Visoki kazneni sud ovih bi dana trebao odlučiti o zahtjevu da se drugi kazneni postupak protiv Zdravka Mamića i šestorice okrivljenika za izvlačenje 144 milijuna kuna iz Dinama izmjesti sa Županijskog suda u Osijeku na neki drugi sud.
Smatraju, naime, da suci Davor Mitrović, Mirko Ljubičić i Mario Kovač, koji čine sudsko vijeće u tom postupku, zbog odnosa sa svojim kolegama koje Mamić, doduše bez dokaza, optužuje da ih je podmitio, ne bi mogli nepristrano voditi ovaj postupak.
Predsjednik osječkog suda Zvonko Vrban, pak, s time se ne slaže.
- Smatram da ne postoji nijedan razlog da VKS ovaj postupak premjesti na neki drugi sud što bila i presedanska odluka za predmet u kojem je već pročitana optužnica i započela glavna rasprava. Nadalje, sjetimo se početka, kada je Vrhovni sud prvi kazneni postupak protiv Zdravka Mamića i ostalih optuženika izmjestio iz Zagreba u Osijek. Mamić je tada izjavio da je jako sretan što je za postupanje određen Županijski sud u Osijeku, da vjeruje u profesionalizam osječkih sudaca i da će s radošću pohoditi ovaj sud u tom procesu. Kazneni postupak počeo je 27. 4. 2017. i glavna rasprava u tako važnom i složenom predmetu okončana je prvostupanjskom presudom 6. 6. 2018. Volio bih da me netko podsjeti kada je i na kojem sudu tako brzo donesena presuda u tako velikom predmetu. Mislim da je to rijetka situacija i da se tu pokazala efikasnost, profesionalnost i brzina postupanja suda u Osijeku. Potom smo dobili i drugi kazneni postupak u kojem je potvrđena optužnica i započela rasprava. U međuvremenu je VSRH u cijelosti potvrdio presudu iz prvog postupka kojom je Zdravko Mamić osuđen na 6 i pol godina zatvora. Nakon svih ovih događanja potpuno je jasno da osuđenici i njihovi branitelji ne žele da im se postupak vodi u Osijeku, jer su vidjeli da smo mi brz i efikasan sud na kojem se donose zakonite odluke - istaknuo je Vrban i dodao:
- U oba postupka Mamić, kao ni ostali optuženici nikada nisu iskazali primjedbe na sastav ili zakonitost postupanja bilo optužnog bilo raspravnog vijeća. Nikada ni za jedno vijeće - kazao je Vrban, koji se osvrnuo i na tvrdnje kako suci u drugom postupku ne bi mogli biti nepristrani zbog odnosa s kolegama Zvonkom Vekićem, Darkom Krušlinom i Antom Kvesićem, za koje Mamić tvrdi da ih je podmitio.
- To je apsolutna zamjena teza. Sudsko vijeće u prvom postupku donijelo je zakonitu odluku koju je VSRH potvrdio pri čemu nije utvrdio nijednu povredu na štetu Mamića. Valja naglasiti da presudu nije donio sudac Krušlin nego sudsko vijeće od tri suca profesionalca s dugogodišnjim iskustvom koji ravnopravno odlučuju o svim procesnim pitanjima. Tako i drugu optužnicu nije potvrdio samo Vekić, nego tri suca. Je li Mamić djelovao koruptivno prema sucima, trebaju utvrditi neka druga tijela i potom donijeti na zakonu zasnovane odluke. To su Mamićeve tvrdnje, ali kroz sve ovo vrijeme još nismo vidjeli nijedan dokaz o koruptivnim aktivnostima koje je sam naveo da ih je počinio. Ono što sam ja vidio i što ne spada u red dozvoljenog ponašanja je druženje sudaca Vekića i Krušlina s osuđenikom i bjeguncem od hrvatskog pravosuđa. Po Mamićevim pričama nedvojbeno je da su se oni družili dok mu je Krušlin sudio, a Vekić odlučivao o drugoj optužnici. To je potkrijepljeno fotografijama. I zato sam podnio zahtjev za pokretanje stegovnog postupka. To je nedolično ponašanje, neprimjereno sudačkoj funkciji i koje nanosi štetu sudu. Nije na meni da govorim jesu li počinili stegovno djelo ili ne. O tome će odlučiti DSV - rekao je Vrban, koji je povukao i jedan konkretan potez kojim želi potkrijepiti svoje stav da drugo suđenje treba ostati u Osijeku.
- Osim što je prvi postupak odrađen brzo, efikasno i zakonito, jednako tako zakonito se vodi i ovaj drugi, a suci koji čine to sudsko vijeće nemaju apsolutno nikakvih dodirnih točaka sa Zdravkom Mamićem. To odgovorno tvrdim. No, da bismo to do kraja potvrdili, podnio sam zahtjev SOA-i za još jednu sigurnosnu provjeru svih sudaca OSKOK-a na ovom sudu. Dakle, da i nadležna tijela potvrde kako ti suci nemaju nikakve veze s Mamićem i da nema nijednog razloga ne vjerovati u njihovu profesionalnost, stručnost i pošten pristup prema radu. Ne dopuštam da se stigmatizira sud na kojem rade 34 suca od kojih su se dvojica nedolično ponašala, na što sam i reagirao – rekao je Vrban, koji ne želi prejudicirati odluku VKS-a.
- Tamo su iskusni suci koji mogu procijeniti i prosuditi kakvu odluku treba donijeti. Samo iznosim mišljenje da nema nikakvog razloga da se ovaj predmet delegira s ovog suda. Legitimno je pravo optuženika i njihovih odvjetnika da pokušavaju svim dopuštenim procesnim radnjama opstruirati tijek postupka. No, po svemu sudeći očigledno je da oni ne žele brzo i zakonito suđenje kakvo se odvija u Osijeku – poručio je Vrban, kazavši na kraju i da nema problem što mu ministar pravosuđa Ivan Malenica na sud šalje pravosudnu inspekciju.
- To je njegovo pravo i mi nemamo ništa protiv da inspekcija dođe ovdje i utvrdi stanje i upravljanje ovim sudom. Nema nijednog razloga da se bojimo inspekcije i njihovog pregleda pravilnosti rada – istaknuo je Vrban, kojega smo upitali i što misli o izjavi Mamićevog odvjetnika Veljka Miljevića da bi, ukoliko se utvrdi stegovna odgovornost sudaca, to mogao biti razlog za obnovu prvog postupka.
- Ne bih komentirao je li to osnova za obnovu postupka. No, tu je zanimljiva jedna druga stvar, a to je da Mamić tvrdi da je on sucima osječkog suda dao 500.000 eura. Ja sada postavljam logičko pitanje, za što bi to trebala biti osnova? Dakle, Mamić kaže da je platio dvojici sudaca da donesu odluke u njegovu korist, a na kraju su donesene zakonite odluke koje nisu išle u njegovu korist. Što bi tu trebala biti osnova za obnovu postupka? Nekorektno ponašanje, jer suci nisu donijeli oslobađajuću presudu kontra izvedenih dokaza i što su potvrdili optužnicu? - retorički je odgovorio Vrban, koji se još jednom osvrnuo i na Mamićeve optužbe na njegov račun, kazavši kako s Mamićem nema namjeru ulaziti u sudski spor.
- Ja sam sudac, a on osuđenik na višegodišnju kaznu zatvora i bjegunac od hrvatskog pravosuđa. Ne mislim ulaziti u pravni spor sa takvom osobom. Što se našeg odnosa tiče, bio sam predsjednik optužnog vijeća koje je potvrdilo prvu optužnicu protiv njega. Nas dvojica nikada nismo kontaktirali, osim jednog slučajnog susreta na ulici ispred suda, nakon što je izbačen iz sudnice tijekom prvog postupka, kada mi je pristupio i kada sam iz pristojnosti stao i čuo njegove prigovore na postupanje vijeća. Ja sam mu rekao da mislim da je vijeće postupalo zakonito, a da je on imao pravo na to prigovoriti. To je bio moj jedini kontakt i komunikacija s njim. Nikada i nigdje nisam se s njim družio, razmjenjivao misli niti bilo kakve druge informacije po pitanju kaznenog postupka.