Ako je točno da se u bilježnici Josipa Milića, posrednika koji je za novac sređivao ispite na osječkom Pravnom fakultetu - zbog čega je pritvoren - nalazi stotinjak imena onih koji su uz njegovu pomoć kupovali ispite, onda postoji ogromna vjerojatnost da bi netko od tih, koji su na taj način došli do diplome, sutra mogao biti policijski inspektor, sudac, odvjetnik ili profesor na tom istom fakultetu.
Pokaže li se točnim da je bivši dekan Pravnog fakulteta u Splitu, nedavno uhićeni Boris Buklijaš, uistinu varao na putnim nalozima tako što je vozeći se službenim automobilom obračunavao kilometražu kao da je vozio privatni, to će baciti ružnu sliku i na Državno sudbeno vijeće koje bira suce, a čiji je Buklijaš član.
ISTRAŽITELJI USKOK-a UPALI I NA PRAVNI FAKULTET U OSIJEKU Slijede li uhićenja zbog kupovine ispita?
Profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, uhićen u travnju zbog sumnji da je od studenata primao mito da bi ih pustio na ispitu - priča se u odvjetničkim krugovima - rekao je jednom od sudskih istražitelja: Nemojte da progovorim kako su neki suci na osječkom Pravnom fakultetu polagali ispite.
Jedan slavonski general, prije petnaestak godina, istodobno je u Osijeku upisao dva fakulteta, da bi u zgradu onog u kojem je diplomirao prvi put ušao kada je, u znak zahvalnosti, dekanu poklonio HS2000, prvi hrvatski pištolj. Jedan, sada umirovljeni viši časnik HV-a, kad su prije tri mjeseca u Osijeku pohapšeni neki profesori Ekonomskog fakulteta, javno je rekao da ga je ispit obično koštao jedno janje, a za pečeno je mogao položiti i dva.
Sinu osječkog političara, čije se ime također plete u “aferi Pravni fakultet”, javna je tajna, utjecajni su Osječani profesorima nosili njegov indeks u kojem je ocjena već bila upisana, a manjkao je samo potpis. O tome kako ispite polažu djeca još nekih političara, zanimljive se priče raspredaju u svakom od kafića načičkanih oko Pravnog ili Ekonomskog fakulteta.
Bilo bi zanimljivo istražiti koliko je gradonačelnika, saborskih zastupnika, visokih stranačkih dužnosnika, časnika HV-a, policijskih dužnosnika, uključujući i o one u tajnim službama, na sumnjiv način došlo do diploma. Novinske crne kronike pune su takvih likova kojima je akademska titula trebala tek za uljepšavanje životopisa, dolazak na neku važnu funkciju ili stjecanje društvenog statusa.
Koliko li je tek onih sa sumnjivim diplomama s fakulteta, visokih ili viših škola po kojekakvim zabitima, onih s prepisanim diplomskim ili magistarskim radovima, čak i doktorskim disertacijama.
Zastrašujuća je i duboko uznemirujuća pomisao da u važnim institucijama, poput policije, sudova, državnih odvjetništava, carine, pa i ministarstava, sutra mogu sjediti ljudi koji su - umjesto mukotrpnim učenjem, znojem i velikim trudom - do diplome došli kupnjom ispita ili jakim političkim vezama.
S obzirom na razmjere korupcije u visokom školstvu (sjetimo se samo brojnih afera prošlih godina na hrvatskim sveučilištima), takvi “kadrovi”, već i po zakonu vjerojatnosti, moraju se naći u nekima od njih.
Ta zastrašujuća pretpostavka otvara još strašnija pitanja: može li sudac ili policijski inspektor, koji je kao student kupovao prolazne ocjene, kad mu se ukaže prilika biti imun na korupciju?
I može li uopće korupciju doživljavati drugačije nego kao društveno prihvatljivo ponašanje, shvativši da se u instituciji gdje se stječu spoznaje o temeljima prava - na Pravnom fakultetu - oni koji su ga tome trebali naučiti jeftino prodaju za nekoliko stotina eura?