Imaju li liječnici pravo u doba epidemije covida sudjelovati na lunatičkim prosvjedima na kojima se osporava znanost i šire teorije zavjere, sasvim u suprotnostima s temeljnim postulatima njihove profesije? Gdje su granice njihove slobode: mogu li liječnici koristiti svoje pravo na slobodu govora, i na prosvjedima se protiviti cijepljenju? I najvažnije: zaslužuju li onda kad se pobune, zbog toga što su pripadnici profesije čiji javni stavovi u zdravstvenoj krizi imaju golem utjecaj na javnost, najgoru moguću kaznu - gubitak licence za rad?
Tim će se pitanjima baviti i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter koja je otvorila predmet o slučajevima mogućeg oduzimanja licence liječnicima protiv kojih je Hrvatska liječnička komora pokrenula postupke zbog sumnje da su svojim javnim istupima i istupima u medijima posljednjih nekoliko mjeseci postupali protivno Kodeksu medicinske etike i deontologije. Pučka pravobraniteljica ocjene o sumnji na povredu prava na slobodu izražavanja, kao i prava na rad, moći će, logično, dati nakon što dovrši postupak koji uključuje i analizu zaključka HLK-a u disciplinskim postupcima.
HLK, kako su nam potvrdili, sumnjiči devetero liječnika da su se ogriješili o Kodeks koji propisuje da liječnik mora stalno pratiti napredak u struci i postupati u skladu sa spoznajama suvremene medicine i znanosti. "Smatramo da je nepridržavanje toga posebno opasno u uvjetima pandemije." Tko su konkretno liječnici i što su točno napravili ne znamo jer se, kažu u HLK-u, postupanja nalaze u različitim fazama i ne mogu ih detaljnije komentirati.
U slučaju da Komora utvrdi odgovornost za kršenje Kodeksa ili neki drugi prekršaj, može izreći sankcije koje variraju od opomene, ukora, javnog ukora, novčane kazne u rasponu od 1000 do 5000 kuna, privremenog uvjetnog ili bezuvjetnog oduzimanja licence ili trajno oduzimanje licence.
Gdje prestaje sloboda govora?
Gdje za HLK prestaje sloboda javnog govora na koju imaju pravo i liječnici kao i svi ostali građani, a počinje zona disciplinskih postupaka? Na to HLK ima kategoričan odgovor: "Sloboda govora niti u jednom društvu nije apsolutna i uvijek podliježe nekim ograničenjima. Kao što sloboda govora za građane ne uključuje slobodu poziva na nasilje ili mržnju, tako je sloboda javnog govora o liječenju, bolestima i medicinskoj znanosti za liječničku profesiju ograničena iznošenjem znanstveno dokazanih spoznaja. Liječnici protiv kojih su pokrenuti postupci su na javnim nastupima predstavljani ili su se sami predstavljali upravo kao liječnici, a ne kao obični građani. Liječnici koji u javnosti iznose neznanstvene stavove krše Kodeks koji su obvezni poštovati. Dakle, sloboda govora liječnika nije ograničena stavovima HLK-a, već isključivo znanstvenim spoznajama iz područja medicinskih znanosti."
U posljednje dvije godine osmero liječnika proglašeno je disciplinski odgovornim, a Časni sud izrekao je jednu novčanu kaznu, dvije opomene, četiri ukora i jednu mjeru privremenog oduzimanja licence. Liječnici su proglašeni odgovornima, pojašnjavaju, jer su nestručno obavljali liječničku djelatnost čime su povrijedili odredbe Zakona o liječništvu ili su svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedili ugled liječničke profesije.
Pučka pravobraniteljica napominje da je za odluku o eventualnom kršenju slobode na javno izražavanje mišljenja potrebno uzeti u obzir o kojim se osobama radi, u kojoj mjeri su poznate javnosti, odnosno o domašaju koje njihove poruke mogu imati, o kakvim se točno izjavama radi, kada su i gdje dane, u kojem kontekstu i kvaliteti same informacije te koja bi bila ozbiljnost dosuđene sankcije.
I pučka pravobraniteljica, načelno govoreći, podsjeća da zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli i pravo na mirno okupljanje, nije neograničeno i bezuvjetno. No, naglašava: "Ograničenje, da bi bilo opravdano, treba biti propisano zakonom, imati legitiman cilj i biti neophodno u demokratskom društvu, što podrazumijeva i stupanj ograničenja koji mora biti najmanje restriktivan da bi se cilj ostvario". Prilikom ocjene razmjernosti ograničenja slobode izražavanja Europski sud za ljudska prava razmatra više kriterija, između ostalog i u kojoj mjeri su sporne izjave doprinijele temi od općeg interesa, ranjivost dijela javnosti koja ima pristup tim izjavama. "Nakon što pribavimo sve potrebne podatke moći ćemo procjeniti kojem od dvaju sukobljenih prava treba pružiti zaštitu - slobodi izražavanja ili pravu na zaštitu od informacija koje bi mogle biti štetne za zdravlje, pri čemu ćemo primijeniti najviše pravne standarde i sudsku praksu najviših sudova", zaključuje.
Golema moć Komore
Politički analitičar Žarko Puhovski upozorava kako HLK za razliku od drugih udruga ima golemu moć: "To nije pitanje ljudskih prava nego unutrašnje logike jedne strukovne organizacije koja može imati svoj program i moralna načela. Nije sporno. Problem nastaje ako se radi, a radi se, o konsekvencama na radni odnos. Možda su ti liječnici govorili najgore moguće svinjarije, možda je opasno... No, o njihovom pravu na rad ne bi trebala odlučivati isključivo udruga, nego bi takav stav udruge mogao biti tek podloga za neka druga rješenja, recimo, disciplinska, stegovna i radno-pravna. Ovdje izgleda da bi te liječnike u slučaju najgore kazne de facto isključili iz profesije, a o tome bi, u najmanju ruku, trebalo biti više stupnjeva odlučivanja".
Puhovski smatra da treba biti oprezan: "Moguće je da ti liječnici dobro rade svoj posao, kao što je moguće da je žena koja se preziva Jug normalna nastavnica engleskog, a u slobodno vrijeme vodi kampanju progona nad neprijateljima, ali onda je se kažnjava zbog progona nad neprijateljima, a ne kao nastavnicu. Problem je u percepciji da liječnici kod nas imaju, kao u svim primitivnim sredinama, velik utjecaj i mogu djelovati na poguban način i za to ih treba kazniti. Ali ne mislim da ih treba, pod pretpostavkom da se to dokaže, automatski kažnjavati gubitkom radnog odnosa. Nije jasan tip postupka koji se tu razvija, jer to nije isključivanje iz društva filozofa ili meteorologa nego direktno odlučivanje o egzistenciji. To ne smije biti nužno nemoguće. To mora biti moguće, ali moraju biti precizno određeni uvjeti."
Potez Komore ljudski je razumljiv, kaže Puhovski, velik broj liječnika je na rubu snaga, osjećaju se napadnuti iza leđa od svojih kolega jer jest skandal da netko tko zna medicinu govori neznanstvene stvari. Ali, institucijska pravila igre moraju biti tvrdo racionalna, pogotovo s obzirom na povijest nereagiranja Komore u nekim drugim situacijama."