Pomisli čovjek kako je to nemoguće i nepravedno da taj naš "dragi Bog" bira sebi najbolje pa tamo gore slaže neku svoju redakciju, a nas ostavlja u ovoj kaljuži ovozemaljskih tema. Naš dobri gospar Nino imat će se s kime gore pozdraviti, a i dobro našaliti dok bude prepričavao Žiletu, Anđelku, Španu, Šani, Tonki, Suzani i Oreškom što rade njihovi prijatelji otkako su ih napustili.
A svi smo se sasvim slučajno upoznali 1998., kada je nastajala redakcija Jutarnjeg lista. Imao sam tu čast, u našoj maloj redakcijskoj "štalici", kako smo je zvali, u Odranskoj, sjediti u istoj klupi s Maslom. Bili su to dani velike borbe mladih novinara za naklonost čitatelja u kojima je pojačanje iz starijeg brata Globusa bilo možda i presudno za kasniji uspjeh.
A Masle je bio naš Messi, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....