Bila je to svojevrsna zahvala braniteljima za sve dane koje su proveli u ratu, u rovovima i srpskim logorima. Kao zahvala svima onima čiji su očevi, majke, djedovi poginuli za slobodu.
Kao pokušaj da se očisti obraz prema onima koji su se borili, dok su oni drugi veliki Hrvati uživali u blagodatima privatizacije na naš hrvatski način. Kako bi se skinula ljaga s onih koji su dopustili da se država - za koju smo se borili - pljačka.
I ta hvala očitovala se kroz odluku da nam se dodijele dionice državnih tvrtki, prije svega HT-a i Ine, i da tih sedam posto dionica podijelimo između sebe.
No Inu više nemamo, ostao je HT, a ako u budućnosti ponovno zazvoni telefon na Upravnom odboru Fonda branitelja - ostat ćemo i bez HT-a i bez mogućih dionica HEP-a. Političari odlučuju o svemu, pa i o dionicama. One su ionako samo na papiru naše.
U dahu mi je ovo izgovorio jedan zagrebački branitelj, zaposlenik jedne privatne tvrtke, sa znatnim borbenim stažom u Domovinskom ratu, nakon što su se određene braniteljske udruge na čelu s HDZ-ovcem Josipom Đakićem i Josipom Klemmom javile sa zahtjevom da se u slučaju privatizacije HEP-a sedam posto dionica te državne tvrtke prenese u Fond hrvatskih branitelja.
Zgražanje zbora
Odmah potom Generalski zbor “izražava zgražanje” nad takvom idejom jer su takva traženja “u suprotonosti sa svim vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata”.
Sam Klemm odmah je odgovorio Zboru da su “skupina ljudi koja služi samo interesnim grupacijama” i pita ih “gdje su bili kad se Ina prodavala” te da se ne sjeća kada je Zbor “organizirao okrugle stolove o samoubojstvu hrvatskih branitelja”. Postavio im je i pitanje kakav je to Zbor kada generali Mladen Markač i Ante Gotovina ne žele čuti za njega.
Na stranu Zbora neočekivano je stao sindikalist Vilim Ribić. Uvjeren je da je izjava generala o protivljenju dodjeli 7% dionica od prodaje HEP-a braniteljskom fondu “najsvjetliji trenutak javnog života u zadnjih godinu dana” jer “unosi optimizam” i “otvara nadu da je u Hrvatskoj moguća vladavina razuma” te naglašava da “branitelj ne mogu opet biti prioritet”.
- Model oko privatizacije HEP-a još nije ni razrađen, a pojedine braniteljske skupine već govore “trebamo, trebamo, trebamo”. Pa to je strašno. Stalno ponavljanje da netko uvijek nešto treba iritira veći broj građana. Posebice mlađe generacije koje danas traže svoje mjesto u društvu. Na to smo htjeli skrenuti pozornost. Zašto se ti novci, ako dođe do prodaje HEP-a, ne bi usmjerili u demografske mjere ili u mlade - kaže mi Pavao Miljavac, čelnik Generalskog zbora.
Što dobivaju?
A za to konstantno traženje i pozive da nešto trebaju, trebaju, trebaju, kako kaže general, velikog sluha imala je Vlada Andreja Plankovića koja je Ministarstvu branitelja, na čijem je čelu umirovljeni brigadni general Tomo Medved, povećala sredstva za oko 28 posto.
Proračun Ministarstva iznosi 1,17 milijardi kuna, a u ta sredstva nisu uključene opskrbnine koje isplaćuje Ministarsvo za demografiju, mlade i socijalnu politiku, kao ni iznosi za besplatne udžbenike koji se isplaćuju iz Ministarstva obrazovanja.
Za te stavke, kako je sam ministar financija Zdravko Marić rekao, izdavaja se dodatnih 200 milijuna kuna.
Najveće povećanje odnosi se na izdvajanje za socijalnu skrb branitelja sa 855 milijuna na 1,09 milijardi kuna. Isto tako, sa 1,1 milijun na 26 milijuna kuna povećana je stavka poboljšanja kvalitete života za obitelji ratnih vojnih invalida.
Ministar Medved u više je navrata ponovio da u svom mandatu želi što prije riješiti stambeno zbrinjavanje branitelja. Takvih zahtjeva ima oko 13 tisuća.
Najavio je i kaznene odredbe za poslodavce koji ne poštuju prioritet u zapošljavanju branitelja i djece poginulih branitelja. A javnost bi uskoro trebala biti upoznata s nacrtom novog Zakona o braniteljima. Prema raznim nacrtima, a bilo ih je više, u Zakon bi trebao ući i pripadnici HVO-a. A oni bi, prema jednom od nacrta novog Zakona, trebali imati sva prava kao i branitelji - od mirovina, invlidinina, stambenog zbrinjavanja, vozila do prava na opskrbnine i ortopedska pomagala. Prema nekim računicama i okvirnim procjenama, ta bi stavka proračun opteretila između dvije i četiri milijarde kuna.
Uzme li se proračun Ministarstva, kao i mirovine koje HZMO isplaćuje braniteljima, ispada da država za tu populaciju godišnje izdvaja oko 5,5 milijardi kuna.
Prema nekoliko zakona, kao i prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike, branitelji, vojni invalidi, obitelji poginulih branitelja imaju prednost pri zapošljavanju, no samo ako su nezaposleni i ako imaju jednake uvjete kao ostali kandidati.
Isto tako imaju pravo na jednokratnu pomoć, a prema proračunu za 2017., za tu će se stavku izdvojiti 75 milijuna kuna, 40 milijuna više nego lani.
Stradalnici Domovinskog rata, dakle vojni invalidi, obitelji zatočenih, poginulih i nestalih imaju pravo na stambene kredite, a Ministarstvo dodjeljuje i financijsku potporu za kupnju ili gradnju prve nekretnine. Financijska potpora je nepovratna, a ovisi o stupnju tjelesnog oštećenja i broju članova kućanstva.
Skrb o pobjednicima
Imaju pravo i na dodjelu stana.
Stpostotni ratni vojni invalidi imaju svakih sedam godina pravo na automobil. Ove godine 133 hrvatska branitelja ostvaruju pravo na automobil. Procijenjeno je da će se za to izdvojiti 22,7 milijuna kuna.
Za rehabilitaciju ratnih veterana izdvojit će se 7,3 milijuna kuna, lani su u toj stavci imali 650 tisuća kuna.
Za osobnu invalidninu, posebni doplatak, doplatak za njegu i pomoć druge osobe, ortopedski doplatak, obiteljsku invalidninu, povećanu obiteljsku invalidninu, uvećanu obiteljsku invalidninu, novčanu naknadu obiteljske invalidnine, povećanu obiteljsku invalidninu i uvećanu obiteljsku invalidninu i doplatak za pripomoć u kući Ministarstvo će izdvojiti 665 milijuna kuna, 80 milijuna više nego lani.
Za zbrinjavanje hrvatskih ratnih vojnih invalida i članova njihovih obitelji izdvojit će se 72 milijuna kuna, a lani se za tu stavku izdvojilo 48 milijuna kuna.
Previše, premalo, dovoljno za zadovoljstvo branitelja?
Ovisno o tome koga se pita.
Predrag Matić, bivši SDP-ov ministar branitelja, smatra da je odnos prema braniteljima u Hrvatskoj nezabilježen u svijetu.
Ističe da od pola mijuna branitelja, veće povlastice ima njih oko 70 tisuća, a to su ratni vojni invalidi i obitelji poginulih branitelja.
- I to je uredu i to tako treba biti. Vrlo je jasna cijela priča zbog čega se prema braniteljima i njihovim obiteljima tako ponaša. Obitelj je u Hrvatskoj najbitnija institucija i mi smo za te ljude čiji su očevi, majke i sinovi dali živote i zdravlje u ratu učinili sve što smo mogli. I više od svojih mogućnosti. Naravno, tim ljudima trebalo je zahvaliti i odužiti im se za sve što su učinili za Hrvatsku. No s obzirom na ekonomsku situaciju u kojoj se država nalazila i u kojoj se nalazi, mi smo išli preko svakih mjera - kaže Matić pa navodi vlastitu računicu i usporedbu sa SAD-om.
- SAD za svoje veterane u prosjeku izdvaja oko 4000 dolara. Hrvatska u prosjeku za branitelja izdvaja 2000 dolara. Na prvu, SAD za svoje veterane izdvaja dvostruko više novca. No proračun SAD-a je 3900 milijardi dolara, a naš, recimo, 20 milijardi dolara. Hrvatska, dakle, izdvaja više od 90 puta više za svoje veterane od SAD-a - procjena je bivšeg ministra Matića.
Kada se pogleda susjedstvo, u BiH, prema navodima Salka Bukvarevića, federalnog ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, za borce se godišnje izdvoji oko 320 milijuna konvertibilnih maraka (KM), a za povoljnije mirovine boračkih kategorija 237 milijuna KM. Radi se, dakle, o 557 milijuna KM, što je oko 2,2 milijarde kuna.
Đuro Glogoški smatra da branitelji nemaju velika prava, kakva je uglavnom percepcija javnosti. U intervjuu u novom broju Globusa, na komentar da ni kod SUBNOR-a nije bilo dodjeljivano toliko prava, Glogoški je rekao kako je “sama činjenica da su nakon 2. svjetskog rata pobjednici u ratu imali određena prava kroz zakone pokazatelj da se skrbilo o pobjednicima” te zaključio da “tako treba biti i danas”.
Smanjivanje prava
Glogoški navodi i podatke prema kojima smatra da su branitelji najmanji teret državnog proračuna.
- Invalidska prava stradalnika Domovinskog rata smanjena su do danas, u odnosu na Zakon iz 1997., za 66 posto. A mirovinska prava branitelja smanjena su do 40 posto. Kako su se ta prava smanjivala, proračun RH je osjetno rastao. Godine 1999. proračun je iznosio 49 milijardi kuna, a danas iznosi 120 milijardi kuna. Porastao je za 70 milijardi kuna. To je jasan pokazatelj da su branitelji najmanji teret državnog proračuna - zaključuje Glogoški.
No je li to baš tako?
Prije nego što krenemo s usporedbom, pogledajmo današnju situaciju prema podacima HZMO-a.
Za prosinac prošle godine broj korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iznosi 71.856.
Prosječna mirovina iznosi 5079 kuna.
To pak znači da na godišnjoj razini na starosne, invalidske i obiteljske mirovine ukupno izdvajamo 4,3 milijarde kuna.
Starosnu mirovinu koristi 739 korisnika, a ona iznosi 2478 kuna. Niža ne može biti.
Invalidsku mirovinu ima 57.010 korisnika, a ona u prosjeku iznosi 4885 kuna.
Visina mirovina
Obiteljska mirovina pak iznosi 6067 kluna, a prima je 14.107 korisnika.
U odnosu na prosinac 2015. mirovine su, prema podacima HZMO-a, pale za 21 kunu, dok je broj korisnika pao za 151.
Prema podacima HZMO-a, niti jedan branitelj nema mirovinu manju od 500 kuna, do 1000 kuna imaju 32 korisnika, 168 ih ima do 1500 kuna, a najveći broj, njih oko 13.547, ima mirovinu u prosjeku 4597 kuna. Točno 6215 korisnika ima prosječnu mirovinu od 7471 kunu, a njih 4407 ima prosječnu mirovinu od 9264 kune.
Prema podacima HZMO-a, u Hrvatskoj je trenutno oko milijun umirovljenika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.
Više od 94 tisuće umirovljenika prima mirovinu manju od 500 kuna. Prosječna mirovina iznosi im 232 kune.
Oko 89,5 tisuća je korisnika koji imaju prosječnu mirovinu 770 kuna.
Oko 136 tisuća je onih koji imaju 1276 kuna, dok je 227 tisuća onih koji imju oko 1800 kuna mirovine.
Sindikalist Ribić izračunao je da je broj svih klasičnih umirovljenika (prijevremeni, invalidski, starosni itd.), odnosno umirovljenika prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, od sredine 2003. do sredine 2016. porastao za 13 posto.
U istom periodu, navodi Ribić, broj braniteljskih mirovina povećan je sa 30.865 na 72.112 ili za 134 posto.
Podaci o broju umirovljenika i prosječnoj isplaćenoj mirovini pokazuju da je prosječna braniteljska mirovina od 5079 kuna u srpnju 2016. bila 126 posto veća od prosječne mirovine ostvarene na klasičan način (2246 kn) te je činila 89 posto prosječne plaća u RH.
Tek 76 posto klasičnih mirovina je do 3000 kuna. Kod branitelja pak samo 15 posto populacije prima mirovinu do 3000 kuna.
Mirovinu veću od 5000 kuna prima 48 posto branitelja, dok takvu mirovinu prima samo 3,5 posto klasičnih umirovljenika. Prosječan klasični umirovljenik u RH ima 30 godina radnog staža, branitelj ima 18, a pripadnik HVO-a samo 7 godina.
Slične podatke iznio je je i Bojan Glavašević, koji je bio Matićev pomoćnik u Vladi Kukuriku koalicije.
- Stvar je usporedbe. Za oko 70 tisuća branitelja i njihovih obitelji koji primaju mirovine izdvaja se oko 5 milijardi kuna. Isto tako, milijun mirovina građana koji su to pravo zaslužili radom iznosi 30 milijardi kuna. A to je ogroman disbalans - smatra Glavašević.
Ribić je izračunao da na branitelje otpada 12,3 posto ukupnih troškova za mirovine iako oni čine svega 6,3 posto ukupnih umirovljenika.
Glavašević navodi još jednu računicu za koju smatra da je izvor nezadovoljstva većine građana prema konstantnom traženju novih prava branitelja.
- Od 1,6 milijuna ljudi koji su zaposleni, oko 65 posto, dakle oko 900 tisuća zaradi manje od pet tisuća kuna, dakle manje od prosječne braniteljske mirovine. Od tih 900 tisuća, njih 42 posto radi za manje od 3500 kuna. A to su sve ljudi koji financiraju braniteljska prava. Ti ljudi teško rade za svoje plaće i daju svoj obol kako bi kroz doprinose i poreze financirali branitelje. I naravno da će onda takvi ljudi biti nezadovoljni kada ispada da su branitelji uvijek nezadovoljni i da uvijek nešto traže. Ponavljam, radi se samo o vrlo malom dijelu branitelja, koji su najglasniji - smatra Glavašvić.
Bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je od 2003. do 2009. godine bila ministrica branitelja, na pitanje imaju li branitelji velika prava odgovara da su ta prava pristojna te podsjeća da je upravo ona kreirala Zakon o braniteljima koji je uz manje izmjene na snazi do danas.
- Za taj Zakon dobila sam 2007. godine i priznanje Svjetske veteranske organizacije jer su smatrali da su prava hrvatskih branitelja na najvišoj razini. Tada smo pokrenuli i velike projekte zapošljavanja, mnogi su stambeno zbrinuti, a onim braniteljima koji nisu imali dovoljno staža za odlazak u mirovnu omogućili smo zajamčenu mirovinu koja je viša od 2000 kuna. Ti ljudi nisu ništa dobili od države i ovo je na neki način zahvala njima - smatra Kosor.
Ukrcavanje na brod
I ona, ali i Matić i Glavašević smatraju kako se u javnosti stvorila percepcija da branitelji uvijek nešto traže zbog određenih pojedinaca koji se konstantno vrte oko branitelja.
Svi oni ističu da više od 400 tisuća branitelja nema nikakva prava, da velika većina onih branitelja koji su ratni vojni invalidi, kao i obitelji poginulih branitelja, moraju imati sva moguća prava zbog žrtve koju su podnijeli u Domovinskom ratu, no ističu da su se na taj brod ukrcali mnogi kako bi iskorištavali situciju.
Za Glavaševića je bez dvojbe za to isključivi krivac HDZ - koji je kroz braniteljske udruge stvorio klijentelističke skupine, dok Matić pak dodaje da su braniteljske udruge vojno krilo HDZ-a koje će, ovisno o potrebi, služiti bilo prosvjedima na splitskoj Rivi ili podizanju šatora u Savskoj 66.
- Jako je zanimljiva priča kada usporedite branitelje koji djeluju u udrugama i one koji djeluju u zadrugama. Imamo dvojicu suboraca, jedan je član zadruge, a drugi udruge. Ovaj iz zadruge je veseo, optimističan, zadovoljan, a ovaj iz udruge non-stop nekog proganja, mrzi. Ponavljam, radi se o dva suborca iz istog rova, i to je tragično. Kao što je tragično da prema nekim podacima samo dva posto branitelja ima VSS, a nešto više od 30 posto njih SSS. Umjesto udrugama, trebali smo više novca izdvajati za obrazovanje i prekvalifikaciju branitelja - kaže Matić.
Prema proračunu Ministarstva branitelja, udrugama će se ove godine dati 18,6 milijuna kuna, što je oko 2,6 milijuna više nego lani.
Tri prava
J. Kosor ne negira da su braniteljske udruge povezane s njenom bivšom strankom, “pa Josip Đakić, član HDZ-a, član je najače braniteljske organizacije”, ali dodaje da su i mnogi drugi HDZ-ovci podgrijavali atmosferu u braniteljskom šatoru u Savskoj.
- Predsjednica države je cijelu svoju kampanju koristila šator, a sada baš ne čujem da je nakon useljenja na Pantovčak govorila o braniteljima. Podržavao ih je i sadašnji premijer koji je tada bio u Europskom parlamentu - kaže.
Kada je pitam bi li trebalo braniteljima onda dati 7 posto dionica HEP-a, J. Kosor mi odgovara da je to traženje vrlo legitimno, posebice ako se HVO-u budu dala sva prava kao i hrvatskim braniteljima, no kako bi branitelji trebali jasno reći traže li 7 posto od 25 posto prodaje HEP-a ili traže 7 posto dionica za sebe, a Vlada neka proda 25 posto. Ipak, naglašava kako je očekivala će branitelji ustati protiv prodaje HEP-a kao nacionalnog blaga.
- Tri su stvari na koje su hrvatski branitelji imali pravo. Pravo na pucanj, pravo na sanduk i pravo na dionicu - bilo je sve što mi je rekao Josip Klemm kada sam ga pitao jesu li prava hrvatskih branitelja prevelika u odnosu na ekonomsku situaciju u državi.
Objašnjava da je njihov istup oko dodjele dionica HEP-a prenapuhan te kako su oni samo tražili da se Vlada nedvosmisleno odredi prema Fondu za branitelje.
Ono što Klemm zapravo traži jest izmjena zakonske odredbe prema kojoj, kako sada stvari stoje, Vlada može, ali i ne mora u Fond hrvatskih branitelja dati dionice državnih tvrtki.
- Činjenica da je odredba u Zakonu da država može dati dionice, dakle ništa je ne obvezuje, pokazuje što država misli s Fondom branitelja. Zbog tog može, ali i ne mora, Fond branitelja je ostao bez dionica Croatia osiguranja. Kakvu je poruku država poslala Fondu? Ispada kao da želi da se Fond ugasi, da branitelji sve prodaju i da unište nešto što je dobro. Da budem jasan, nikoga ne pritišćemo, nikoga ne ucjenjujemo, nego se samo želimo boriti za bolju budućnost Fonda - kaže Klemm.
Na priopćenje Generalskog zbora Klemm se, kaže, više ne žele osvrtati.
- Da odmah budem jasan, ne želim uvrijediti niti jednog generala. No neki iz tog Zbora ponašaju se kao da su svakom loncu poklopac. Niti jedan general nije ostao bez posla nakon rata, a mnogi branitelji su ostali - kaže Klemm.
Smeta mu što se po medijima komentira kako će branitelji, ako im se daju dionice HEP-a, prodati svoj udio kao što su prodali dionice Ine.
Klemm smatra da se time okreće teza jer “država je ta koja je prodala Inu, a branitelji svoj udio nisu prodali kako bi kupili jahte, nego kako bi se prehranili”.
Matić kaže kako je vrlo jasno da je odlučeno da branitelji prodaju svoj udio u Ini. Fond branitelja, koji je s radom počeo 2005. godine, s udjelima sedam posto HT-a i Ine, na čije su dionice imali pravo svi branitelji ovisno o vremenu koje su proveli u Domovinskom ratu, 2008. je donio odluku da se prodaju dionice Ine za 2800 kuna po dionici. Imali su ukupno 700 tisuća tih dionica.
- Upravni odbor na čelu s Jadrankom Kosor prvo je bio protiv. No nakon jednog poziva, poslije nekoliko dana, gle čuda, odlučeno je da se proda. Oko 60 posto udjela se prodalo. O tome je odlučio HDZ, kao što je HDZ u vrijeme premijerke Kosor mijenjao Zakon prema kojem se od 2010. može braniteljskom fondu dati dionice. No tada nitko nije pisnuo, šator se nije postavljao, svi su bili sretni - ironičan je Matić.
Na Klemmove navode da Vlada dovodi u pitanje opstojnost Fonda, Bojan Glavašević odgovara da ta konstatacija nije točna nego smatra da se Fondom loše upravlja.
Kokoš i jaja
Dobit Fonda raspoređuje se ovako: trećina se reinvestira, a trećina dijeli onima koji imaju udjele.
- Nakon što se prodala Ina, ostao je HT. I trećina se ponovno rinvestira u Fond, no kako je dionica padala, padala je i dobit. Mi smo imali ideju da Fond kupi zgradu pa da iznajmljujemo, no to nikad ne bi prošlo. Jer, u Upravnom fondu sjede četiri predstavnika branitelja i tri pripadnika politike. Branitelji su uvijek imali zadnju riječ. Jedini put kada su branitelji popustili bio je slučaj Ine - kaže Glavašević.
Sam Klemm o tome ima drugačije mišljenje
- Mi nismo željeli ulagati u ništa drugo jer je to rizik. Što da uložimo, a to ulaganje propadne?
Dionice HT-a su kokoš koja nosi jaja. Sada je situacija takva. No to ne znači da se nećemo savjetovati sa strukom i u budućnosti ulagati u neke investicije - kaže Klemm.
Preostala trećina neto dobiti dijeli se Zakladi hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji za poboljšanje socijalnog statusa branitelja te Fondu za stipendiranje branitelja te djece branitelja i stradalnika.
- Fond je dosad podijelio 600 tisuća stipendija, a ako je prosječna stipendija oko 5000 kuna godišnje, sami izračunajte kolike smo novce dali djeci branitelja. Ako to nije demografska mjera, ja ne znam što je, i upravo zbog toga tražimo razumijevanje Vlade - zaključuje Klemm.