Koncem 80-ih godina slušao sam kao student zagrebačkog Filozofskog predavanje o hrvatskom 19. stoljeću profesora Nikše Stančića. Tijekom kolegija, profesor je pričao o počecima ilirskog pokreta te o Ljudevitu Gaju i njegovoj "Kratkoj osnovi horvatsko - slavenskoga pravopisaňa." A onda se - u nekom trenutku - okrenuo prema studentima i izgovorio rečenicu u kojoj se mogla nazrijeti mrva rezignacije. "Pazite", rekao je, "kad je sve to napravio, Gaj je bio mlađi od vas."
U trenutku kad sam sjedio tamo u auli Filozofskog fakulteta imao sam dvadeset i tri godine. Ljudi koji su sjedili u klupama oko mene mogli su biti godinu stariji ili mlađi. I, da - profesor je bio u pravu: zaista smo svi bili stariji od Ljudevita Gaja. Zaslužni i drevni...