ZAGREB - Sead Hasanović, Braco Cigan, dugogodišnji suradnik Željka Malnara , javnosti najpoznatiji po brojnim nastupima u 'Noćnoj mori' komentirao je odlazak svog dugogodišnjeg prijatelja i brata.
- Tužno sam. Pretužno. Otkako sam čuo da Željca više nema samo plačem. A onda se sjetim da bi se on srdio radi mojih suza, pa se rasplačem još više, rekao je Braco kroz suze.
Prisjetio se i njihovog zadnjeg susreta.
- Supruga i ja bili smo kod njega prije deset dana u bolnici. Nije bio dobro, ali to ga nije priječilo da se zajebava s vlastitom smrću. Tražio me cigaretu. Sad mi je žao što mu je nisam dao, mada bi me žena, da sam to napravio, ubila na licu mjesta. Zapravo, možda i ne bi, jer je bila u šoku zbog onog što joj je Željko rekao. Nakon što me zatražio pljugu, ona se zabezeknuto zagledala u njega. A on joj je kazao: 'Mala, kaj buljiš? Evo, tu ti je moj krevet, dođi, legni uz mene', prepričao je Braco rastanak sa svojim dugogodišnjim prijateljem.
Romano Bolković: 'On je bio poseban. Uvijek originalan'
On je bio poseban. Uvijek originalan. Nikada neću zaboraviti kada se vratio s ekspedicije Putovima Aleksandra Makedonskog i za mene u svom vrtu na Peščenici dignuo pravi pustinjski kamp. Razapeo je šator, zapalio logorsku vatru, napravio večeru i do dugo u noć pričao mi svoje putešestije.
Predrag Raos: 'Vozio je 200 na sat. a tako je i živio'
Jedanput smo 'Noćnu moru' išli snimati u Kumrovec, a ispostavilo se da se nitko od ekipe ne želi voziti sa Željkom. Svi su mi govorili da ja sjednem s njim u kola, pa sam pristao naivno misleći kako je predsjednik možda izrazio želju da se baš ja vozim s njim. Stvar mi je postala jasna tek kada smo krenuli, jer je on doslovno vozio dvjesto na sat. A tako je i živio.
Đelo Hadžiselimović: 'Bio je divan dečko'
Jednom sam ga sreo u Dubrovniku. Jurio je Stradunom. Rekao sam mu: 'Stani Željko, kamo tako žuriš', a on mi je kazao: 'Ne mogu stati, ako stanem, ostarit ću'. Inače, nas dvojica sprijateljili smo se sredinom sedamdesetih, njegova me mama obožavala, a moja mama obožavala je njega. Bio je divan dečko i veliki prijatelj.
Saša Zalepugin: 'Znao je najedanput nestati'
Mislim da je Malnar na svoja putovanja zapravo odlazio kako bi našao odgovore na pitanja na koje i sam nije znao odgovoriti. Indija i Pakistan su ga fascinirali, svako malo im se vraćao. Ja sam već znao da od njega mogu očekivati da najedanput nestane na nekoliko mjeseci, ali sam isto tako dobro znao i da će se vratiti s fenomenalnim televizijskim reportažama koje smo potom sredinom sedamdesetih emitirali u 'Nedjeljnom poslijepodnevu'. Zlobnici su govorili da je Malnar fingirao svoja putovanja, optuživali ga da su neobične snimke nastale montažom... Sve to, naravno, nije bila istina. Jer, Malnar je uvijek bio i ostao autentičan.