Građani su kaznili SDP - ponavljao je Milan Bandić suradnicima u izbornoj noći.
Nije bio euforičan, nije poskakivao od sreće, ali tražio je da mu plješću. Ovaj put uspio je sasvim sam. Nije angažirao ni jednu PR agenciju, nije slušao razne suradnike, a nije imao ni stranačku mašineriju iza sebe. Milan Bandić ovu je kampanju želio odraditi u svome stilu. Iz protekle dvije utakmice, parlamentarnih i predsjedničkih izbora, izašao je kao gubitnik.
“Politički mrtvac”, komentirali su. Nebrojeno puta se pisalo o “Bandićevom kraju”, “političkom nokautu”, “uništenoj karijeri”, ali dosad se svaki put uspio izdignuti iznad kritika i crnih prognoza te smogao snage nastaviti dalje.
Iako je poslije tih posljednjih poraza ponavljao kako je u depresiji, da možda ipak to više nije za njega, ubrzo je nastavio vlastitim političkim utabanim stazama. Svaki put brzo bi krenuo u novi obilazak gradilišta, građana, bolnica, umirovljenika...
“Sve su to glasovi”, objasnio mi je jednom prilikom dajući autogram nekom djelatniku na benzinskoj stanici. I upravo na toj ustrajnoj i svakodnevnoj komunikaciji s građanima, Milan Bandić postao je politički fenomen , izrastao je u političara kojega moćniji protivnici nisu uspjeli slomiti i uništiti.
Nikad umoran
Bandić nikad nije bio preumoran, ili prelijen, za obilazak škole, parka, vrtića, za razgovor s kumicama na placu ili prijem u svojem uredu. Uspio je tim političkim nastupom anulirati čak i 200 kaznenih prijava koje su, kako on sam kaže, “politički protivnici podignuli protiv njega”.
Milan Bandić u blatu na Kozari Boku 2000. godine
Na ovim izborima Milan Bandić doslovno je u Zagrebu sahranio stranku koja ga je stvorila. Otkad su ga izbacili 2010. godine, sve svoje moći uprli su u to da ga unište. Oteli su mu Zagrebački holding, smijenili njegove ljude, kritizirali svaku odluku, vraćali mu na dorade prijedloge, odbijali usvojiti proračun. Istodobno su u Državno odvjetništvo pristizale prijave za Bandićeva kaznena djela.
“Ako građani to ne vide, što im mi možemo?!”, prokomentirao je u izbornoj noći jedan SDP-ovac, dodajući kako se čudi da nije pobijedio i Željko Kerum.
Razlaz sa strankom u kojoj je proveo više od 20 godina, Bandić je bolno doživio.
Avantura Pantovčak
Ponavljao je: “Mogu mene izbacit’ iz SDP-a, ali ne mogu socijaldemokraciju izbaciti iz mene”.
Na ovim izborima na ruku mu je išla i nekonzistentna SDP-ova politika u Zagrebu, pa i njihova unutarnja natezanja, kao i loša situacija na državnoj razini: recesija, nedostatak gospodarskih ulaganja, rastuća nezaposlenost...
A Bandićev odgovor na sve to bio je:
“Izgradit ćemo fontanu! Bit će to ljepilo za oči!”.
Vjerojatno mu je pomoglo i Milanovićevo skidanje kandidata za gradonačelnika Davora Bernardića, pa i postavljanje ministra zdravstva Rajka Ostojića kao konkurenta koji se nije prezentirao kao ozbiljna prijetnja.
“Pobijedit ću sve SDP-ove kandidate, koliko god ih bude”, ponavljao je Bandić.
Gradonačelnik koji već 13 godina drma metropolom doveo je na ovim izborima SDP do debakla, najnižeg rezultata u povijesti Grada Zagreba: samo 12 mjesta u Gradskoj skupštini.
Prije početka kampanje Bandić je odbio sve PR stručnjake, kažu njegovi suradnici.
- Bio je to pravi Milan Bandić - komentira Miro Laco, jedan od najbližih Bandićevih suradnika.
- On je bio mastermind ove utakmice - ponavlja drugi Bandićev čovjek.
Njegov prijatelj Duško Ljuština, pak, dodaje:
- On je čovjek jedne apsolutne nadnaravne energije, čovjek koji cijeli dan živi ovaj grad.
A posljednji Bandićev mandat bio je najkritičniji.
Sve je počelo 2009., kada se odlučio kandidirati za predsjednika države.
Nije on to sam toliko ni htio, ponavljaju danas njegovi suradnici, već su ga drugi uvjeravali da može uspjeti.
SDP ga je zato izbacio iz članstva, a onda su mu u Zagrebu htjeli pokazati nadmoć. Jer i dok je bio u stranci, nisu ga pretjerano voljeli. Račan je znao s njim, ali Milanović i Bandić nikad se nisu našli na istoj valnoj duljini .
- S Milanovićem više ni na kavu - govorio je u lipnju 2011. Milan Bandić.
Problemi su ga zadesili već na proljeće 2010. godine. Gradska skupština, na čelu s preminulim Borisom Špremom, smislila je kako da ga zauvijek razvlasti iz Holdinga, tvrtke koja godišnje okreće oko pet milijardi kuna.
Preko noći su imenovali 11 članova skupštine Holdinga, sve redom zastupnike u Gradskoj skupštini, a borba za Holding pretvorila se u višemjesečnu sapunicu.
SDP-ovci su u skupštinu Holdinga delegirali većinom svoje ljude, a iako se Bandić pobunio, na stranu SDP-ove odluke stao je Ustavni sud. SDP-ovci su odmah posmjenjivali sve Bandićeve direktore te postavili vlastite ljude.
Bandić je tako izgubio kontrolu nad zagrebačkim financijskim divom, koji godišnje okrene pet milijardi kuna. Izlaz iz vlastite nemoći tada je potražio na parlamentarnim izborima, ali doživio je najveći fijasko u političkoj karijeri: kandidirao se u četiri izborne jedinice, a povjerenje mu je dalo 24.000 građana, od kojih 17.000 u prvoj Zagrebačkoj izbornoj jedinici, u kojoj je danas osvojio 142.646 glasova.
Proglašen je 2011. političkim mrtvacem, prognoziralo se da će na idućim lokalnim izborima - u mirovinu. SDP ga je i dalje potkopavao, ali u HDZ-u na vlast uz novog šefa Tomislava Karamarka dolazi Bandićev štovatelj Milijan Brkić, zvani Vaso. Ubrzo Bandić s njima sklapa neformalni, tajni pakt: nalazi se potajno s Brkićem na večerama, ne kritizira javno Karamarka i počinje osmišljavati vlastitu strategiju za pobjedu na predstojećim lokalnim izborima.
Vjetar u leđa
“Neću svoj kapital od 900 tisuća glasova u predsjedničkim izborima baciti u vodu. Nisam baš toliki politički farizej”, često i danas Bandić podsjeća na rezultate iz 2009.
Vjetar u leđa dala mu je prva anketa iz prosinca 2012., koja mu je dala prednost pred Davorom Bernardićem. Šefa SDP-a to je zgrozilo. Brzo je smijenio Bernardića te izabrao svog kandidata Ostojića.
No, Bandića više ništa nije moglo zaustaviti. Svaka nova anketa bildala mu je rejting, a u Gradskoj skupštini iz redova SDP-a ostali su tek slabiji kadrovi jer su nakon parlamentarnih izbora oni najiskusniji prešli u Vladu. Bandić je SDP-ovce predvođene Bernardićem u diskusijama “jeo za doručak”, čak se Bernardiću pripisivalo da je počeo kopirati Bandića. Zvali su ga ‘Bandić 2.0’.
“Ne možete to raditi. Zvat ću vam zaštitare. Nepristojni ste. Niste u redu”, vikao je s govornice na gotovo svakoj sjednici skupštine Bernardić, upozoravajući Bandića da ne poštuje proceduru.
Uvertira za ovu pobjedu počela se odigravati posljednjih godinu dana. Napadali su ga doslovce sa svih strana i iz sveg oružja. Ponavljao je da će ostati upamćen kao čovjek koji je ujedinio poziciju i opoziciju. SDP-ov vijećnik Jurica Meić optuživao ga je da krade, Bernardić prozivao imenima ženskih kolegica, Goran Kutlić poručivao mu je da je HDZ-ov kandidat, više puta prekidane su sjednice, u dvoranu su zbog napetosti znali dolaziti i zaštitari.
Cilj: izbaciti iz takta
Prolongirali su rebalans proračuna, inzistirali na proračunskom nadzoru u gradskoj upravi, zahtijevalo se da uplati državi 337 milijuna kuna. Sve su radili da ga izbace iz takta.
Bandićev prijatelj Ljuština kaže da je uspio jer je sve podredio politici.
- Presudna je kod njega priča o “365 dana kampanje godišnje”. On cijeli dan živi ovaj grad, vrlo rijetko su se njegovi kritičari upuštali u to da pobroje što je sve Milan Bandić u ovom gradu napravio: rijetke su svjetske metropole ili ih nema koje izdvajaju više od 8 posto budžeta za kulturu, a Grad Zagreb je 2009. dao 9,74 posto budžeta za kulturu, izgrađen je ogroman broj kulturnih institucija, srednjih, osnovnih škola i dječjih vrtića. Zagreb je pretvorio u jedan od najsocijalnijih gradova i građani su ga sada za to nagradili - smatra Ljuština.
Fenomenu Bandić, smatra naš izvor u gradskom SDP-u, pridonijelo je i ponašanje vladajuće stranke na državnoj razini i u lokalnim sredinama.
- Bandić ima osjećaj za ljude, a u SDP-u nitko ne želi primati ljude i razgovarati s njima. SDP misli da se lokalna vlast može voditi iz fotelje, bez suradnje s građanima. Ajde, probajte ući u SDP, pa nema šanse da prođete ulazna vrata. Nitko vas neće primiti, a Bandić će te pozdraviti preko cijelog Trga, ako te ugleda s druge strane - kaže naš izvor iz SDP-a.
Odlična lista
Veliki plus, smatraju čak i u SDP-u, bila je i njegova lista na kojoj su se našla stručna i zvučna imena, za razliku od SDP-ove, na koju je Bernardić, kažu gradski SDP-ovci, postavio vlastite prijatelje.
- Pa jeste vidjeli vi koga je Bernardić stavio na listu? - pita me jedan dugogodišnji zagrebački SDP-ov vijećnik.
- Šira javnost nije ni čula za njih, a nisu poznati baš ni u političkim krugovima. Sve su to ljudi kojima je Bero svašta obećao, i na čiju poslušnost računa u Skupštini - kaže naš izvor.
Jedan Bandićev suradnik čudi se kako zagrebački SDP nije iskoristio ono što je ostalo u gradskoj organizaciji nakon što su izbacili Bandića.
- Oni su se riješili većine njegovih ljudi, prepolovili stranačku vojsku. Prokockali su ono što su imali u rukama. A i stranka koja mijenja vlastitog kandidata u kampanji je neozbiljna. Apsolutni krivac za loš rezultat SDP-a je Zoran Milanović - komentira jedan Bandićev suradnik.
Satisfakcija
Onaj tko je bio uz Bandića u izbornoj noći, priča nam kako je te večeri doživio moralnu satisfakciju. Za govornicom ga je obasuo vrtlog emocija jer je doznao da je njegova majka završila u bolnici, a i objavljena je njegova nadmoćna pobjeda.
- Pokazao je i tu večer strast, oduvijek je javno pokazivao emocije, on gine za politiku. Ali ovi izbori su zaista presedan. Posljednjih godina bio je otvoren lov na njega, prijetilo mu se raznim institucijama, progonima, i on je u svemu tome uspio poentirati - divi mu se Laco.
Nesvakidašnji je bio i njegov pothvat da nakon objave rezultata odjuri u Mostar majci, vrati se u Zagreb ujutro u 6 na trčanje te sa suradnicima tijekom jutra odradi dva kolegija.
- Nismo slavili. Nastavili smo prema planu - kaže njegov suradnik.