Tko je ikad bio u starom Agrokoru, u Ciboninu tornju u središtu Zagreba, odmah će po spartanskom uređenju poslovne zgrade u industrijskoj zoni Žitnjak, gdje je danas sjedište koncerna, osjetiti težinu dolazećih promjena. ”Popnite se stubama na prvi kat, pa skrenite lijevo”, uputio nas je uniformirani vratar kada smo se predstavili. Nije bilo sigurnosne provjere, pratnje do lifta, strogo nadziranog kretanja hodnicima... Alastair Beveridge, jedan od izvršnih direktora AlixPartners, Londonac u Zagrebu, dočekao nas je u maloj konferencijskoj dvorani toplim espressom i u velikoj mjeri unaprijed pripremljenim odgovorima. Ostalo je međutim dovoljno vremena za dopune i razgovor u četiri oka, ali i za kasnije usuglašavanje sadržaja s londonskom središnjicom tvrtke. Intervencije na kraju ipak nije bilo.
Za manje od tri mjeseca bit će godinu dana vašeg boravka u Agrokoru. Hoćete li rezimirati to razdoblje?
- Ovo je bilo i dalje jest vrlo teško vrijeme u kompaniji jer su tijekom restrukturiranja ljudi pod velikim pritiskom, Agrokor je iznimno prisutan u medijima, a istovremeno moraju obavljati svakodnevne poslove. Mnogi od njih zabrinuti su za budućnost. Osobno ovakve poslove radim već dugo, ali Agrokorovi zaposlenici nikada nisu prošli restrukturiranje. Za njih je ovo prvi put i nije im ugodno. Unatoč tome, zaista postižemo napredak. Situacija u Agrokoru od iznimne je važnosti za Hrvatsku, a to djelomično i jest razlog zašto smo ovdje. Postojala je snažna želja i snažna podrška Vlade da ovaj proces uspije, upravo zbog njegova značenja za hrvatsko gospodarstvo.
Osmislili su i implementirali novi zakon kako bi osigurali da sistemski značajna kompanija pod golemim financijskim pritiskom opstane. Iako s poslom u Agrokoru još nismo gotovi, činjenica je da nam je taj zakonski okvir dao priliku da uspijemo. Kada razmišljam o usporedivim projektima, pada mi na pamet projekt u Bahreinu, bila je riječ o posrnuloj banci i prijevari. Trebalo je više od 8 godina da bismo došli do točke kad se vlasnika, koji je bio pronevjerio novac, moglo kazneno goniti. Riječ je bila o više od 2,5 milijardi dolara i bio je to vrlo spor proces. Ovdje imate zakon koji je osmišljen tako da maksimalno skrati postupak restrukturiranja. Dvanaest mjeseci vrlo je kratko vrijeme.
Jeste li zadovoljni tempom restrukturiranja?
- Restrukturiranje je vrlo kompleksno i trenutačno vjerojatno najveće u Europi. Ono je nevjerojatno važno za Hrvatsku i regiju i imamo mnoštvo dionika koji žele razriješiti ovu situaciju što je moguće prije. Zakon o izvanrednoj upravi propisuje jednogodišnje razdoblje i mi nastavljamo raditi prema tome. Ako nam razne okolnosti ne budu previše odvraćale pozornost od osnovnog posla, vjerujemo da u tom roku možemo ostvariti cilj.
Kakav ishod očekujete kad proces restrukturiranja bude dovršen?
- Kao što smo najavili u prosincu 2017., očekujemo da će restrukturiranje rezultirati time da vjerovnici u cijelosti preuzmu vlasništvo nad grupom. Za sve će kompanije biti važno što prije izaći iz postupka izvanredne uprave, koji svakako oduzima vrijeme menadžmentu, kako bi se mogli vratiti na normalno poslovanje i omogućiti onim kompanijama unutar grupe koje su tržišni lideri da uspiju. Brojne od tih kompanija imaju stvarne izglede za rast, imaju ambicije i od njih se očekuje da u budućnosti, kad jednom prođe nagodba i stvari se vrate u normalu, stvaraju radna mjesta u regiji.
Vidite li sve dijelove Agrokora nakon nagodbe pod istim krovom?
- Mislim da bi vjerovnici, koji će tada biti vlasnici kompanije, mogli prodati neke manje, neosnovne djelatnosti. Grupa će imati primjereniji iznos duga koji će trebati servisirati, pa će novi vlasnici možda htjeti prodati neke njezine dijelove. Mislim da će, budu li htjeti prodati bilo koji od tih biznisa, za njih biti puno interesa. Možda je Agrokorova priča stavila Hrvatsku u fokus interesa iz pogrešnih razloga, ali srećom, uspijemo li, taj interes može postati vrlo pozitivan. Ako restrukturiranje uspije, investitori će se vratiti. Ako završimo na vrijeme, bit će to jedno od najbržih kompleksnih restrukturiranja ikada ostvarenih u Europi.
I dalje vjerujete da to možete obaviti na vrijeme?
- Vrijeme svakako jest vrlo kratko, ali cijeli je tim usredotočen na to da ostvarimo zadani rok. Danas smo razgovarali s nekim vjerovnicima i oni također, kao i mi, žele da sve obavimo na vrijeme.
Mislite li da će vjerovnici i dobavljači biti zadovoljni ishodom?
- Da bi nagodba bila odobrena, potrebna nam je podrška dvotrećinske većine vjerovnika po vrijednosti tražbina. Vjerovnici su ti koji donose konačnu odluku o nagodbi i ishod će biti u skladu s njihovom odlukom. Priroda svakog restrukturiranja jest takva da je vrijednost biznisa manja od tražbina vjerovnika - efektivno, grupa je insolventna i neizbježno je da će svatko htjeti više.
Međutim, zaista je važno imati na umu da je jedina alternativa nagodbi stečaj, što ne bi donijelo nikakvu korist nikome. Svako restrukturiranje zahtijeva strpljenje, razumijevanje i suradnju. Uvjeren sam da ćemo postići najbolji mogući ishod za sve dionike pod jedinstvenim i vrlo kompleksnim okolnostima ove situacije.
Što će se dogoditi ako Agrokor, vjerovnici i dobavljači ne uspiju postići sporazum? Postoji li ikakva druga mogućnost osim stečaja? Može li Todorić dobiti Agrokor natrag?
- Zakon kaže da je jedina mogućnost, ne dođe li do nagodbe, stečaj. Mislim da nema nikakve mogućnosti da se vlasnik vrati i preuzme poslovanje.
Hipotetski - što bi bilo kad bi Todorić negdje pronašao novac?
- Pa u tom slučaju, ako nađe šest milijardi eura, hipotetski, kompanija je ponovo njegova. Ne mislim da je to moguće, jer da je negdje mogao pronaći novac, dosad bi to već učinio. Koliko znam, on nikada nije rekao da to može učiniti. Naravno, sadašnji vlasnik kaže da je kompanija u dobrom stanju, ali mi znamo da nije. Kompanije je insolventna, njezina je vrijednost manja od obveza i ne može opstati bez restrukturiranja. Na kraju će vjerovnici biti vlasnici biznisa. Dionički kapital, koji jest u vlasništvu gospodina Todorića, bezvrijedan je. Mogu razumjeti da se njemu to ne sviđa, ali to je realnost.
Jeste li se ikada osobno sastali s g. Todorićem ili razgovarali s njime?
- Ne, nikada nisam s njim razgovarao niti se sastao s njime, iako on spremno komentira mene i tvrtku u kojoj radim.
Njegova buduća sudbina, hoće li biti izručen ili neće, nije ni u kojem smislu važna za Agrokor?
- Nije. Ona može biti važna za državu Hrvatsku, ali ne i za Agrokor. Budući da nakon ročišta o izručenju, koliko mi je poznato na bilo koji ishod, mogu uslijediti žalbe, lako mogu zamisliti da će taj proces trajati neko dulje vrijeme. Ali to ovdje nije u našem fokusu, usredotočeni smo na nagodbu. To je naš posao.
Koliko će ljudi biti zaposleno u Agrokoru i njegovim kompanijama nakon restrukturiranja?
- Ne očekujemo stvarne promjene u razdoblju do nagodbe. Međutim, mnoge od kompanija imaju stvarne izglede za rast i ambicije te bi se očekivalo da će u budućnosti otvarati radna mjesta u regiji, kad nagodba prođe i stvari se vrate u normalu.
Niti jedan od vaših poteza ne prolazi bez političkog odjeka. Jeste li iznenađeni tolikim političkim pritiskom?
- Agrokor je najveća kompanija u zemlji, bio je potreban novi zakon kako bi se situacija riješila na odgovarajući način jer je riječ o sistemski značajnoj tvrtki i bilo je jasno da će postupak imati vrlo visok profil interesa. U drugim situacijama kojima smo se bavili, na primjer u Litvi, Ukrajini i Portoriku, bili smo suočeni sa sličnim izazovima zbog važnosti situacije za zemlju. Budući da je nalaženje dobrog rješenja za sistemske probleme ove prirode u javnom interesu, ne iznenađuje da su političari fokusirani na Agrokor.
Usporavaju li vas te političke prepreke?
- Napredujemo, ali volumen i mjera izloženosti u medijima odvraća pozornost ljudima koji rade na restrukturiranju.
Jeste li bili svjesni da bi vaš odabir Texa kao podizvođača mogao biti okidač za lavinu napada - političkih i javnih?
- Svjesni smo rastućeg interesa za savjetnički tim koji podržava restrukturiranje. Naš je cilj na početku bio okupiti najbolji i troškovno najučinkovitiji tim da obavi posao. U svim takvim slučajevima na kojima smo ranije radili, a bilo ih je mnogo, redovno je bilo primjereno sastaviti tim koji će obuhvaćati međunarodne konzultante, uz blisku podršku lokalnih stručnjaka visoke kvalitete koji su u pravilu uvijek jeftiniji od usporedivih međunarodnih stručnjaka koji dolaze raditi na projektu. Upravo njihove vještine najviše me zanimaju kad je riječ o bilo kojem od naših podizvođača.
Kako to da ste angažirali Texo istoga dana kad ste potpisali ugovor s Agrokorom?
- Kao što vjerojatno znate, imamo mali broj podizvođača koji nam pomažu na ovom projektu i oni čine sastavni dio našega tima. Budući da je njihov angažman vezan uz restrukturiranje Agrokora, bilo je moguće finalizirati uvjete tek kad je bilo jasno da se s našim uvjetima, uvjetima AlixPartnersa, usuglasio Agrokor. Stoga smo te ugovore potpisali ubrzo nakon što smo potpisali svoj vlastiti ugovor, a podizvođači su počeli s radom u isto vrijeme kao i moja tvrtka, 25. travnja 2017.
Kako ste definirali cijenu Texovih konzultantskih usluga? Jeste li prethodno analizirali naknade drugih konzultanata - stranih i hrvatskih?
- Kao što sigurno znate, AlixPartners nema ured u Hrvatskoj i doveden je kako bi pružio međunarodno iskustvo i stručna znanja u projektu. Smatrali smo da ćemo biti u stanju zaista ostvariti ciljeve projekta samo uz podršku lokalnih stručnjaka. U prvim danima izvanredne uprave lokalne tvrtke Texo Management, Altera savjetovanje i Komunikacijski ured Colić, Laco i partneri već su pomagale kompaniji i izvanrednom povjereniku u svladavanju tog najkritičnijeg razdoblja izvanredne uprave.
U to vrijeme niti jednu od tih kompanija formalno nije bio angažirao Agrokora, ali su dobro radile i vrlo su dobro razumjele problematiku. Nama je svakako bila potrebna lokalna podrška i nakon provjere njihovih referenci, ponudili smo im mogućnost da postanu dio našeg tima za restrukturiranje. Na sličan je način izvanredni povjerenik angažirao i međunarodne investicijske savjetnike Houlihan Lokey i pravne savjetnike Kirkland&Ellis, koji su već radili za Agrokor u trenutku kad je izvanredni povjerenik preuzeo upravljanje. Često je važno zadržati stručnjake koji su već upoznati s projektom, ako za to imate priliku.
Lokalni savjetnici koji su na kraju angažirani svi imaju značajno relevantno iskustvo kojim mogu poduprijeti proces. To seže od obrazovanja na sveučilištima Harvard i Bocconi, preko dugogodišnjeg rada u uglednim međunarodnim tvrtkama, poput JP Morgan, Morgan Stanley, Deutsche Bank i Lazard te obuhvaća iskustvo u praksi na projektima restrukturiranja. Jedna jasna prednost ovakvog pristupa niže su naknade lokalnih savjetnika, koje su u skladu s lokalnim tržištem i koje su naš zajednički pristup učinile troškovno učinkovitim, povoljnijim za Agrokor.
Pomalo je zbunjujuće ime vaše kompanije. Ono glasi AlixPartners Ukraine. Odakle ovaj ukrajinski dio?
- Znam da je pomalo zbunjujuće, ali to nije bila namjera. Naša se tvrtka zove AlixPartners i sjedište joj je u Sjedinjenim Američkim Državama. Budući da naš britanski tim provodi puno vremena u Hrvatskoj, a između Hrvatske i Velike Britanije nije moguće slobodno kretanje zaposlenih, shvatili smo da moramo osnovati podružnicu u Hrvatskoj kako bi naši ljudi mogli plaćati porez u Hrvatskoj i poštovati sve hrvatske propise. Stoga je jedina svrha osnivanja podružnice postojeće britanske kompanije u Hrvatskoj bila da možemo plaćati sve poreze u Hrvatskoj i poštovati zakon. Kad smo bili započeli s projektom, nije odmah bilo jasno da će trebati osnovati podružnicu pa smo ugovor prebacili na AlixPartners Ukraine kad je to postalo posve jasno.
Dakle, AlixPartners Ukraine tvrtka je sa sjedištem u Velikoj Britaniji i ima dvije podružnice. Prva je bila otvorena u Ukrajini 2016. godine, kad smo ondje počeli s radom na jednom projektu, a sada, kad se pojavila potreba za otvaranjem podružnice i u Hrvatskoj, što je bilo nužno kako bismo platili sve poreze u Hrvatskoj, podružnicu je osnovala naša tvrtka iz Velike Britanije koja stjecajem okolnosti koje sam opisao, ima u nazivu Ukrajinu. Dakle, iz praktičnih razloga koristimo istu kompaniju ovdje u Hrvatskoj jer ne bi imalo smisla osnovati još jednu samo zato da bismo imali hrvatsku podružnicu. Kako bismo izbjegli bilo kakav nesporazum, dopustite da ponovim - to je britanska kompanija koja ima ukrajinsku podružnicu, a sada dodatno i hrvatsku. Kad radimo na projektima u drugim zemljama jako pazimo na to da se držimo svih pravila i propisa koji vrijede u tim zemljama.
Težak politički pritisak mogao bi srušiti Antu Ramljaka. Bi li to ugrozilo proces restrukturiranja? Je li moguće da vi odete iz Agrokora prije nego što posao bude dovršen?
- To bi apsolutno ugrozilo proces, Ante je sastavni dio uspjeha koji smo već ostvarili u razdoblju izvanredne uprave, u potpunosti je posvećen svim aspektima poslovanja grupe i aktivno radi u smjeru nacrta nagodbe. Ne smijete zaboraviti da je prošlog travnja čitava grupa bila na rubu urušavanja i stečaj je bio vrlo izgledan, što bi bilo katastrofalno za dionike i za zemlju. Golema količina posla odrađena je kako bi se poslovanje stabiliziralo, prikupljeno je 530 milijuna eura dodatnog novog financiranja i svi mi radimo u smjeru uspješne nagodbe. Sve se to događalo pod Antinim nadzorom. Namjeravamo dovršiti posao za koji smo angažirani da ga obavimo, no ne možemo predvidjeti koje nam se sve prepreke još mogu naći na putu.