Svaka politička odluka koja je u izvedbi nagla, u sadržaju eksplozivna, a u posljedicama prijelomna, nosi određene rizike za donositelja. Nerealno bi bilo misliti da je Plenkovićeva likvidacija Petrova u tom smislu izuzetak. Ipak, činjenica je da premijerove rizike trenutačno umanjuje čitav niz za njega povoljnih političkih okolnosti.
Plenkovićevi konkurenti na političkoj sceni sad nemaju nikakvog razloga priželjkivati nove izbore, baš suprotno.
Ankete u ovom času daju prednost HDZ-u u odnosu na SDP od približno 10%, a SDP je izgubio izbore od HDZ-a i onda dok je u tim istim istraživanjima tobože stajao bolje. Rijetko je što u hrvatskoj politici zadnjih godina zvučalo toliko neuvjerljivo kao Bernardićev napor da zadnjih dana zvuči kao spreman lider, željan hitnih izbora i preuzimanja odgovornosti. Drugi ga akteri nisu ni pokušavali oponašati, naprotiv. HNS se jedino trudio otkloniti priče o već dogovorenom paktu s Plenkovićem, ali u vezi s prijevremenim izborima Vrdoljak je govorio baš nekako molećivo: nemojte, hajdemo nešto smisliti, ne treba nam to sada.
Čak je i Mostov Grmoja, u danu kad im je Plenković naglo prekinuo bajku o vladanju, bio bitno ponizniji nego inače: ako bi se, kaže, Plenković predomislio, premda su u Mostu povrijeđeni, mogli bi sjesti i razgovarati. Ni Mostu, jasno, nije ugodno ići na izbore, posebno ne s pozicije stranke koja je bila podijelila tolike sinekure pristašama, a oni su ih onda, jednim Plenkovićevim treptajem, preko noći izgubili.
Mostovo jamstvo dugog života u opoziciji nije, naravno, naročit ulog u novu izbornu kampanju.
No čak i kad bi bilo tko od aktera, iz bilo kojeg razloga, isprovocirao još jedne izbore prije vremena, sad ili najesen, ti bi izbori - po sadašnjim odnosima moći - mogli samo osnažiti HDZ u parlamentu, a onda vjerojatno i Plenkovićevu poziciju u politici. Istraživanja, naime, ne registriraju da bi birači zbog drame s Agrokorom posebno kažnjavali HDZ, a nagrađivali Most, što je nova i očito zadnja preostala mantra u kriznoj komunikaciji Petrova, Orepića i ekipe.
Na prvu se može činiti kao politička drama za Plenkovića ako već nije ili ako u sljedećih nekoliko dana ne prikupi novu većinu i ako ne spriječi izglasavanje nepovjerenja ministru Zdravku Mariću. No ne mora biti tako. Iako bi neuspjeh tada možda vodio novim izborima, i to je za Plenkovića i HDZ prihvatljiv scenarij. Kao i scenarij odgođenog preslagivanja. Iako je, realno, i manjinska Vlada u praksi snažnija od Vlade s Mostom, na brzinu sklepana nova većina ne bi jamčila takvu stabilnost kao ona koja bi proizašla iz preslagivanja nakon lokalnih izbora, dakle onda kad bi razni politički partneri bili rasterećeni obaveza koje imaju uoči lokalnih izbora. Tada su zaista lakše zamislive mnoge kombinacije koje se u ovom trenutku odbacuju kao nemoguće.
Uostalom, i Plenković - želi li se dalje nadograđivati na autoritetu koji je krenuo uspostavljati ovog četvrtka - za to treba mirnije političke vode, a ne stalnu južinu. Za izgrađivanje u ono što je pokazao da želi postati, vođa čvrste ruke, Plenkoviću nije dovoljno samo da se izvuče, izmigolji iz ove situacije, neophodna mu je daleko veća stabilnost - u stranci, u Vladi, u državi.
Kako je očito da kriza koju je potencirao nije za posljedicu imala nikakve migracije političkih snaga prema SDP-u i Bernardiću, jasno je da prava opasnost za premijera u ovom trenutku nisu ni Most, ni SDP, niti ostatak opozicije.
Jedina potencijalna opasnost za Plenkovića krije se i dalje u strukturama u i oko HDZ-a koje ne žele ispustiti moć na kojoj počivaju mreže koje nadilaze stranke i nadživljavaju mandatare. To je zapravo jedini preostali pravi rizik za Plenkovića. I to je nešto na čemu će tek morati potvrditi odlučnost.
To je, objektivno, bitno veći zalogaj od Mosta.