u jednom od brojnih pisama u kojem se pučku pravobraniteljicu upozorava na kršenje pravila zapošljavanja. Unatoč činjenici da je Hrvatska lani bilježila gospodarski rast, stizale su brojne pritužbe radnika koji su upozoravali na kršenje svojih radnih prava. Pritužbe su se, stoji u izvješću, najčešće odnosile na nezakonite otkaze, zlostavljanje na radu, neisplatu prekovremenih sati, uskraćivanju prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.
Kako se pravobraniteljica prema zakonu ne može izravno obratiti privatnom poslodavcu na kojega se radnik žali, prijave prosljeđuje Državnom inspektoratu radi aktiviranja inspekcijskog nadzora. Državni inspektorat je utvrdio kako u 2019. čak 7729 radnika za svoj rad nije primilo niti minimalnu plaću, a inspektori rada lani su podnijeli 127 kaznenih prijava zbog sumnje da je poslodavac počinio kazneno djelo iz radnog odnosa. I lani je, upozorava pučka pravobraniteljica, čak 25 posto ugovora o radu sklopljeno na određeno radno vrijeme, što je značajno više od prosjeka EU gdje se tek 13,2 posto ugovora sklapa na određeno vrijeme.
Kršenje prava starijih osoba
"Prilikom podjele novca za Božić od 150 kuna u gradu, ja sam došla dva dana kasnije i nisam dobila taj novac uz obrazloženje gradonačelnika: 'Pa eto, još jedna bakica je zakasnila, isto nije dobila'. Naime, radi se o božićnici za umirovljenike i to u dane Božića. Jedna djelatnica koja tamo radi mi je rekla - eto, dođi za Uskrs pa ćeš dobiti...". To je jedno u nizu pisama u kojima su se umirovljenici potužili pravobraniteljici na svoj socijalni položaj i postupanje vlasti prema njima. U izvješću se navodi da se 19,3 posto populacije u Hrvatskoj zbog niskih prihoda nalazi u riziku od siromaštva, ali da se taj rizik za starije od 65 godina, dakle za umirovljenike penje na 28 posto. Čak 48 posto starijih od 65 godina koji žive sami u riziku su od siromaštva. Prosjek mirovine u Hrvatskoj je, ističe pravobraniteljica, u 2018. iznosio 2406 kuna, što je za 80 kuna ispod praga siromaštva (podaci za 2019. još ne postoje). Mnogi umirovljenici, ističe Vidović, prisiljeni su štedjeti na hrani i osnovnim potrepštinama.
Upozorava i na manjak kvalitetnih kapaciteta za smještaj u domove u državnom vlasništvu. Državnih domova je u cijeloj Hrvatskoj samo 47, a država ne gradi nove. Na listama čekanja za smještaj u njih je 5676 starijih osoba, liste čekanja koje utvrđuje svaki dom zasebno su netransparentne, a čeka se u prosjeku nekoliko godina. Smještaj u privatnim domovima je skup i mnogima nedostupan, a obiteljski domovi, kao što je pokazala nedavna tragedija u požaru u domu u Andraševcu, su izvan kontrole države. U prošloj je godini, ističe Vidović, inspekcijski nadzor obavljen u samo 62 doma od 378 obiteljskih domova koliko ih u Hrvatskoj ima. Nadzori pokazuju da mnogi među njima rade u lošim higijenskim i sanitarnim uvjetima, da se stanarima doma zabranjuju posjeti, da ih se ne izvodi u šetnju, da su prenapučeni, a u sedam je slučajeva inspekcija odredila najstrožu mjeru - zatvaranje.
Starije osobe su, ističe se u izvješću, sve češće i žrtve obiteljskog nasilja.
"Već dvije godine pokušavam sve jer ponajprije želim spasiti svoje dijete. Jedino što mogu to je reći da je nasilan, ili čekati da učini nešto loše pa ga poslati u zatvor. Svi moji pokušaji završavaju na tome, nitko ne može ili ne želi pomoći. Centar, sud, liječnik, izlaza nema... Osim toga, ja imam 73 godine, trebam pomoć, a ne brinuti o njemu", stoji u potresnom pismu starije žene Uredu pravobraniteljice. Mnogi stariji, ističe Vidović u izvješću, šute o nasilju koje trpe jer ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa jedini izlaz vide u odlasku u dom. No to je dostupno samo onima koji ga mogu platiti ili dočekati...
Policijsko nasilje prema iregularnim migrantima
I u 2019. policija je, navodi se u izvješću, nastavila kršiti zakon uskraćivanjem pravobraniteljici i njezinim suradnicima neposredan pristup i uvid u postupanje policije prema iregularnim migrantima. Ured pravobraniteljice je lani otvorio 35 novih predmeta vezanih uz pritužbe na postupanje policije prema ilegalnim migrantima i ostvarivanje prava na traženje azila. U pritužbama se navodi da policija sustavno zanemaruje prava migranata na traženje azila, da ih neselektivno vraća preko granice uz prethodno oduzimanje novca, mobitela i drugih dragocjenosti, a ponekad i uz primjenu nasilja.
Izražavanje u javnom prostoru
U svom izvješću pravobraniteljica upozorava na rastuću pojavu širenja lažnih vijesti (fake news) i govora mržnje u javnom prostoru, kako u medijima, tako i na društvenim mrežama. U tom kontekstu analizira i komuniciranje simbolima u javnom prostoru te upozorava na rast prisutnosti simbola mržnje. Ukazuje na nedosljednu praksu Visokog prekršajnog suda koji je prošle godine osudio pjevača "bojne Čavoglave" Marija Rosu iz Makarske, da bi nekoliko mjeseci kasnije oslobodio prekršajne odgovornosti Marka Perkovića Thompsona za izvođenje te iste pjesme.
Takva sudska praksa, ističe, proizvodi pravnu nesigurnost i u javnosti stvara dojam da osuda ili oslobođenje za određeno ponašanje ovisi o tome tko je optuženi, tko podnosi tužbu i tko sudi. Vidović u izvješću proziva i Vladu zbog nedosljednosti u osudi govora mržnje u javnom prostoru. "Vlada bi trebala osigurati dosljednu i ujednačenu primjenu načela na kojima počiva Ustav Republike Hrvatske, posebice u djelovanju MUP-a, Ministarstva uprave i Ministarstva hrvatskih branitelja, a u skladu s odlukama Ustavnog suda koje je dužna poštovati svaka fizička i pravna osoba", ističe Vidović
Kao ozbiljnu prijetnju slobodi govora navodi i golemi broj tužbi protiv novinara i medija, kao i neprimjereno visoke odštetne zahtjeve koje privatni tužitelji u tužbama protiv medija ističu. Posebno neprimjerenim smatra odštetne zahtjeve koje u svojim tužbama protiv medija i novinara ističu suci.