Nemam interesa - kratko je odbrusio Jakob Dencinger (89) kad smo ga u srijedu, u 9.30 sati, nazvali i zamolili da se nađemo kako bi nam ispričao o svojim poslovima u Americi, zašto je 1989. izgubio američko državljanstvo i zašto se njemačke službe za njega zanimaju. - Nemam interesa. Doviđenja.
Dencinger je odgovorio na poziv tek nakon što je ženska osoba podigla slušalicu i pozvala ga da se javi. Glas mu je zvučao oštro i odlučno, gotovo kao vojnička zapovijed. Bilo je jasno da nikakva nagovaranja ili molbe neće promijeniti njegovu odluku.
SVJETSKI EKSKLUZIV Čuvar iz Auschwitza kojeg traži Njemačka mirno živi u Osijeku
Bivši čuvar nacističkih konclogora u Auschwitzu, Mauthausenu, Buchenwaldu i Plaszowu od 1990. živi u Osijeku. Kupio je dva velika stana u jednom od najljepših dijelova grada, nadomak Hotela Osijek, uz dravsko šetalište, s pogledom na Zimsku luku i Dravu. Do središnjega gradskog trga, Trga Ante Starčevića, manje je od pet minuta laganog hoda. U manjem od dva spojena stana na drugom katu, veličine 75 metara četvornih, živi ženska osoba koja o njemu brine, a Dencinger se smjestio u 95 susjednih kvadrata. Prvi stan u toj zgradi kupio je od sina jednog poznatog osječkog odvjetnika. Kako on uopće nije namjeravao prodati stan, Dencinger mu je ponudio iznos koji nije mogao odbiti.
- Znali smo samo da je jako bogat, kako je živio u Americi, da je ondje imao tvornice. Nekad bi u razgovoru znao reći da je triput propadao u biznisu i triput se dizao. Rekao je da se bavio građevinarstvom - pričaju susjedi.
Opisuju ga kao tihog, mirnog, vrlo pristojnog i obrazovanog, duhovitog, pedantnog i elegantnog, pravog džentlmena profinjenih manira. Uvijek bi otvorio vrata ženskoj osobi i pustio je da prva uđe u dizalo. Iznimno je druželjubiv i često je susjede penzionerke vodio na fišpaprikaš, sladoled, plaćao im piće…
Na fotografiji: Nadgrobna ploča koju je Jakob sebi podigao u Čepinu
- Uvijek je bio okružen ženama. Mnoge od njih vidjele su ga kao dobru priliku, ali on se nije želio ženiti. Jednom zgodom je ispričao kako se vratio u Zagreb s Amerikankom koja ga je skupo stajala i na kraju joj je kupio stan u Zagrebu - govore susjedi.
Sve do prije dvije, tri godine Dancinger je vozio automobil. Ljeti bi znao otići u Njemačku, gdje je imao veliki stan. Tamo bi provodio neko vrijeme, a onda se vraćao u Osijek. Kad je posljednji put bio u Njemačkoj, automobilom se vratio preko Francuske, pričao je susjedima, napravio više tisuća kilometara da bi se nadomak Osijeka, pred Čepinom, mjestom gdje je rođen 29. lipnja 1924., zabio u Škodu. - Gledao sam što se sve promijenilo u Čepinu posljednjih godina, bio sam nepažljiv i zabio sam se u automobil ispred sebe, objasnio je susjedima.
Volio je putovati. Susjedima je znao pokazivati fotografije iz Egipta, gdje se slikao pred piramidama. Običavao je ljetovati u Vrsaru.
- Samo bi uplatio put u nekoj od turističkih agencija i ne bi ga bilo neko vrijeme - pričaju njegovi poznanici.
Prije desetak godina u stan su mu upali pljačkaši. Vezali su ga, ali je naišao susjed pa su pobjegli. Odnijeli su samo mobitel i naočale. Tada je pred ulazna vrata stana postavio kamere.
Nije pokazivao strah da bi ga netko zbog nečega mogao tražiti, primjećuju susjedi.
- O ratu nikada nije govorio, kao ni o tome gdje mu je supruga, je li i kada umrla. Znali smo samo da ima sina koji je ostao u Americi. Bilo nam je neobično što ga sin nijednom nije posjetio, a koliko znamo, ni on više nije putovao u Ameriku. Ima sestru u Čepinu kojoj bi nedjeljom odlazio na ručak. Uz osobu koja brine o njemu i živi u onom drugom, manjem stanu, nekoliko puta tjedno dolazi i kuharica. Voli dobro jesti, ali ne pije i ne puši. Nedavno je završio u bolnici, no vratio se nakon samo nekoliko dana. Potpisao je da ga puste na vlastitu odgovornost jer mu se nije sviđala bolnička kuhinja.
Na povremene sastanke stanara, kada je trebalo riješiti neki problem u zgradi, redovno je dolazio. Tada bi sve počastio sokom i kavom. O svome trošku dao je oličiti stubište.
- Puno čita i o svemu je informiran. Vrlo je svježeg uma, a po njegovom hrvatskom, bez i najmanjeg naglaska, nitko ne bi mogao reći da je godinama živio u inozemstvu - zaključuju susjedi.
Život prije SS-a: ‘Bio je baš dobar igrač nogometa’
Jakob Dencinger još si je za života podigao grobnicu u rodnom Čepinu, mjestu
desetak kilometara udaljenom od Osijeka. Grobnica je u trećem redu od ulaza, vrlo blizu kapelici. Na crnoj mramornoj ploči, ispod njegova imena i slike
zapisane su riječi: Ponosni smo što smo te imali, sretni što smo s tobom bili i vječno tužni što smo te izgubili. Tvoji najmiliji.
Mještani Čepina koji ga se sjećaju kažu kako je u mladosti bio dobar nogometaš.
- Bio je mehaničar i sve što znamo jest to da je otišao u Ameriku i da se obogatio. Rođacima u Čepinu kupio je kuće - kaže jedan mještanin.