Kruži ovih dana internetima bivše države, valjda za rođendan, video iz osamdeset prve gdje intervjuiraju djecu od nekih desetak godina, turajući im mikrofone pred nos da kažu kako, zašto i čime i po kojim dijelovima tijela ih tuku roditelji. Pa kaišem, pa kutlačom, pa gdje god stigne, pa zato što sam zaslužila, pa tuče me tko god stigne... govore posve spremno te glavice kakve batine dobivaju.
Tih godina bila sam možda koju godinu mlađa od njih i jedva sam od muke pogledala video do kraja. Nije me baš tukao tko god stigne i kad stigne, nije ni kutlačom ni kaišem.
Pamtim neka tri udarca rukom, svaki put kad moja majka nije imala drugog rješenja. Ne zato što sam zaslužila više ili manje od nekih drugih nestašluka nego zato što ona u tom trenutku nije...