• Kako su vaši dojmovi s potpisivanja Sporazuma o pristupanju Hrvatske u EU?
- Svečanost potpisivanja bila je decentna, dostojanstvena i zaista svečana. Ne samo zbog činjenice da su bili nazočni svi europski lideri, već i zbog njihova posebnog, rekao bih, kod mnogih emotivnog odnosa prema činjenici da je Hrvatska i formalno ponovno dio Europe. Isto tako, bilo je očito zadovoljstvo najviših dužnosnika EU. Govori koje su održali bili su iznimno srdačni i ohrabrujući. Rekao bih, imali smo zaista posebnu pozornost, i država-članica, i same EU i međunarodne javnosti. Bio sam ponosan!
Novi optimizam
• Hoće li taj događaj, zajedno s promjenom vlasti, označiti i početak novog doba za Hrvatsku?
- Da, sam po sebi, taj je događaj od iznimnog značaja. Ali, što će on stvarno značiti, ovisi o nama. Članstvo u EU je velika prilika, a hoćemo li je iskoristiti, ovisi o nama. Hrvatska jest mala zemlja, ali ne mora biti mala država. Malim se zemljama smatraju sve one koje imaju manje od 40 milijuna stanovnika. U teoriji međunarodnih odnosa postoji pojam male sile. To su one zemlje koje, bez obzira na to što nisu ni ekonomski, ni vojno ni politički, ni površinom niti brojem stanovnika, među najistaknutijima, mudrom politikom i kvalitetnim korištenjem svojih komparativnih prednosti uspješno modeliraju svoje okružje i kreiraju dobru budućnost. Dignemo li našu ekonomiju, potvrdimo li se kao nositelj pozitivnih promjena i dobri partneri u regiji, imamo vrlo dobru perspektivu. Naporan rad, upornost i samopouzdanje mirodije su bez kojih nema uspjeha. Vjerujem da Hrvatska može iskoristiti priliku i ulazak u EU zaista učiniti početkom novog doba. Kada je riječ o promjeni vlasti, izbori uvijek donose neki novi legitimitet i polet, novo povjerenje i velika očekivanja građana. Može se pobuditi novi optimizam i samopouzdanje. I to je važna zadaća političara. Kontinuitet u odnosu na ono dobro što je radila bivša Vlada i odlučni koraci u reformama, poželjna je pozicija nove vlasti. Nova vlast treba jamčiti odlučne promjene na mnogim područjima, ali i sigurnost građana i stabilnost društva.
• Što bi po vašem mišljenju trebao sadržavati pojam ‘novo doba’ o kojemu se toliko govori?
- Za Hrvatsku “novo doba” treba značiti novo, snažnije pozicioniranje na međunarodnoj sceni i jačanje gospodarstva, ali i demokracije i ljudskih prava na unutarnjem planu. To pretpostavlja dugoročnu viziju Hrvatske, barem do 2020. Ključno je pitanje prepoznajemo li naše komparativne prednosti i hoćemo li dovoljno učiniti da ih iskoristimo. Nedostaje nam strategijsko i dugoročno promišljanje Hrvatske. Želim potaknuti i takav način demokratskog dijaloga koji otvara pitanja dugoročnog razvoja. Europska Unija, ali i brojne države i korporacije imaju svoju strategiju razvoja do 2020. ili čak i dalje. Novo doba bi za građane trebalo značiti vrijeme veće ekonomske i socijalne sigurnosti.
Pri tome, ne mislim samo i uvijek na visinu primanja. Mislim na to da građani dugoročno imaju sigurnost i poticajne uvjete za rad i kreativnost. Već sam isticao kako “novo doba” podrazumijeva promišljanje budućnosti, barem dekadu unaprijed. Volio bih da se takvom promišljanju, širokoj društvenoj raspravi, koja bi rezultirala ozbiljnim dugoročnim i provedivim projektom razvoja, priključe sve kreativne snage u društvu. Bez takvog promišljanja neće biti napretka i “novog doba”. Želim aktivnu i kreativnu Hrvatsku, pravednu, inovativnu, Hrvatsku kao zemlju kvalitetnog života.
Pluralizam u koaliciji
• Budući da tijekom predizborne kampanje niste komentirali političke prilike u državi, možete li sada ocijeniti rezultate izbora?
- Uglavnom su se ostvarile najave iz anketa. Očito, birači su željeli promjenu. Sami izbori ponovo su pokazali neke slabosti izbornog sustava. Već je otrcano ponavljati kako nemamo sređene popise birača i da su izborne jedinice neujednačene. Ali, otvara se i pitanje imamo li zaista u stvarnosti više od sto političkih stranaka i bi li trebalo od stranaka koje nikad ne sudjeluju na izborima, koje nemaju članstvo i koje, ako i idu na izbore, osvajaju zanemariv broj glasova, tražiti da se nanovo registriraju. Onima koje zaista rade i imaju članove to neće biti problem. U mnogim se državama, osim prve registracije, traži i da stranke zaista djeluju. Isto tako, broj potpisa potreban za sudjelovanje neovisnih lista na izborima očito je premalen.
No, ovo su gotovo tehnički aspekti izbora. U biti, u političkom smislu, dogodio se zaokret ulijevo. Uz to, istaknuo bih da kampanja ni približno nije bila tako prljava kako su neki nagoviještali. Sami izbori prošli su gotovo bez ijednog incidenta, bez značajnijih primjedbi na njihovo odvijanje. I to je važna politička poruka, poruka da je Hrvatska ušla u fazu razvijene, “civilizirane” demokracije. Dio takve demokracije jest i HDZ-u i partnerima priznati ono dobro što su učinili tijekom svog mandata. Tu u prvom redu mislim na zaključenje pregovora s EU. Isto tako, pohvalno je da su prihvatili da se vodi bespoštedna borba protiv korupcije, iako je očito da je u političkom smislu to štetilo HDZ-u. Bilo je i drugih dobrih političkih poteza vladajućih. Ali, prevladalo je nezadovoljstvo građana zbog krize, gospodarske, političke, a i moralne…..
• HDZ i dio medija upozoravali su građane da bi pobjeda Kukuriku koalicije značila da je svu vlast u Hrvatskoj preuzela lijeva politička opcija. Je li doista problem ako je vlast koncentrirana u jednoj političkoj opciji?
- Dugo godina je u HDZ-u bila koncentrirana sva politička vlast, čak i bez disperzije na politički slične koalicijske partnere. Ne znam zašto koncentracija sada jest problem, a tada nije bila problem. Osim toga, Kukuriku koalicija, uz zavidno jedinstvo koje su pokazale stranke-članice, sadrži i dovoljno pluralizma koji jamči otvorenost različitim idejama. I ja sam došao iz SDP-a na funkciju predsjednika. Ta će činjenica sigurno pomoći dobroj suradnji Vlade i mene. Ali, uvjeren sam, zadržat ćemo međusobnu kritičnost i spremnost da u najboljoj vjeri razmatramo i moguća različita stanovišta.
Glavni razlog poraza
• Zbog čega je desna politička opcija doživjela tako težak izborni poraz?
- Kao što HDZ pripada desnom centru, stranke Kukuriku koalicije pripadaju lijevom centru. Zbog takve centralne pozicije, jasno je da je plašenje ljevičarenjem bio tek predizborni marketing. Kukuriku koalicija neće biti više lijevo nego što je HDZ s partnerima bio desno. Obje su opcije dio političkog centra i promjena na vlasti, uz sve novosti koje se očekuju, nisu prevrat i put u ideološki potpuno drukčije društvo. Veće promjene građani očekuju u provedbi reformi i odlučnosti pri izlasku iz krize. Desna je opcija izgubila izbore jer nije imala odgovor na narasle društvene probleme. To je glavni razlog poraza. Uz to, izašli su razjedinjeni na izbore, a i predizborna strategija bila je prilično neobična i promašena. Sjetite se, HDZ je gotovo dva mjeseca potrošio na jalovom pokušaju da kampanju vodi boreći se sa mnom, a ne s Kukuriku koalicijom. Ta će strategija sigurno ući u antologiju velikih političkih promašaja.
Kada su vidjeli da tako ne ide, bilo je kasno da se nekom boljom strategijom eventualno preokrene očita nenaklonost većeg dijela biračkog tijela.