SPLIT - Kada me na razgovor pozvala ravnateljica škole, pomislio sam: što sam skrivio? - iskreno nam se obratio 15-godišnji Josip Pivac, učenik prvog razreda i jedini odlikaš Obrtno-tehničke škole u Splitu. Ušao je pomalo uplašeno u njezinu sobu i ne sluteći da je njegov izvrstan uspjeh na polugodištu, u školi koja odlične ocjene gotovo i ne poznaje, zainteresirao medije.
Voli matematiku
Naime, u toj strukovnoj obrazovnoj ustanovi, od ukupno 536 učenika, samo njih 180 nije palo na polugodištu, a petice u imeniku sresti se mogu jedino ispod imena Josipa Pivca - budućeg automehaničara.
- Birajući usmjerenje nakon osnovne škole, razmišljao sam samo jedno - kako brzo naći posao. Ne sviđa mi se kad netko završi školu, a potom sjedi i čeka. Automobila uvijek ima puno, bit će ih sve više, promislio sam i odabrao program za automehaničare - priča nam Josip, skroman mladić koji nije ni znao da je najbolji učenik škole. Iako neobično za budućeg automehaničara, Josip smatra da su svi predmeti jednako važni, no najviše voli matematiku i tehničko crtanje.
‘Ružna’ četvorka
- Nije baš da se ubijam vježbajući matematiku, a potpuno je razumijem i ne shvaćam kako to drugi ne mogu. Pokušao sam i prijateljima iz razreda pomoći, ali, iskreno, nisam uspio - otkriva nam simpatični petnaestogodišnjak.
No, zanimljivije od sklonosti brojkama njegovo je zanimanje za književnost i strani jezik.
- Kada mi je iz Engleskog jezika među petice upala jedna četvorka, bila mi je tako ružna. Zatražio sam od nastavnice da je ispravim. No, ona je rekla da jedna četvorka u hrpi petica ne znači ništa - nastavlja Josip uvjeravajući nas:
‘Žao mi je što sam jedini’
- Nije problem biti odlikaš ako shvatiš da škola nije tlaka. Najbrže učim na satu, ali baš kao i u svakoj školi, i u ovoj treba i doma bar malo učiti.
- Svi mi kažu: mogao si upisati i nešto bolje, mogao si biti inženjer često mi ponavlja i tata, a ja sam siguran kako bih da ovoga trenutka moram ponovo birati školu, izabrao istu. Jer, tko meni kasnije brani upisati fakultet. Možda strojarstvo ili nešto slično. Pa da i dođem do diplome, uvijek ću u rukama imati zanat i znanje s kojim je lako naći posao - ispričao nam Josip.
Žao mu je, kaže, što prijatelji iz razreda ne uče, ne prate nastavu i pune imenik jedinicama i kobasičastim opaskama nastavnika.
- Puno bi ih zbog takvog ponašanja moglo izgubiti godinu. Zato, ma koliko mi je drago čuti da sam najbolji učenik u školi, toliko mi je i krivo što nas takvih nema više.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISAKNOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA