DUŠEVNE BOLI

Josipa Rimac podnijela četiri tužbe protiv Jutarnjeg zbog objave poruka s Turudićem i drugima, traži 24 tisuće eura!

U tužbama zahtijeva i hitnu sudsku zabranu daljnje objave tekstova, uklanjanje svih tekstova i javnu ispriku

Ivan Turudić, Josipa ex Rimac i dio njihovih poruka

 Cropix/Jutarnji

Josipa Pleslić bivša Rimac podigla je četiri tužbe protiv nakladnika Jutarnjeg lista u kojima traži naknadu štete zbog 12 tekstova objavljenih u tiskanom i internetskom izdanju tih novina. Riječ je o tekstovima u kojima se problematiziraju poruke iz njezinih mobitela koje su krajem svibnja 2020., nakon otvaranja istrage protiv nje, zaplijenili istražitelji USKOK-a.

Riječ je, podsjetimo, o porukama koje je ex Rimac godinama razmjenjivala s tadašnjim predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu, danas glavnim državnim odvjetnikom Ivanom Turudićem, a počinjale su s "Di si radosti" i "Di si lipa" i opovrgavaju Turudićeve višekratno ponovljene javne tvrdnje da je Josipu ex Rimac poznavao samo usputno i slučajno te razotkrivaju načine na koje je Rimac zakulisno koristila svoju političku poziciju kako bi utjecala na suđenje Anni Mariji Radić, koja joj je kao visoka državna službenica potpisala nezakonitu dodjelu stanova u Kninu.

Riječ je i o porukama koje je Josipa Pleslić ex Rimac razmjenjivala s bivšom zamjenicom u ODO-u Šibenik, Snježanom Bajan, koja je uime DORH-a dala suglasnost da država obitelji Rimac daruje u Kninu tri umjesto jednog stana na koji je Danijel Rimac, kao hrvatski branitelj s jednomjesečnim braniteljskim stažem, stekao pravo, a Rimac joj je zauzvrat 2018. pokušavala srediti napredovanje u hijerarhiji DORH-a.

Riječ je i o porukama između Josipe Pleslić, prije Rimac, Snježane Bajan i zamjenika ŽDO-a u Šibeniku Zvonka Ivića koje razotkrivaju naličje kadroviranja u DORH-u, odnosno zakulisne napore navedenog trojca da spriječe poništenje Ivićeva nezakonitog izbora u Državno odvjetničko vijeće. Riječ je o tužiteljima koji su i danas na svojim pozicijama u DORH-u. Objavili smo i poruke koje razotkrivaju komunikaciju Josipe Pleslić ex Rimac s predsjednikom Visokog upravnog suda i drugim osobama u nastojanju da sudski poništi odluku Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa, koje ju je kaznilo zbog neispravne imovinske kartice.

Sve te poruke, kao i politički i društveni kontekst u kojem su nastajale, objavili smo jer smo smatrali da je u javnom interesu pokazati kako je tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave komunicirala s visokopozicioniranim sucem, članovima DORH-a, državnim dužnosnicima, kako bi svi zajedno utjecali na kadrove i donošenje odluka na sudovima i u DORH-u.

Josipa Pleslić ex Rimac, međutim, u tužbama tvrdi da smo poruke iz njezinih mobitela "pribavili nezakonito", da poruke predstavljaju grubi napad na privatnost Josipe Pleslić koja danas više ne obnaša nijednu političku ni drugu javnu funkciju i da objava poruka nije u javnom interesu. Traži odštetu od ukupno 24.000 eura uvećanih za zasad nepoznate troškove suđenja.

image

Josipa Rimac

Goran Mehkek/Cropix

Podnošenje tužbi protiv nakladnika Jutarnjeg lista zbog "povrede osobnosti" (duševnih boli) treći je korak koji je poduzela nakon što smo objavili seriju tekstova. Tužbama su prethodila još dva: prvi je bio njezin zahtjev uredništvu, upućen preko odvjetničkog ureda, da s web izdanja Jutarnjeg lista smjesta uklonimo sve tekstove o njezinim porukama i javno joj se ispričamo.

Kako Jutarnji list nije udovoljio tom zahtjevu, poduzela je i drugi korak: od Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražila je da donese privremenu mjeru - hitnu sudsku zabranu daljnjeg objavljivanja tekstova koji su problematizirali njezine poruke. Općinski sud u Zagrebu donio je odluku kojom je odbio njezin zahtjev za zabranu daljnjeg objavljivanja tekstova. Na tu se odluku Josipa Pleslić žalila, a sud o žalbi još nije odlučio. Zatim je uslijedio i treći korak: protiv nakladnika Jutarnjeg lista podigla je četiri tužbe za naknadu štete.

Tužbe su, jedna za drugom, stizale u vrijeme kad su u Saboru izglasane izmjene Kaznenog zakona kolokvijalno nazvane lex AP, kojima se curenje podataka iz istrage kvalificira kao kazneno djelo. Zahtjevi za privremenu mjeru, kao i sve četiri tužbe Josipe Pleslić, sadrže niz elemenata SLAPP tužbi. To su, podsjetimo, neutemeljene tužbe koje pokreću moćni pojedinci ili pravne osobe, a usmjerene su na zastrašivanje ili utišavanje kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa.

Iako se Plenkovićeva Vlada na odlasku rado javno predstavljala kao protivnica SLAPP tužbi, a Ministarstvo kulture i medija čak je osnovalo i radnu skupinu za borbu protiv SLAPP-a, donošenje lex AP stvara pogodnu klimu za podnošenje tužbi protiv medija i slobode govora.

image

Ivan Turudić

Zeljko Hajdinjak/Cropix

U nevladinoj udruzi Centar za razvoj demokracije "Mika Tripalo" rekli su nam da će krajem ovog mjeseca predstaviti rezultate projekta, provedenog u partnerstvu s Hrvatskim novinarskim društvom, a u kojem su analizirali 1333 pravomoćne presude donesene u Hrvatskoj protiv novinara i medija. "Riječ je o presudama donesenim u razdoblju od 2016. do 2023. Analizirali smo svaku od njih kako bismo utvrdili sadrže li elemente SLAPP tužbi i, ako da, koliko točno elemenata. Rezultati su prilično zabrinjavajući", rekli su nam iz te udruge.

Odvjetnica Vesna Alaburić s velikim iskustvom zastupanja medija i novinara pred sudovima ovako nam je pojasnila u kojim je okolnostima medijima dopušteno objaviti privatnu komunikaciju.

"Pisana i usmena komunikacija svakog pojedinca dio je njegove privatnosti neovisno o tome je li ta komunikacija postala poznata drugima u vezi s nekim kaznenim postupkom ili pod drugačijim okolnostima. Za novinare i medije presudne su dvije okolnosti: zakonito pribavljanje informacija i javni interes", rekla nam je Alaburić i dodala:

"Ako je novinar ukrao dokumente, hakirao nečije računalo ili na drugačiji način postupao protupravno i tako pribavio informacije o sadržaju komunikacije drugih, teško je povrijedio pravo tih drugih ljudi na zaštitu privatnosti, tako da u pravilu ne postoje opravdani razlozi koji novinara i nakladnika mogu osloboditi odgovornosti za povredu prava drugih".

Ako, međutim, novinar nije pribavio informacije na protupravni način, javni je interes osnovni etički i pravno relevantan kriterij odlučivanja o objavljivanju sadržaja privatne komunikacije, naglašava Alaburić.

"Zakon o medijima izričito propisuje da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako opravdan javni interes prevladava nad zaštitom privatnosti. Kazneni zakon, također, javni interes često definira kao okolnost koja isključuje protupravnost, pa tako, na primjer, nema kaznenog djela ako je neovlašteno zvučno snimanje učinjeno u javnom interesu. I Europski sud za ljudska prava u sporovima o sukobu prava medija na slobodu izražavanja i prava pojedinca na zaštitu privatnosti veliko značenje i prevagu daje javnom interesu.

"Zato bi, prema mojem mišljenju, novinari i mediji morali uspjeti u svakom sudskom sporu ako sporne informacije nisu pribavljene na nezakonit način i ako preteže javni interes da se one objave. A javni interes uvijek postoji ako se radi o komunikaciji javnih osoba u vezi s nekom društvenom i javnom djelatnosti, kao što su sudski postupci, postupci javne nabave, natječaji za javne funkcije, trgovanje utjecajem i slično", zaključila je za Jutarnji list Alaburić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. svibanj 2024 14:10